Seminarski rad

Pravo radnika na štrajk

         Mentor:                                                            Student:

  Doc. Dr Brana Komljenović                          Radmila Opačić

  

Indeks br. 743/2014-IV

Banja Luka, decembar  2014.

S a d r ž a j:

Uvod

..........................................................................................................................................2

I Pojam štrajka

...........................................................................................................................3

1.1. Vrste štrajka........................................................................................................................6

1.2 Štrajk kao pravo i metod......................................................................................................7

1.3 Elementi odluke o stupanju u štrajk.....................................................................................8

1.4. Štrajkački odbor i njegove dužnosti....................................................................................9

II Materijalne pretpostavke dopuštenosti štrajka

............................................................................11

2.1. Pretpostavka titulara (nosioca) prava na štrajk.................................................................11

2.2. Pretpostavka obilježja spora ............................................................................................12

2.3. Pretpostavka slobodnog izbora ........................................................................................13

III Pravne pretpostavke dopuštenosti štrajka

..................................................................................14

3.1. Najava štrajka.....................................................................................................................14

3.2. Prethodno provođenje postupka mirenja............................................................................15

3.3. Objavljivanje pravila o poslovima koji se ne mogu prekidati za vrijeme štrajka..............16

3.4.

 

Objavljivanje poslova koji se ne mogu prekinuti za vrijeme štrajka.................................16

IV Zaključak

........................................................................................................................................17

Literatura

.............................................................................................................................................18

1

background image

I Pojam štrajka

Prema Zakonu o  štrajku (Službeni glasnik Repulike Srpske broj 26/97) štrajkom se smatra 
otganizovani  prekid rada  u preduzeću, ustanovi i kod drugog domaćeg i stranog pravnog i 
fizičkog lica koje zapošljava radnike. Štrajk može biti: generalni (na teritoriji Republike) ili 
štrajk organizovan u pojedinim djelatnostima.

Odluku   o   stupanju   u   štrajk   donosi   organ   sindikata   ili   većina   radnika   zaposlenih   kod 
poslodavca.   Štrajk   se   najavljuje   dostavljanjem   odluke   o   stupanju   u   štrajk   poslodavcu 
najkasnije na pet dana prije dana otpočinjanja štrajka, odnosno od 24 časa, ako se radi o 
štrajku upozorenja. 
Organ kome je štrajk najavljen dužan je da najkasnije u roku od 24 časa od dana prijema 
odluke stupi u kontakt sa štrajkačkim odborom, u cilju sporauzmnog rješavanja spora.
Ako se u tom periodu ne riješi spor, sreane u sporu dužne su da i za vrijeme štrajka nastave 
pregovore, sve do konačnog rješenja spornih pitanja. 
Štrajkački   odbor   je   dužan   da   štrajk   organizuje   i   vodi   tako   da   štrajkom   ne   ugrožava 
bezbjednost ljudi i imovine. 
Isto tako štrajkački odbor i radnici koji učestvuju u štrajku nemogu spriječavati radnike koji 
ne učestvuju u štrajku da rade, niti mogu spriječiti poslodavca da raspolaže sredstvima kojima 
obavlja djelatnost.

U   djelatnostima   od   posebnog   javnog   interesa,   za   vrijeme   štrajka   mora   se   obezbjediti 
minimum procesa rada kojim se obezbjeđuje sigurnost ljudi i imovine, ili koji je nezamjenljiv 
uslov života i rada građana ili rada drugih pravnih i fizičkih lica koja obavljaju privrednu ili 
drugu djelatnost.

1

 

Djelatnostima od posebnog javnog i društvenog interesa smatraju se:

vodoprivreda;

vodoprivreda i vodosnabdijevanje;

komunalne djelatnosti;

proizvodnja  osnovnih prehrambenih proizvoda;

zdravsrvena zaštiata sranovništva;

socijalna uaštita i dječija zaštita;

zaštita od požara;

osnovno obrazovamnje;

djelatnost državnih organa;

zdravstvena zaštita životinja.

 

Od posebnog javno i društvenog interesa su i djelatnosti od  značaja za odbranu i bezbjednost 
Repubkike, kao i poslovi koji su neophodni za izvršavanje međunarodnih obaveza Republike.
Minimum procesa rada za vrijeme štrajka, mora se obezbjediti i u djelatnostima u kojima bi 
prekid rada, zbog prirode posla, mogao prouzrokovati opasnost po život i zdravlje ljudi ili 

1

 Doc.dr Brana Komljenović,Radno i socijalno pravo,  „Prometej“ Banja  Luka 2010, str 43/45

3

nanijeti   štetu   velikih   razmjera   (hemijska   idnustrija,   industrija   čelika,   crna   i   obojena 
metalurgija   i   poslovi   koji   se   obavljaju   sredstvima   ili   materijalima   koji   luče   radiološko 
odnosno jonizirajuće zračenje).
Štrajkači odbor dužan je da odluku o stupanju u štrajk u djelatnostima od posebnog javnog 
interesa dostavi poslodavcu, osnivaču i nadležnom državnom organu, najkasnije na osam dana 
prije dana određenog za početak  štrajka, odnosno na tri dana prije početka štrajka upozorenja.

Minimum procesa rada u javnim službama i javnim preduzećima utvrđuje osnivač, a kod 
osralih preduzeća-poslodavac, pri čemu su dužni da uzmu u obzir mišljenje, prijedloge I 
preimjdbe sindikata.
Najkasnije na tri dana prije početka štrajka, poslodavac je dužan da izvrši raspoređivanje 
radnika   na   odgovarajuća   radna   mjesta   u   cilju   obezbjeđivanja   minimuma   procesa   rada   za 
vrijeme štrajka, u slučaju da do početka štrajka ne dođe do rješenja spora.

Prema mogućnostima, poslodavac, kod raspoređivanja radnika treba da vodi računa o stručnoj 
spremi propisanoj za radno mjesto. Kod raspoređivanja radnika poslovodni organ dzžan je da 
pribavi   i   uzme   u   obzir   mišljenje   sindikata.   Radnici   su   dužni   da   postupe   po   rješenju   o 
raspoređivanju,   a   tim   što   prigovor   na   rješenje   ne   odlaže   njegovo   izvršenje.   Članovi 
štrajkačkog odbora ne mogu biti raspoređeni za obezbjeđenje minimuma procesa rada za 
vrijeme štrajka.
Ako poslovodni organ ne obezbjedi sve neophodne uslove za obavljanje minimuma procesa 
rada   u   djelatnostima   od   javnog   interesa   za   vrijeme   štrajka,   te   uslove   će   neposredno 
obezbjediti  nadležni državni organ.

Nadležni državni organ, prema potrebi, radi obezbjeđenja minimuma procesa rada, za vrijeme 
dok   štrajk   traje,   angažovati   i   radnike   koji   nisu   u   radnom   odnosu   sa   predužećem   ako   se 
minimum procesa rada ne može obezbjediti raspoređivanjem radnika preduzeća.
Radnik ne može snositi nikakve posljedice za organizovanje i učestvovanje u štrajku koji je 
sproveden u skladu sa odredbama zakona i kolektivnog ugovora.
Svaki zaposleni radnik slobodno odlučuje da li će učestvovati u štrajku. Poslodavac ne smije 
sprečavati zaposlena da učestvuju u štrajku, niti primjenjivati mjere prinude radi okončanja 
štrajka. Isto tako poslodavac ne smije predvidjeti povoljne uslove rada, uključujući i zaradu, 
za zaposlene koji ne učestvuju u štrajku. 
U Zakonu o štrajku je propisano da organizovanje i učešće u štrajku, pod uslovom utvrđenim 
zakonom, ne predstavlja povredu radne obaveze. 
Učešće u štrajku ne može biti osnova za pokretanje disciplinskog postupka, niti može imati za 
posljedicu prestanak radnog odnosa. Za vrijeme štrajka radnik nema pravo na zaradu.

2

2

 Doc.dr Brana Komljenović, Radno i socijalno pravo„Prometej“ Banja Luka  2010, str  45

4

Želiš da pročitaš svih 16 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti