Odlomak

OPRAVDANOST PRAVNE ZASTITE INTELEKTUALNE SVOJINE
Pravna zastita int.svojine postaje sve ucestalija u postindustrijskom drustvu, u kome informacije dobijaju centralno mesto. Patenti su veoma vazni. Kao posledica razvijene tehnologije vlasnici intelektualne svojine sve cesce su zrtve razlicitih vrsta piraterije(nedozvoljenih nacina upotrebe tudjih intelektualnih prava). Svaki subjekt koji poseduje ekskluzivnu informaciju ima mogucnost izbora: da informaciju ucini dostupnom javnosti- patentira je ili objavi ili da je sacuva kao tajnu informaciju. U prvom slucaju on stice monopolsko pravo a u drugom slucaju zastita traje onoliko koliko informacija sacuva tajni karakter. Glavna karakteristika intelektualnih prava koja nosioci ovlascenja imaju jeste da se ona mogu neograniceno iskoriscavati od strane neogranicenog broja korisnika, na razlicitim mestima, u bilo koje vreme, a da se pri tome ne povredi njihova sustina i ne umanji njihova vrednost. Zahvaljujuci sve savremenijim tehnickim sredstvima oblici piratskog ponasanja su sve slozeniji. Zbog toga zakon odobrava nosiocu prava intelektualne svojine monopolsko ovlascenje – iskljucivo pravo upotrebe i pravo zabrane prema svim drugim licima. U trazenju valjanih argumenata za postojanje pravne zastite intelektualne svojine moze se poci od prihvacenog stanovista da je covek ovlascen da koristi plodove svog rada(Dzon Lok). Nemaju svi tvorci pravo na ono sto su stvorili. Osnovni kriterijum za odobravanje zastite je ulozeni trud, cilj kome je tvorac tezio, stepen zasluzenosti za stvaranje jednog intelektualnog dobra. Bez zastite, informacija bi bila predmet slobodnog kopiranja, a privatan sektor ne bi imao motivaciju da ulaze u razvoj, pa bi se priliv inovacija sve vise smanjivao. Ekonomski troskovi neodgovarajuce pravne zastite intelektualnih prava jesu: gubljenje interesa stranih firmi da unose inovacije u zemlju gde postoji neodgovarajuca zastita, potencijalni neto gubitak inicijative za svaki pronalazacki rad, odbijanje stranih firmi da transferisu vrhunsku tehnologiju i opadanje stranih direktnih investicija. Razvijenim zemljama odgovara relativno visok stepen pravne zastite intelektualne svojine sto nije uvek slucaj sa zemljama u razvoju. Medjunarodne inicijative za siru liberalizaciju medjunarodne trgovine dovele su do donosenja Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine (TRIPS) 1994.godine. TRIPS je stupio na snagu 1995.godine i danas predstavlja najznacajniji medjunarodni ugovor iz oblasti intelektualne svojine, obavezan za sve zemlje clanice Svetske trgovinske organizacije. Jedan od savremenih trendova koji se odnosi na pravo intelektualne svojine jeste i trend globalizacije. Naime donosnje medjunarodnih konvencija i sporazuma kojima se uspostavljaju standardi pravne zastite a pored toga se uspostavlja i jedinstveni postupak zastite i to pokazuje da se intelektualna svojina posmatr sve vise kao jedan globalni fenomen pa se shodno tome i pravno resave na globalnom nivou. Pravo int.svojine ima svoje drustveno i ekonomsko opravdanje jer ono namece discipline na trzistu, regulise protok informacija, garantuje nosiocima prava i ovlascenim korisnicima uzivanje njihovih prava. Razvoj novih tehnologija u koje su investirane finansijska sredstva zahtevao je odgovarajuce oblike pravne zastite. Pravo int.svojine je grana prava koja je pruzila zastitu z ate nove pojave, poput kompjuterskih programa, digitalne tehnologije, topografije integrisanih kola, elektronske trgovine putem interneta, baze podataka itd.

 

 

 

RAZVOJ PRAVNE ZASTITE INTELEKTUALNE SVOJINE

Zanatlije, trgovci i korporativna udruzenja obracali su se vladarima sa zahtevom da im se odobri “privilegija”odnosno polvastica na osnovu koje bi u odredjenom period obavljali novu delatnost ili koristili nov pronalazak u svojoj delatnosti. Pravo uzivanja privilegije imao je samo trazilac i bila je vremenski ogranicena. Sankcije za povredu privilegija bile su novcana kazna i unistenje neovlasceno proizvedene robe. Vreme trajanja privilegije uvek je bilo ograniceno izmedju pet i dvadeset godina. Privilegija se dodeljivala u obliku javne isprave, u kojoj je vladar obavestavao javnost o odobravanju odredjene privilegije u korist trazioca. Ove isprave nazivane su litterae patentas i od tog izraza potice danasnji naziv patenta kao oblika pravne zastite pronalazaka. Osnovni uslovi bili su vremensko prvenstvo trazenja privilegije, novost pronalaska na teritorijalnom nivou, izvodljivost i korisnost pronalaska. Sa razvojem trgovine, javila se potreba za obezbedjivanjem iskljucivog prava upotrebe znaka za obelezavanje robe od strane proizvodjaca i trgovaca. Tako su se proizvodjaci i trgovci obracali vladarima trazeci privilegiju-povlasticu da koriste odredjeni znak za obelezavanje svojih proizvoda. Ipak privilegija se razlikovala od prava industrijske svojine jer trazilac nije imao pravo na privilegiju na osnovu unapred regulisanog pravila ponasanja-norme, vec je odobravanje privilegije zavisilo od volje vladara. U savremenom pravu industrijske svojine, pronalazaci, autori i korisnici unapred znaju svoja prava na pravnu zastitu ukoliko ispunjavaju zakonom predvidjene uslove. Izvestan napredak u pravnoj sigurnosti pronalazaca, zanatlija i trgovaca predstavljao je donosenje dekreta o odobravanju privilegija svim pronalazacima i korisnicima pronalazaka u proizvodnji. Prvi poznati dekret donet je 1794.godine u Mlecima. Istorija privilegija ukazuje da se ona udaljavala od izvorne ideje i da se priblizavala ideji o privilegiji kao instrument kojim se pojedinac, bez obzira na licni doprinos, stavlja u sluzbu opstih interesa. Monopolizacija proizvodnje je neminovno dovela do skoka cena, a time i do nezadovoljstva narodnih masa i do mere koja vise nije stumulisala pronalazastvo i koja je kocila tehnoloski razvoj. Prvi pravni propis koji je regulisao pravnu zastitu pronalazaka bio je Statute of Monopolies, donet 1623.godine u Engleskoj. Ovaj propis je donet sa ciljem da se ogranice i zabrane monopoli koji su bili do te mere rasprostranjeni da su ometali slobodnu trgovinu i dovodili do vestackih nestasica proizvoda namenjenih svakodnevnoj upotrebi. Izuzetak od monopola bio je patent, koji se odobravao za odredjeni broj godina(14) pronalazacu koji je prvi prijavio svoj pronalazak. Prvi patentni zakon donet je 1790.godine u SAD. Prvi zakon o zastiti uzoraka donet je 1787.godine u Francuskoj. U pogledu pravne zastite robnih zigova, prve propise nalazimo u Zakonu o fabrikama i radionicama iz 1803.godine u Francuskoj. Zakonski propisi o suzbijanju nelojalne konkurnecije javljaju se tek krajem XIX veka. Sa razvojem industrijske proizvodnje i trgovinske razmene nelojalno ponasanje konkurentskih preduzeca postajalo je sve cesce. Prvi zakon o nelojalnoj konkurencijji donet je 1896.godine u Nemackoj. Razvoj prava industrijske svojine nije, medjutim, uvek isao uzlaznom linijom.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Skripte

Komentari