Poremećaji ličnosti: seminarski rad
VISOKA ŠKOLA SOCIJALNOG RADA
Seminarski rad iz psihijatrije:
TEMA: POREMEĆAJ LIČNOSTI
Profesor:
Student:
Beograd, novembar 2019.
SADRŽAJ
:

4
1. POREMEĆAJ LIČNOSTI
Poremećaje ličnosti najkraće možemo definisati kao karakteristične obrasce mišljenja, osećanja,
ponašanja i odnosa sa drugima, koji se ispoljavaju i uočavaju u svakodnevnom životu. U pitanju
su kvantitativna i kvalitativna oštećenja ličnosti koja mogu uticati na pojavu, tok i ishod drugih
poremećaja, zbog čega im se pridaje velika pažnja u novije vreme.
Aktuelno, poremećaji ličnosti definišu se kao dugotrajni i neadekvatni obrasci sopstvenog
iskustva i ponašanja koji se značajno razlikuju od očekivanog u odgovarajućoj kulturi. Ovakvi
obrasci ispoljavaju se u domenima:
kognicije, kroz neodgovarajuće promišljanje o sebi, drugima i okolini, koje može dovesti
do pojave različitih ideja i pogrešnih zaključaka;
emocionalnog reagovanja, koje, u zavisnosti od vrste poremećaja ličnosti može ići od
potpunog odsustva emocija do intenzivnog i nekontrolisanog ispoljavanja koje je
neprimereno situaciji
socijalnih odnosa, od odsustva želje za kontaktom sa ljudima iz svog okruženja do
preterane vezanosti za druge
kontrole impulsa, koja je najčešće narušena usled niske frustracione tolerance
Neki poremećaji ne izazivaju patnju kod osobe – već kod osoba u njihovoj okolini. Svi
poremećaji ličnosti su vidljivi već u kasnom detinjstvu ili ranoj adolescencii – ipak kod nekih
postaju vidljivi tek u odrasloj dobi. Jednom kad se poremećaj javi – retko se mienja s godinama
– postane stabilan u mnogim situaciama. Često je teško dijagnostikovati koji poremećaj osoba
ima. Neki dijagnostički kriterijumi vrede za više poremećaja
Poremećaji ličnosti označavaju stanja ili oblike ponašanja koji otkrivaju karakteristični životni
stil pojedinca i način na koji on komunicira s drugima.
Najčešće se javljaju u adolescenciji. Oni se nastavljaju tokom života, i ukoliko se osobe ne
obrate za pomoć, moguće je da se struktuiraju u sve pervazivnje obrasce neprilagođenog
ponašanja. Međutim, pojedina istraživanja kažu da se s godinama manifestacije nekih od
poremećaja ličnosti mogu i ublažiti, mada ne i nestati.Pojedini simptomi poremećaja ličnosti se
mogu primetiti već u detinjstvu i to u vidu nemira, poremećaja pažnje, agresivnosti i laganja.
Međutim, dete nikada neće dobiti dijagnozu poremećaja ličnosti. Razvojne turbulencije mogu
biti prolazne i, čak iako deluju veoma burno, ne moraju se nužno struktuirati u poremećaj
ličnosti. Ukoliko dete pokazuje karakterne promene ili haotično i neprialogođeno ponašanje,
psihijatri će ga često dijagnostifikovati kao “poremećaj ponašanja”. Izvesni poromećeaji
ponašanja se mogu struktuirati u poremećaje ličnosti tek u adolescenciji, ranom odraslom dobu.
Poremećaji ličnosti su manja ili veća odstupanja od psihički normalnog ponašanja. Ona nisu
posledica duševne ili neke druge bolesti, već su pre stanja, poremećaji adaptacije i posledica
neadekvatnih najranijih odnosa. Genetski faktori se sve više pominju kao mogući okidač za
poremećaje ličnosti. Sredinske faktore ne smemo zanemariti, jer, u najmanju ruku, na odnose u
primarnoj porodici utiče i šira sredina i društvo. Postoji nekoliko tipova poremećaja ličnosti kao
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti