UVOD

Emisiona banka je, kao “banka svih banaka”, od izuzetnog značaja za sprovođenje 

monetarne   i   kreditne   politike,   stabilnost   nacionalnog   novca   i   kretanje   deviznog   kursa,   a 
samim tim i za delovanje celokupnog ekonomskog sistema. Ekonomska suverenost jedne 
zemlje, određena je, između ostalog, i monetarnom suverenošću koja obuhvata monetarni, 
valutni i devizni sistem. Upravo je Srbiji, tek oslobođenoj od viševekovne turske vladavine, 
nedostajala takva institucija. Zbog svega navedenog osnivanje Narodne banke je za Srbiju u 
drugoj polovini 19. veka imalo i poseban nacionalni, socijalni i kulturni smisao, definitivnog 
oslobađanja od turskog uticaja. U takvim uslovima, “novčanična” banka je bila mnogo više 
od emisione ustanove. Ako posmatramo iz današnje perspektive, možemo reći da je njeno 
osnivanje imalo istorijsku dimenziju u jačanju privrede i nacionalne svesti srpskog naroda.

Za izbor navedene teme, odlučio sam se jer smatram da Narodna banka u današnjim 

vremenima   ima   izuzetan   uticaj   na   funkcionisanje   čitavog   privrednog   sistema   Srbije   i   da 
upoznavanjem njenog funkcionisanja i problema sa kojima se tokom burne istorije susretala, 
možemo doći do dragocenih iskustava. Neka od tadašnjih iskustava su neprolazna i mogu i 
danas biti poučna, naročito ako se dobro upoznaju. 

Cilj rada je spoznati uslove pod kojima je nastala Narodna banka Srbije, upoznati njen 

delokrug   rada   i  uslove   pod   kojima  je   poslovala,   kao   i   doneti   važne  zaključke   u   njenom 
razvoju, koji se pritom mogu iskoristiti i u savremenim uslovima. Kao što je cilj Srbije ulazak 
u Evropsku uniju, i Narodna banka mora slediti taj put i svojim poslovanjem doprinositi da se 
taj cilj ostvari uz što manje negativnih posledica po celokupni privredni sistem. 

Struktura   samog   rada   se   sastoji   iz   dva   dela.   U   prvom   delu   je   obrađeno   osnivanje 

Privilegovane narodne banke Kraljevine Srbije, stanje i funkcionisanje, kao i problemi sa 
kojima   se   susretala.   Kao   najveće   iskušenje,   posebno   će   akcenat   biti   na   njeno   uspešno 
poslovanje tokom Prvog svetskog rata, kao i kratak osvrt na dug period tokom kojeg je 
Narodna   banka   poslovala   pod   različitim   nazivima.   U   drugom   delu     izloženo   je   stanje 
savremene Narodne banke Srbije, zakonska rešenja na kojima počiva i nove funkcije koje 
obavlja, kao i perspektive u budućem periodu i težnju Srbije za priključenje Evropskoj uniji, 
pa kasnije i Evropskoj monetarnoj uniji.   

 

1

I Deo:

 

OSNIVANJE I OSNOVNE KARAKTERISTIKE NARODNE

BANKE SRBIJE

2

background image

osnovati najmanje jedna Narodna banka koja bi se bavila kreditiranjem i izdavanjem papirnih 
novčanica sa metalnim pokrićem. Nakon toga, i trgovački odbor je dao mišljenje da je “ne 
samo dobro, no i preka nužda, da se kod nas, i to što skorije, jedna zemaljska banka osnuje”.

  Ipak   u   maju   1858.   godine,   imajući   u   vidu   mišljenje   trgovačkog   odbora,   ministar 

finansija   obratio   se   Sovetu   da   se   odustane   od   osnivanja   državne   emisione   banke,   jer   u 
državnoj kasi više nije bilo metalnog pokrića. Jedina preporuka je bila da se narodna banka 
osnuje privatnim kapitalom, ali uz veliku državnu kontrolu. 

Učvršćenjem   Srbije   kao   države   i   početna   nastojanja   da   se   kulturno   i   naročito 

ekonomsku oslobodi otomanske carevine, zainteresovali su inostrani kapital za plasiranje na 
njenom tržištu. Tako je sledeći predlog za osnivanje Francusko-srpske banke sa kapitalom od 
4-5 miliona franaka, koja bi između ostalog imala privilegiju izdavanja „bančinih bileta” 
(„des billets de Banque"), podneo ministru finansija u ime Komercijalne Francuske banke 
(Baque   de   Commerce   de   France”),   Konstantin   de   Vo.   Stav   ministra   finansija   kao   i 
Trgovačkog odbora, ali i samog kneza Mihaila bio je negativan. Zaključeno je da Narodnu 
banku treba osnovati domaćim kapitalom.

Po   prvi   put   je   3.   marta   1875.   godine   Narodnoj   Skupštini   podnet   “predlog   statuta 

Knjaževske srpske povlašćene banke” kojim je traženo da se koncesija za osnivanje Narodne 
banke da “bilo kakvom društvu u zemlji ili van zemlje sastavljenom, bilo kakvom društvu u 
kome bi zemaljski i strani kapitali učestvovali”. I ovaj predlog je odbijen, kao i ugovor koji su 
1879.   godine   sklopili   ministar   finansija   Vladimir   Jovanović   i   belgijski   bankar   Bukio,   uz 
obrazloženje da se Narodna banka može osnovati samo domaćim kapitalom. 

Uopšteno, najveći problem u svim dotadašnjim projektima za osnivanje Narodne banke 

prestavljalo je nerazjašnjeno učešće stranog kapitala. Mišljenja su bila krajnje polarizovana, 
po   jednima   takva   institucija   se   može   osnovati   jedino   domaćim   kapitalom,   dok   su   drugi 
smatrali da jedino strani kapital može garantovati uspešnost takve institucije. Možda zbog 
probuđene   nacionalne   svesti   i   jačanja   imućnih   trgovaca   i   preduzetnika,   preovladalo   je 
mišljenje da bi utemeljenje Narodne banke stranim kapitalom predstavljalo veliki poraz mlade 
srpske države.

  Poslednji pokušaji da se Narodna banka osnuje stranim kapitalom su se desili 1881. 

godine, kada su pred vladu došle tri ponude: engleska, ruska i francuska. Francuski predlog je 
bio najozbiljniji ali je zbog nekadašnjih loših iskustava i bankrota i ovaj predlog odbijen. U 
javnosti   je   kulminiralo   mišljenje   da   je   neophodno   osnovati   emisionu   banku,   pa   je 
Ministarstvo   finansija   u   decembru   1882.   godine   podnelo   Skupštini   projekat   Zakona   o 
Narodnoj banci. Zakon o Narodnoj banci je usvojen 20. decembra iste godine, a potvrđen 6. 
januara   1883.   godine.   Po   Zakonu,   Banka   je   osnovana   kao   privilegovana   institucija   za 
narednih   25   godina,   u   vidu   akcionarskog   društva,   sa   predviđenim   početnim   privatnim 
kapitalom od 20 miliona dinara, za koji bi se izdalo 40.000 akcija po 500 dinara u zlatu svaka. 
Usvojeni Zakon predstavljao je dokument od istorijskog značaja – kako za razvoj emisionog 
bankarstva, tako i za jačanje finansijskog i privrednog sistema Srbije. Pored toga, ovaj pravni 

4

akt je predstavljao okosnicu svih kasnijih zakona koji su se odnosili na Narodnu banku, sve 
do početka Drugog svetskog rata.  

2. Osnivanje Narodne Banke Srbije i početak rada

Uoči usvajanja Zakona o Narodnoj banci, pojavila su se pitanja od najveće važnosti: 

 1. Da li će Banka biti državna ili privatna ustanova?

 2. Da li će se osnovati domaćim, stranim ili mešovitim kapitalom?

Preovladalo je mišljenje da Narodna banka bude osnovana privatnim kapitalom, ali je 

ostalo nerazjašnjeno da li će on biti domaći ili strani. Pre početka poslova oko upisa akcija, 
održana je od 20. do 24. maja 1883. godine tkz. “Majska konferencija”, na kojoj je pozvano 
150   najuglednijih   trgovaca   i   preduzetnika   iz   čitave   Srbije.   Konferencija   je   sazvana   zbog 
uznemirenosti koja je nastala u beogradskim trgovačkim krugovima izazvana vešću da je 
ministar   finansija   zaključio   sporazum   sa   jednim   stranim   društvom   o   osnivanju   Narodne 
banke

3

. Na pomenutoj konferenciji je donet tekst u kome se insistiralo da se Narodna banka 

osnuje isključivo domaćim kapitalom, kao i da članovi Upravnog odbora moraju biti najmanje 
sedam godina srpski državljani. Već tokom trajanja Majske konferencije, 128 delegata je 
upisalo 6.431 akciju, a radi podsticanja građana da upišu što veći broj akcija, članovi Odbora 
“Majske konferencije” su 8. oktobra 1883. godine uputili apel građanima za upis akcija. Kao 
minimalni broj bilo je potrebno da se za početak rada izvrši upis polovine od ukupnog broja 
akcija, tj. 20.000 komada po 500 dinara u iznosu od 10 miliona dinara, i to uz uplatu ¼ od 
nominalne vrednosti akcija.

Odziv za upis akcija je bio iznad svih očekivanja. Samo u Beogradu je upisano 26.990 

akcija, odnosno 6.990 više nego što je predviđeno. Taj čin je shvaćen ne samo kao ekonomski 
interes,   već,   prvenstveno,   kao   dokaz   patriotizma,   jer   je   osnivanje   emisione   banke 
predstavljeno kao “nacionalno pitanje prvog reda”. Zanimljivo je da je Jovo Krsmanović, 
poznati privrednik i član užeg odbora „Majske konferencije”, izuzetno zalagajući se da se 
Narodna   banka   osnuje   isključivo   domaćim   kapitalom,   upisao   najveći   broj   akcija   i   javno 
obećao da će upisati sve koje ostanu neupisane. Prednjačio je i Jovo Antula, koji je važio za 
najučenijeg   beogradskog   trgovca,   i   koji   je   u   vezi   sa   ovim   aktivnostima   vršio   snažnu 
propagandu.    

Osnivačka skupština je održana od 26. do 29. februara 1884. godine, uz prisustvo 1.371 

akcionara sa 11.210 akcija. Predsedavao je ministar narodne privrede, uz pomoć Odbora 
Majske konferencije.

Članovi prvog Upravnog odbora postali su: Jovo Krsmanović, Đorđe Vajfert, Nikola 

Pašić,   Mihailo   Terzibašić,   Jevta   M.   Pavlović,   Jovan   Antula,   Marko   Stojanović,   Kosta 

3

 Dokumenata o ovome, kao i o radu „Majske konferencije“, nema, tako da je jedini izvor o tome spomenica 

Narodne banke povodom 25-godišnjice rada, Narodna banka 1884-1909. god., Beograd 1909. 

5

background image

Poslovanje novo osnovane Narodne banke odmah je naišlo na probleme. Kako vremena 

nije bilo na pretek, morala se potražiti pomoć od Belgijske narodne banke kako bi se ubrzalo 
otvaranje   šaltera.   Belgijska   narodna   banka   je   na   predlog   Bošmana   pomogla   tako   što   je 
ustupila svoju rezervnu novčanicu od 100 franaka, koja je postala prva srpska novčanica od 
100 dinara u zlatu. Sami crteži na banknoti štampani su u Belgiji, na hartiji sa vodotiskom 
koju je Srbija ranije pripremila za izradu novčanica 1876.godine. 

Sve pripreme su bile završene i 2. jula 1884. godine, u 

iznajmljenoj “Kumanudijevoj kući”

4

, u Knez Mihailovoj ulici 

broj   38,   na   uglu   Dubrovačke   ulice   (sada   Kralja   Petra), 
Privilegovana   Narodna   banka   Kraljevine   Srbije   svečano   je 
otvorila   šaltere   i   počela   rad.  Sve   dok   nije   napravila   svoju 
zgradu u toj kući je i ostala. Da bi problem prostora bio rešen, 
Glavni   odbor   je   usvojio   plan   za   gradnju   zgrade   za   potrebe 
Narodne banke 1887. godine, koji je napravio poznati arhitekta 
tog vremena, Konstatin A. Jovanović

5

. Radovi su počeli aprila 

1888. godine, a Narodna banke se u nove prostorije useljeva 
15. marta 1890. godine. Za izuzetno arhitektonsko ostvarenje, 
Konstantin A. Jovanović je dobio Orden Svetog Save III reda

6

3. Organizacija Narodne banke i delokrug rada 

Sasvim je jasno da je srpska Narodna banka bila orginizovana po ugledu na Belgijsku 

narodnu banku. Ona je sve do 1920. godine imala sledeće organe uprave: a)guvernera, b)vice-
guvernera, c)Glavni odbor, d)Upravni odbor, e)Nadzorni odbor, f)Zbor akcionara i g)Eskontni 
odbor.

a) Guverner

 je bio spona između interesa države, upravnih tela Banke i akcionara. On je 

predseavao Zborom akcionara, Glavnim odborom i Upravnim odborom i izvršavao odluke 
ovih tela. Starao se o primeni zakona i statuta, predstavljao Banku, potpisivao ugovore i 
normativna akta i podnosio završni račun o poslovanju. Bio je postavljan Ukazom kralja, na 
predlog ministra narodne privrede, a bio je biran između tri kandidata koje je predlagao 
Upravni odbor. Svi kandidati su morali da budu članovi Upravnog odbora, srpski državljani, 
stalno naseljeni u Beogradu i nisu mogli da budu u upravnom odboru nekog akcionarskog 
društva.

b) Sve do 1920. godine u narodnoj banci je postojao samo jedan 

vice-guverner

. On je 

bio bančin službenik i birao ga je Upravni odbor po kriterijumima koji su važili za sve ostale 
članove tog tela.

4

 Jedan od braće Kumanudi – Janić, iz porodice vlasnika ove kuće, odigrao je značajnu ulogu u nastojanjima da 

se osnuje Narodna banka

5

 Narodna banka 1884-1909 – spomenica povodom 25 godina od početka rada Narodne banke Srbije

6

 Sprske novine, 230/18.10.1890.

7

Zgrada Narodne banke

Želiš da pročitaš svih 43 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti