Odlomak

 

UVOD

Poznato je da se terminom porodica označava osnovna društvena ćelija, institucija, zajednica koju karakteriše krvno srodstvo, zajedničko stanovanje, rađanje ili usvajanje, njegovanje i vaspitanje djece. Uključuje odrasle oba pola, jedno ili više vlastite ili usvojene djece. Roditeljstvo je težak posao koji pored zadovoljenja osnovnih djetetovih potreba za hranom i fizičkom sigurnošću uključuje i vaspitanje djeteta. U vaspitanju djeteta postoje različiti vaspitni stilovi od kojih svaki na drugačiji način utiče na razvoj ličnosti djeteta – njegovo doživljavanje, njegove osjećaje, ponašanje i samocjenjenje.
Na samom početku ovog rada potrebno je razjasniti pojam porodice, vaspitne funkcije, učenika i samocjenjenja. U literaturi možemo pronaći različite definicije pojma porodice i to tradicionalne i savremene.
Prihvatanje naučne činjenice o vaspitanju kao društvenoj pojavi ne znači samo priznanje njegovog društvenog porijekla nego i tvrdnju da je vaspitanje proces formiranja mlade generacije putem onih društvenih odnosa u koje ona stupa. Tom činjenicom određuje se i velika uloga porodice u formiranju lika budućeg učenika, a kasnije ličnosti čovjeka. Vaspitanje u porodici je prvo vaspitanje koje društvo pruža djetetu. Porodica je prva društvena sredina u koju dijete ulazi i prema tome u njoj ono čini prve korake u život.
Porodica s cjelokupnim svojim odnosima, a posebno odnosima između bračnih partnera, te roditelja i djece, bila je, i jeste, predmet mnogih sociolo¬ških, psiholoških, pravničkih, političkih i pedagoških analiza. One se ne razli¬kuju samo po stajalištu, stručnosti posmatranja, nego i po tretmanu nekih fundamentalnih pitanja.
Osnov svake porodice jeste komunikacija. Komunikacija predstavlja okosnicu stabilnosti braka i porodice, a njen kvalitet zavisi od spremnosti njenih članova da preuzmu brigu za njegovanje, razumjevanje, saradnju, saosjećanja i uvažavanja tuđih potreba. Za dobro razumjevanje potrebno je da se jasno izražavaju potrebe i osjećanja, kao i očekivanja od drugih članova porodice i od njihovog odnosa.
Za normalan razvoj i pravilno vaspitanje djeteta najvažnije je da se roditelji međusobno poštuju i da su usaglašeni u metodama vaspitanja djeteta, tj. da se roditelji dogovaraju i da zajednički odlučuju o odnosima, pohvalama i kaznama djeteta. Roditelj je svojim ponašanjem primjer djetetu.
Samocijenjenje (self-worth) je orijentacija ličnosti na pozitivno vrednovanje vlastitog kvaliteta. Radi se o tome da individua želi sebe smatrati vrijednim, sposobnim da se nosi sa problemima i izazovima života i da ih uspješno rješava. To podrazumijeva potrebu za samocjenjenjem što znači da pojedinac želi da bude kompletan, uspješan, nezavisan i slobodan. To je pojam stvaranja slike o sebi, o samopoimanju.
Metodologijom istraživanja obuhvatili smo problem i predmet istraživanja, cilj i zadatke istraživanja, hipoteze, varijable, metode, tehnike i instrument istraživanja, postupke za statističku obradu podataka, populaciju i uzorak istraživanja, organizaciju i tok istraživanja. Našim istraživanjem obuhvatili smo učenike petih i devetih razreda osnovne škole.
Istraživajući stavove učenika, ovo empirijsko istraživanje ima za cilj proširivanje postojećih saznanja o stavovima učenika o vaspitnoj funkciji porodice sa samocjenjenjem učenika osnovne škole. Rezultati ovog istraživanja mogu poslužiti u svrhu poređenja sa nekim sličnim istraživanjima, kao i da bude posticaj za buduća empirijska istraživanja o povezanosti vaspitne funkcije porodice sa samocjenjenjem učenika osnovne škole.
TEORIJSKI PRISTUP ISTRAŽIVANjU

Definisanje osnovnih pojmova
U okviru osnovnih pojmova definišemo četiri osnovna pojma koja su ključna za našu temu, to su pojmovi: porodica, vaspitna funkcija porodice, učenik i samocjenjenje. Navedeni pojmovi čine osnovu našeg istraživanja pa ćemo ih kroz ovaj rad malo bliže upoznati.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pedagogija

Više u Skripte

Komentari