1

UNIVERZITET”UNION”BEOGRAD

Fakultet za  menadzment nekretnina

              SEMINARSKI RAD: 

  
                                           POJAM I VRSTE KAZNE

  

                       

Dejan Krkovic broj indeksa 15/2015

Beograd,  decembar 2017

  

2

SADRZAJ

1.UVOD………………………………………………….……………………….3-4 

2.POJAM KAZNE………………………………………………………………….4

3.OPRAVDANJA I SVRHA KAZNE.…………………….................................4-5

4. VRSTE KAZNI……………………………………....………………………..6-7

4.1 SISTEM KAZNI

……………………………………….…………………….........7 

4.

2 KAZNA ZATVOR

……………………………………..…………………..…...8-9

4.2.1. 

USLOVNI OTPUST

 …

………………………………….……………………..…8-9

4.3 NOVCANA KAZNA…………………………………………………………………..…......

9

4.4 

RAD U JAVNOM INTERESU

………………………………………………...10-13

4.5 ODUZIMANJE VOZACKE DOZVOLE

…………………….………………......10-11

5. ZAKLJUCAK……………………..……………………………….…....…..13-14

5.1. REZIME TEKSTA

………………………………………………………...……..13

5.2. KRITICKO ISTRAZIVACKI OSVRT

……………………………………..…...13-14

5.3. LICNI SUD, STAV I MISLJENJE

……………………………...………………….14

background image

4

oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivicnim delom, takodje, nije krivicna sakcija. Tu je 

samo rec o principu da niko ne moze zadrzati korist pribavljenu krivicnim delom.

Iako je danas sistem krivivicnih sankcija prosiren i obogacen i drugim vrstama sankcija, 

kazna je i dalje ostala ostala najvaznija krivicna sankcija. Krivicno pravo je nezamislivo bez 

kazne, odnosno bez nje bi sasvim promenilo karakter i svrhu. Zato danas ne postoji ni jedna 

drzava koja bi bila spremna da se lisi kazne kao voljnog pricinjavanja odredjenog zla ucioniocu 

krivicnog dela.

2.POJAM KAZNE

Pojam kazne sadrzi iste, odnosno slicne elemente kao i opsti pojam krivicnih sankcija. 

Kazna je „zakonom  predvidjena represivna mera koja se u cilju suzbijanja kriminaliteta prime-

njuje prema uciniocu krivicnog dela, a na osnovu odluke suda nakon sporovedenog krivicnog 

zakona

2

. Najvaznija razlika pojma kazne u odnosu na pojam krivicnih sankcija jeste sto se za 

primenu   kazne   trazi   da   je   ucinjeno   krivicno   delo.   Tacnije,   shodno   clanu   2   KZ,   ,neophodna 

pretpostavka za primenu kazne jeste da je ucinjeno delo koje sadrzi sve obavezne elemente koji 

se traze za postojanje krivicnog dela, pa i krivicu.

Stepen represivnosti je najvisi kod kazne. Kazna najvise zadire u prava i dobra ucinioca 

krivicnog dela. U svom bicu nuzno sadrzi odredjeno zlo. Medjutim, znacaj kazne nije samo u 

represiji, ona znaci i socijalno – eticki prekor koje drustvo upucuje uciniocu dela.

Danas je postalala opsta tekovina krivicnog prava da krivicne sankcije moze izricati samo 

sud u krivicnom postupku, sto narocito vazi za kaznu. Samo sud i krivicni postupak mogu pruziti 

garancije koje su neophodne prilikom izricanja sankcija koje tesko pogadjaju ucinioca.

                               

3. OPRAVDANJE I SVRHA KAZNE

Pitanje opravdanja i svrhe kazne javlja se jos od antickog doba. Pitanjem opravdanja 

kazne pored pravnika krivicara bavilili su se i filozofi. Izdvojile su  se dve najznacajnije grupe 

teorija : utilitaristicke i retributivisticke. Prve teorije opravdanje vide u njenoj nuznosti i korisnoj 

2

 Zoran Stojanovic, 

Krivicno pravo – opsti deo

, Pravni fakultet, Beograd, strana 250.

5

funkciji, tj suzbijanju kriminaliteta. Druge polaze od moralne odgovornosti i opravdanje vide u 

retribuciji koja se zasniva na ideji srazmernosti i pravnicnosti.

U pogledu svrhe kaznjavanja izdvojilo se nekoliko teorija. Prema prvoj, apsolutnoj, svrha 

kazne je vracanje zla za ucinjeno zlo. Kazna je sama sebi cilj, retribucija za ucinjeno delo. Druga, 

relativna teorija, svrhu vidi u u suzbijanju krivicnih dela, tj. prevenciji. Prevencija moze biti 

generalna u smislu uticaja na potencijalne ucinioce i specijalna u odnosu na lica koja su vec 

izvrsila   krivicno   delo.   U   okviru   generalne   prevencije   pravi   se   razlika   izmedju   pozitivne   i 

negativne. Pozitivna se sastoji u podrzavanju i  jacanju drustvenih i moralnih normi koje sluze 

kao   prepreka   izvrsenju   krivicnog   dela,   a   negativna   na   zastrasivanje   potencijalnih   ucinioca. 

Specijalna prevencija svoj znacaj isrpljuje u zastrasivanju, eliminaciji i neutralizaciji ucinioca, ili 

pak   u   njegovoj   resocijalizaciji.   Treca,   mesovita   teorija,   smatra   da   je   svrha   kaznjavanja   i 

prevencija i retribucija.

 Za razliku od stranih zakonodavstava koji se ne opredeljuju izricito u prilog odredjene 

teorije, nas Krivicni zakon polazi od relativne teorije i svrhu kaznjavanja odredjuje kao specijalnu 

i generalnu prevenciju. KZ  

(

clan 42

)  

polazi od opste svrhe krivicnih sankcija koja obuhvata : 

sprecavanje ucinioca da cini krivicna dela i uticanje na njega da ubuduce ne vrsi krivicna dela; 

uticanje na druge da ne vrse krivicna dela; izrazavnje drustvene osude za krivicno delo, jacanje 

morala;   i   ucvrscivanje   obaveze   postovanja   zakona.   Takodje,   zakon   propisuje   i   pozitivnu 

generalnu   prevenciju,   gde   ona   ima   za   cilj   „ucvrscivanje   drustvenih   i   moralnih   normi   cije 

usvajanje od strane pojedinca predstavlja najjacu branu vrsenju krivicnih dela“

3

. Clan 42 KZ ne 

odredjuje  retribuciju  kao  jednu  od  svrha  kaznjavanja.  Ipak,  kazna  u  sebi  nuzno  sadrzi  dozu 

retributivnosti, ali ona ne sme biti dominatna. Ne sme se dozvoliti da se svrha kaznjavanja svede 

samo na vracanje zla uciniocu. 

                                          4.VRSTE KAZNI

                                                  4.1 SISTEM KAZNI

Sistem kazni u nasem pravu obuhvata cetiri vrste kazne, odnosno zatvor, novcanu kaznu, 

rad u javnom interesu i oduzimanje vozacke dozvole. Mnoga resenja i instituti opsteg dela polaze 

3

 Zoran Stojanovic, 

Krivicno pravo – opsti deo

, Pravni fakultet, Beograd, strana 252.

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti