Odlomak

UVOD

Emisiona banka je, kao “banka svih banaka”, od izuzetnog značaja za sprovođenje monetarne i kreditne politike, stabilnost nacionalnog novca i kretanje deviznog kursa, a samim tim i za delovanje celokupnog ekonomskog sistema. Ekonomska suverenost jedne zemlje, određena je, između ostalog, i monetarnom suverenošću koja obuhvata monetarni, valutni i devizni sistem. Upravo je Srbiji, tek oslobođenoj od viševekovne turske vladavine, nedostajala takva institucija. Zbog svega navedenog osnivanje Narodne banke je za Srbiju u drugoj polovini 19. veka imalo i poseban nacionalni, socijalni i kulturni smisao, definitivnog oslobađanja od turskog uticaja. U takvim uslovima, “novčanična” banka je bila mnogo više od emisione ustanove. Ako posmatramo iz današnje perspektive, možemo reći da je njeno osnivanje imalo istorijsku dimenziju u jačanju privrede i nacionalne svesti srpskog naroda.
Za izbor navedene teme, odlučio sam se jer smatram da Narodna banka u današnjim vremenima ima izuzetan uticaj na funkcionisanje čitavog privrednog sistema Srbije i da upoznavanjem njenog funkcionisanja i problema sa kojima se tokom burne istorije susretala, možemo doći do dragocenih iskustava. Neka od tadašnjih iskustava su neprolazna i mogu i danas biti poučna, naročito ako se dobro upoznaju.
Cilj rada je spoznati uslove pod kojima je nastala Narodna banka Srbije, upoznati njen delokrug rada i uslove pod kojima je poslovala, kao i doneti važne zaključke u njenom razvoju, koji se pritom mogu iskoristiti i u savremenim uslovima. Kao što je cilj Srbije ulazak u Evropsku uniju, i Narodna banka mora slediti taj put i svojim poslovanjem doprinositi da se taj cilj ostvari uz što manje negativnih posledica po celokupni privredni sistem.
Struktura samog rada se sastoji iz dva dela. U prvom delu je obrađeno osnivanje Privilegovane narodne banke Kraljevine Srbije, stanje i funkcionisanje, kao i problemi sa kojima se susretala. Kao najveće iskušenje, posebno će akcenat biti na njeno uspešno poslovanje tokom Prvog svetskog rata, kao i kratak osvrt na dug period tokom kojeg je Narodna banka poslovala pod različitim nazivima. U drugom delu izloženo je stanje savremene Narodne banke Srbije, zakonska rešenja na kojima počiva i nove funkcije koje obavlja, kao i perspektive u budućem periodu i težnju Srbije za priključenje Evropskoj uniji, pa kasnije i Evropskoj monetarnoj uniji.

 

 

 

Prilike u Srbiji pre osnivanja Narodne Banke
Posle oslobođenja od viševekovne turske vlasti, stanje u privredi Srbije je bilo vrlo nepovoljno. Manufakturna proizvodnja još nije bila uvedena, a dominantne privredne delatnosti, radinost, zanatstvo i trgovina su bile slabo razvijene. U toku osmanlijske vladavine Srbija nije imala nacionalni novac već je koristila turski, dok je za vreme austrijske okupacije Beogradskog pašaluka (1717. god. – 1739. god.) uveden “groš” kao novčana jedinica. Međutim, i on je funkcionisao samo kao mera vrednosti, a ne kao sredstvo u prometu.
Za vreme oslobodilačkih ustanaka, pa sve do 1868. godine, u Srbiji su se upotrebljavale čak 43 monete, i to 10 vrsta zlatnog, 28 srebrnog i 5 vrsta bakarnog novca. Sve navedene monete delile su se na dve osnovne grupe: cesarsku (evropsku) i tursku. Cesarski, a naročito austrijski novac je važio kao bolji i “čistiji” pa je zato postojala težnja Porte (turske vlade) da ga “pobije” i obrnuto. Zbog ovakvih okolnosti, novčane tarife su bile često menjane što je stvaralo dodatne teškoće u nesmetanom odvijanju privrednih delatnosti i novčanog opticaja
Sa druge strane je i sam knez Miloš bio uporan u obezvređivanju turskog novca, smatrajući da će tako oslabiti turski uticaj u Srbiji. U nameri da što manje turskog novca unese u državnu kasu, preporučio je ober knezovima da se porez prima u cesarskim parama, zbog toga su od kraja 1833. godine u Srbiji u upotrebi bila dva groša – “čaršijski” i “poreski”. U prometu, cesarski groš je zadržavao nepromenjenu vrednost pa je nazivan i poreskim. Ukoliko je porez plaćan turskim novcem, onda je njegova vrednost snižavana na polovinu i nazvan je čaršijskim grošem. To je presudno uticalo da se turski novac izgubi iz opticaja u Srbiji, izuzev zlatnika koji su se zadržali sve do kraja šezdesetih godina 19. veka.
U Srbiji su puštane u opticaj i papirne novčanice, uglavnom austrijske i nešto manje ruske. Međutim, narod u njih nije imao previše poverenja a u nekim periodima je čak bilo i zabranjeno unošenje papirnog novca tako da on nije imao značajniju ulogu u opticaju.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Skripte

Komentari