Poljoprivredni rast
Sadržaj:
3. NAČINI OSTVARIVANJE PRIVREDNOG RASTA I RAZVOJA....................................7
3.4. Strane direktne investicije i privatizacija
1
1. UVOD
Privredni rast podrazumjeva povećanje proizvodnje na nivou ekonomije jedne zemlje u odnosu
na broj stanovnika i to u dužem vremenskom periodu. Kada se ovaj rast ostvaruje u kraćem
vremenskom periodu to se naziva ekspanzijom. Privredni rast se može kvantitativno izraziti
pomoću stopa rasta bruto domaćeg proizvoda, nacionalnog dohotka, nacionalnog dohotka po
glavi stanovnika i sl.
Pojam privrednog rasta je uži pojam od privrednog razvoja. Može se slobodno reći da je rast
komponenta privrednog razvoja. Privredni razvoj, pored rasta proizvodnje na nivou ekonomije
jedne zemje, obuhvata i privrednosistemske i strukturne promJene (institucionalne, tehničko-
tehnološke i druge).
Tokom privrednog rasta promjene u sastavu privrede su raznovrsne. One su najizraženije u
promjenama u proizvodnom sastavu, odnosno učešću pojedinih djelatnosti (kao što je
poljoprivreda i industrija) u ukupnoj proizvodnji. Privredni rast i promjene sastava u privredi
objašnjavaju ekonomsku sadržinu privrednog razvoja. U novije vrijeme sve veći značaj
dobijaju njegovi društveni i ekološki činioci.
Na privredni razvoj jedne zemlje djeluju brojni i raznovrsni činioci. Oni potiču iz same
privrede, ali i iz drugih djelova društva s kojima je privreda povezana. Činioci razvoja privrede
potiču iz njenog prirodnog okruženja, koje predstavlja sveopšti uslov života i rada ljudi i riznicu
prirodnih izvora. Prirodnom okruženju pripada i stanovništvo, kao izvor radne snage za potrebe
privrednog razvoja.
Spisak činioca privrednog razvoja, očigledno je dugačak. U prvi red se stavljaju osnovni
proizvodni činioci, čije je prisustvo neophodno u proizvodnji. Njima se priključuje i tehnološki
tok.

3
Kindleberger pridaje veliki značaj razlikama između pojmova privrednog rasta i privrednog
razvoja upoređuje rast i razvoj sa rastom i razvojem čoveka. Tako on privredni rast komparira
sa fizičkim rastom čoveka tj. upoređuje ga sa povećanjem njegove težine i visine dok privredni
razvoj poistovećuje sa fizičkim napredovanjem koje je istovremeno praćeno kvalitativnim
razvojem mnogih njegovih psihofizičkih performansi, intelektualnih potencijala, a pre svega,
sposobnosti njegovog adaptiranja promenljivim uslovima života i rada.
Samuelson konstatuje da je privredni rast dugoročno posmatrano najznačajniji faktor
ekonomskog uspeha nacija. Po njemu sve ekonomski progresivne države kontinuirano
izdvajaju rastuća sredstva za akumulaciju - odnosno investicije čim se stvaraju uslovi za realno
povećanje društvenog proizvoda po stanovniku.
Kada govorimo o pojmovnom određenju rasta i razvoja treba istaći i to da je u tumačenju
složenih relacija privrednog rasta i razoja u današnjim uslovima privređivanja, posebno važno
zapaziti činjenicu da odgovarajuće promjene turbulentnog karaktera, u najširem okruženju u
teorijskom smislu nalažu neprekidno korišćenje novih kategorijalnih veličina i postupaka,
veličina koje su bile do skora u ekonomskoj nauci ili potpuno nepoznate ili su se na kvalitetno
drugačiji način ispoljavale.
Sajmon Smit Kuznets (1901-1985) rusko američki ekonomista sa Vortona na Univerzitetu u
Pensilvaniji. Dodeljena mu je 1971 Nobelovana grada za ekonomske nauke za svoje radove
zasnovane na empirijskoj interpretaciji ekonomskog rasta, koja je dovela do novog i dubljeg
uvida u ekonomsku i socijalnu strukturu i procese razvoja.
Privredni rast po Kuznetcsu predstavlja “trajno povećanje dobara neophodnih za zadovoljenje
individualnih i zajedničkih ljudskih potreba, mjereno veličinom proizvodnje po stanovniku”.
Privredni rast se može ostvariti na dva načina:
Uvećanje autputa u dugom roku ima smisla jedino pod pretpostavkom funkcionisanja
nacionalne ekonomije sa punim proizvodnim kapacitetima.
Nakon Drugog svjetskog rata transformisani su važeći obrasci generisanja privrednog rasta.
Najrazvijenije privrede svijeta privredni rast temelje na akumulaciji sofisticirane kapitalne
opreme i neprekidnom pomjeranju granica tehnoloških mogućnosti proizvodnje.
4
2.2. Pojam privrednog razvoja
Potpuno je razumljivo što se u novim pristupima privrednom razvoju na adekvatni način
tretira i celokupno područje indikatora kojima se ekonomski rast vrednuje. Različita mogućnost
merljivosti faktora i nejednak intenzitet njihove promjenljivosti u vremenu uzrokovali su da je
ekonomska teorija dugo bila zaokupljena onim faktorima koji su najlakše mjerljivi i čije su
promjene najdinamičnije i najočiglednije. Broj tih faktora je prilično ograničen i zato je
kvantitativna ekonomska analiza uglavnom operisala s nekoliko osnovnih varijabila, svodeći
sve ostale na zbirne pojmove kao što su "socijalni ambijent", "institucionalni okviri", i slično.
Samim tim što su ostajale van jednačina privrednog rasta, prećutno su uzimane kao neka vrsta
konstanti, a ne kao endogene i promjenljive veličine, ili su pak u deskriptivnim analizama
tretirane u smislu olakšavajućih ili otežavajućih uslova privrednog razvoja. »Društveni sistem i
sistem funkcionisanja privrede predstavljaju izvanredno značajne faktore ekonomskog rasta,
čineći okvire i najširu osnovu delovanja svih ostalih faktora.«
Da li je veća ili manja stabilnost
društvenog i političkog sistema, kakav je opšti položaj i uslovi života i rada neposrednih
proizvođača, da li je adekvatna organizacija i način funkcionisanja privrede, to su svakako
okolnosti koje suštinski utiču na proizvodne efekte svih drugih faktora, a time i na ukupnost
rezultata privrednog razvoja.
Politika privrednog razvoja se sasvim razumljivo i sama usredsređuje na faktore koji su lakše
merljivi, dajući među njima primat onim koji su najvećima podložni promenama. U ovoj
svetlosti gledano, proizvodni faktori, kako lični tako i materijalni, izbijali su na prvo mesto po
svom značaju u formulisanju politike i projektovanju privrednog razvoja. Među proizvodnim
faktorima najvećom dinamičnošću se odlikuje tehnički progres, čija se dejstva izražavaju u
stalnom usavršavanju sredstava i predmeta rada, u ekonomisanju svih faktora proizvodnje,
podizanju produktivnosti rada i efektivnosti proizvodnih fondova. Tehnički progres na taj
način, zajedno sa radnom snagom i njenim stručnim znanjima, čine one osnovne faktore koji
neposredno dinamiziraju privredni razvoj, od kojih pre svega zavisi veličina i rast društvenog
proizvoda.
Prof.dr Branislav Šoškić, Ekonomska misao, Beograd, 1995.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti