Olimpijeske igre

UVOD

Olimpijske igre (OI) (grč. Ολυμπιακοί Αγώνες, engl. Olympic Games, fr. Jeux Olympiques) su skup međunarodnih sportskih takmičenja u različitim disciplinama koje su podjeljene na ljetnje i zimske. I zimske i ljetnje olimpijske igre održavaju se svake četiri godine. Do 1992. održavane su u istoj godini, a od tada se održavaju naizmjenično, svake dve godine. Nekada se pogrešno nazivaju i Olimpijadom, kako je u antičkoj Grčkoj nazivano razdoblje između dviju olimpijskih igara, tako da početak jednih Olimpijskih igara označava početak olimpijade, a ta olimpijada traje do početka idućih Olimpijskih igara, čime započinje sledeća olimpijada, itd. Ispravan i službeni naziv nekih Olimpijskih igara, npr. konkretno Igara 2012. godine u Londonu glasi: „Igre XXX Olimpijade“. Ljetnje olimpijske igre 2012. u Londonu, u stvari nisu 30. Olimpijske igre (od Atine 1896. godine, do danas) – koje su održane – nego „tek“ 27 zato što Igre VI, XII i XIII. Olimpijade modernog doba, koje su trebale biti održane u Berlinu 1916., Helsinkiju 1940. i Londonu 1944. zbog Prvog ili Drugog svjetskog rata, nisu održane.
Smatra se da su antičke olimpijske igre prvi put održane 776. p. n. e. u Olimpiji, u Grčkoj, i održavale su se sve do 393. n. e. Na početku su se održavale samo u antičkoj Grčkoj, a oživljene su krajem 19. vijeka djelovanjem francuskog barona Pjera de Kubertena. Na njegov prijedlog je u Parizu 23. juna 1894. osnovan Međunarodni olimpijski komitet (MOK), a prvi predsjednik tog tijela bio je Grk Demetrios Vikelas. Te igre, odnosno „Prve olimpijske igre modernog doba“ održane su 1896. godine u Atini, i od tada se održavaju svake četiri godine. Izuzetak je bio u vrijeme Prvog i Drugog svetskog rata. Prve Zimske olimpijske igre održane su u Šamoniju u Francuskoj, 1924. godine.
Zimske olimpijske igre su se ranije održavale iste godine kada i ljetnje, zaključno sa 1992. godinom i igrama u Albervilu u Francuskoj. Tada je zbog glomaznosti olimpijskog programa, ali i zbog zahtjeva moćnih TV kuća odlučeno da se razdvoje termini ljetnjih i zimskih igara. Prve sljedeće Zimske olimpijske igre su održane 1994. godine u Lilehameru u Norveškoj.

Antičke olimpijske igre
Pravi izvori o nastanku antičkih olimpijskih igara su izgubljeni u vihorima vijekova, ali postoje mnoge legende i predanja o njihovom nastanku. Jedna legenda govori da je igre ustanovio sam Zevs kao proslavu svoje pobjede, u bici za vlast nad ocem Hronom. Druga kaže da je Herakle pobjedio u jednoj trci u Olimpiji, pa je odlučio da se na tu uspomenu svake 4 godine održavaju takve trke.
Međutim, osim igara u Olimpiji održavale su se i druge konkurentske, slične igre. To su bile Panateneje, Pitijske, Nemejskei Istmijske igre, ali su Olimpijske igre, spletom političkih okolnosti, nadvladale. Sve te priče u vezi sa antičkim igrama dovode se u vezu sa starogrčkim pojmom olimpijskog primirja, kada su, prema legendama, grčki polisi prekidale međusobna neprijateljstva za vrijeme trajanja igara. A prvi vjerodostojan zapis o održavanju Igara u Olimpiji datira iz 776. p. n. e., iako nije sigurno da su to bile i prve igre u antičkoj Grčkoj. Neki istoričari su skloni zaključku da su se slična takmičenja povremeno održavala čak i od 13. vijeka pre nove ere. Na početku su igre bile uglavnom događaj lokalnog značaja, a do XV antičkih olimpijskih igara održavala se samo jedna disciplina — trka na 1 stadijum (nešto manje od 185 m). Onda je dodana trka na 2 stadijuma, a prva dugoprugaška trka, na 24 stadijuma(u metričkom sistemu 4.420 m), održana je 720. p. n. e. Pausanija piše da su se na početku sportisti takmičili obučeni u laganu sportsku opremu, kao danas. A onda je, tokom jedne trke, trkaču Orsipu iz Megare – spala odjeća. On je nastavio da trči go. To je od ostalih atleta ubrzo oberučke prihvaćeno, pa su se takmičari od tada takmičili goli. Žene nisu smjele da se takmiče, čak im nije bilo dozvoljeno ni da budu gledaoci. Ipak, djevojke su se smjele takmičiti na Herajama, igrama u čast boginje Here, koje su se takođe održavale u Olimpiji svake četiri godine. Za razliku od muškaraca, one se nisu takmičile gole.
Ubrzo se je počeo povećavati i broj sportova: 748. p. n. e. Uveden je pankration (kombinacija boksa i rvanja), 708. p. n. e.klasično rvanje i petoboj, 688. p. n. e. pesničenje (kao današnji boks), 689. p. n. e. godine trke kočija, itd. Bilo kako bilo, igre postaju sve važniji momenat u istoriji antičke Grčke, dostižući svoj vrhunac tokom 6. i 5. vijeka p. n. e.
Olimpijske igre su još imale veliki verski značaj. Održavane su u slavu vrhovnog boga Zevsa kome je podignuta veličanstvena statua u Olimpiji. Broj disciplina ubrzo je narastao do dvadesetak, a same igre su se održavale nekoliko dana. Olimpijski pobjednici su uskoro postali osobe sveopšteg poštovanja; ako je trebalo, rušili su se i dijelovi gradskih bedema da bi pobjednici mogli ući s pratnjom prilikom povratka u rodni grad (zbog olimpijskog primirja gradovi nisu smjeli ratovati), te bili bi opevani u pjesmama i podizali bi im se spomenici. Njihovi uspjesi bili su i materijalno nagrađivani (raznorazne beneficije, oslobođenje od poreza, itd). Ustalio se ritam održavanja igara — svake četiri godine, a vrijeme između prošlih i budućih igara nazvano je Olimpijadom. Stari Grci su te periode — Olimpijade koristili i kao jednu od metoda računanja vremena.