Obaveze i nadležnosti rukovodioca u javnom sektoru na primeru Direkcije za naknadu štete
Objavio Makimikihaos 25. mart 2024.
Diplomski/master radovi, Skripte, Ekonomija
Objavio karudijan123 16. maj 2013. Prijavi dokument
UVOD
Emisiona banka je, kao “banka svih banaka”, od izuzetnog značaja za sprovođenje monetarne i kreditne politike, stabilnost nacionalnog novca i kretanje deviznog kursa, a samim tim i za delovanje celokupnog ekonomskog sistema. Ekonomska suverenost jedne zemlje, određena je, između ostalog, i monetarnom suverenošću koja obuhvata monetarni, valutni i devizni sistem. Upravo je Srbiji, tek oslobođenoj od viševekovne turske vladavine, nedostajala takva institucija. Zbog svega navedenog osnivanje Narodne banke je za Srbiju u drugoj polovini 19. veka imalo i poseban nacionalni, socijalni i kulturni smisao, definitivnog oslobađanja od turskog uticaja. U takvim uslovima, “novčanična” banka je bila mnogo više od emisione ustanove. Ako posmatramo iz današnje perspektive, možemo reći da je njeno osnivanje imalo istorijsku dimenziju u jačanju privrede i nacionalne svesti srpskog naroda.
Za izbor navedene teme, odlučio sam se jer smatram da Narodna banka u današnjim vremenima ima izuzetan uticaj na funkcionisanje čitavog privrednog sistema Srbije i da upoznavanjem njenog funkcionisanja i problema sa kojima se tokom burne istorije susretala, možemo doći do dragocenih iskustava. Neka od tadašnjih iskustava su neprolazna i mogu i danas biti poučna, naročito ako se dobro upoznaju.
Cilj rada je spoznati uslove pod kojima je nastala Narodna banka Srbije, upoznati njen delokrug rada i uslove pod kojima je poslovala, kao i doneti važne zaključke u njenom razvoju, koji se pritom mogu iskoristiti i u savremenim uslovima. Kao što je cilj Srbije ulazak u Evropsku uniju, i Narodna banka mora slediti taj put i svojim poslovanjem doprinositi da se taj cilj ostvari uz što manje negativnih posledica po celokupni privredni sistem.
Struktura samog rada se sastoji iz dva dela. U prvom delu je obrađeno osnivanje Privilegovane narodne banke Kraljevine Srbije, stanje i funkcionisanje, kao i problemi sa kojima se susretala. Kao najveće iskušenje, posebno će akcenat biti na njeno uspešno poslovanje tokom Prvog svetskog rata, kao i kratak osvrt na dug period tokom kojeg je Narodna banka poslovala pod različitim nazivima. U drugom delu izloženo je stanje savremene Narodne banke Srbije, zakonska rešenja na kojima počiva i nove funkcije koje obavlja, kao i perspektive u budućem periodu i težnju Srbije za priključenje Evropskoj uniji, pa kasnije i Evropskoj monetarnoj uniji.
Prilike u Srbiji pre osnivanja Narodne Banke
Posle oslobođenja od viševekovne turske vlasti, stanje u privredi Srbije je bilo vrlo nepovoljno. Manufakturna proizvodnja još nije bila uvedena, a dominantne privredne delatnosti, radinost, zanatstvo i trgovina su bile slabo razvijene. U toku osmanlijske vladavine Srbija nije imala nacionalni novac već je koristila turski, dok je za vreme austrijske okupacije Beogradskog pašaluka (1717. god. – 1739. god.) uveden “groš” kao novčana jedinica. Međutim, i on je funkcionisao samo kao mera vrednosti, a ne kao sredstvo u prometu.
Za vreme oslobodilačkih ustanaka, pa sve do 1868. godine, u Srbiji su se upotrebljavale čak 43 monete, i to 10 vrsta zlatnog, 28 srebrnog i 5 vrsta bakarnog novca. Sve navedene monete delile su se na dve osnovne grupe: cesarsku (evropsku) i tursku. Cesarski, a naročito austrijski novac je važio kao bolji i “čistiji” pa je zato postojala težnja Porte (turske vlade) da ga “pobije” i obrnuto. Zbog ovakvih okolnosti, novčane tarife su bile često menjane što je stvaralo dodatne teškoće u nesmetanom odvijanju privrednih delatnosti i novčanog opticaja
Sa druge strane je i sam knez Miloš bio uporan u obezvređivanju turskog novca, smatrajući da će tako oslabiti turski uticaj u Srbiji. U nameri da što manje turskog novca unese u državnu kasu, preporučio je ober knezovima da se porez prima u cesarskim parama, zbog toga su od kraja 1833. godine u Srbiji u upotrebi bila dva groša – “čaršijski” i “poreski”. U prometu, cesarski groš je zadržavao nepromenjenu vrednost pa je nazivan i poreskim. Ukoliko je porez plaćan turskim novcem, onda je njegova vrednost snižavana na polovinu i nazvan je čaršijskim grošem. To je presudno uticalo da se turski novac izgubi iz opticaja u Srbiji, izuzev zlatnika koji su se zadržali sve do kraja šezdesetih godina 19. veka.
U Srbiji su puštane u opticaj i papirne novčanice, uglavnom austrijske i nešto manje ruske. Međutim, narod u njih nije imao previše poverenja a u nekim periodima je čak bilo i zabranjeno unošenje papirnog novca tako da on nije imao značajniju ulogu u opticaju.
Objavio Makimikihaos 25. mart 2024.
Objavio nemanja20 25. mart 2024.
Objavio pupovic95 13. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.