Odlomak

UVOD

Otpadne vode predstavljaju kompleks složenih jedinjenja i često je samo biološkim testovima toksičnosti moguće utvrditi toksičnost kompleksnih otpadnih voda i prema tome odrediti način i obim prečišćavanja. Na taj način se ostvaruju velike uštede kod projektovanja i rada sistema za prečišćavanje. Istorijski gledano one su bile veliki problem, a ujedno i izvor zaraze i izazivači velikih epidemija. Sredinom 19-og veka, proizvedene otpadne vode u brzo razvijajućim industrijskim regijama i gradovima ispuštane su direktno u reke i kanale, kao i u zemljište ispod toaleta u dvorištima oronulih kvartova. Često, pumpa vode za piće je bila smeštena odmah do toaleta. Dakle, nije bilo čudna česta pojava kolere, posebno u velikim gradovima. Prikupljanje otpadnih voda u sisteme kanala služio je svrsi, ali ispuštanje tih voda u reke nije bilo rešenje problema jer bi iznos ispuštenih voda bio prevelik u odnosu na stopu rečnog toka. U Berlinu je još u 19 veku izgrađen radijalni sistem za prikupljanje otpadnih voda, pri čemu su kišnica i otpadne vode tekle ka najnižoj tački pomoću gravitacije, odakle je ta voda pumpana uz pomoć cevi za navodnjavanje u polja van grada. (5)
Do druge polovine 19. veka, uobičajena praksa je bila otpuštanje otpadnih voda u reke i bilo je normalno da se zajednice koje su se nalazile nizvodno snalaze sa zagađenom vodom. Ovi problemi su dramatično porasli kako je počeo industrijski razvoj u brzo rastućim gradovima. U cilju izbegavanja epidemija kao što je kolera i tifus, morali su se izdati zakoni za tretman i otpuštanje otpadnih voda.
Posmatrajući period od sredine 19. veka pa do 80-ih godina 20. veka, može se zaključiti da su naučnici imali velikih problema i prevashodno izazova, kako bi prvo detektovali pre svega uzročnike različitih bolesti i trovanja, pa tek onda da pronađu načine, postupke i sredstva za tretman kako industrijskih, tako i komunalnih otpadnih voda. Još u tom vremenu je bio prepoznat problem sa otpadnim vodama, pa su se ti problemi kroz vreme i razvoju nauke parcijalno rešavali, ali se ni do današnjih dana nisu u potpunosti rešili. Napredak je vidljiv samim donošenjem Zakona u toj oblasti, koji može i mora biti bolji. Rad na tom polju tek predstoji.

 

 
OTPADNE VODE

Otpadne vode su mešavina vode i otpadaka iz stanova, javnih građevina, sa javnih površina i industrije. Otpadne vode su higijenski značajne zbog sadržine štetnih i toksičnih materija koje mogu zagaditi zemljište, vodu i vazduh, a time i ugroziti zdravlje ljudi. Razlaganjem otpadaka u otpadnim vodama nastaju kiseonik, ugljendioksid, amonijak, metan, vodoniksulfid, merkaptani i dr. Oni zagađuju životnu sredinu (zemljište, vodu, vazduh). Epidemiološki značaj otpadnih voda ogleda se u povoljnim uslovima za život i razmnožavanje bakterija, parazita i virusa. U jednom litru otpadnih voda uobičajeno ima oko 10-12 klica Salmonellae typhi i oko 500 jaja Ascarisa lumbricoidesa.
Po poreklu otpadne vode mogu biti:

1. Fekalne-komunalne- upotrebljene vode iz domaćinstva, kao i upotrebljene vode svih ostalih producenata koje jedno naselje može da ima: vanprivredni objekti, privredni objekti, pranje ulica i ostalih površina u naselju.
2. Atmosferske vode- zagađene slivanjem sa krovova i površina koje su zaprljane industrijskim procesom (fabrike đubriva, rafinerije). Nastaju slivanjem kiše ili otapanjem snega.
3. Industrijske otpadne vode- upotrebljena voda iz procesa proizvodnje fabrika/pogona.(6)

Otpadne vode se najčešće razgrađuju kombinovano. U prvoj fazi dok ima rastvorenog kiseonika razgradnja je aerobna, a nakon toga anaerobna. Na kraju se dobija stabilna otpadna voda sa razloženim organskim materijalom. Na stepen zagađenosti otpadne vode organskim materijama ukazuje količina kiseonika potrebna za njihovu oksidaciju. Utrošena količina kiseonika se naziva biohemijska potrošnja kiseonika (BPK).

Za ocenu stepena zagađenosti otpadnih voda se koristi i određivanje:

  • hemijske potrošnja kiseonika(HPK)
  • količine rastvorenog kiseonika
  • nitrita
  • nitrata
  • suspendovanih materija
  • rastvorljivih materija
  • prisustva specifičnih jedinjenja i elemenata (Pb, As, Hg i dr.)

Proces otklanjanja otpadnih voda započinje njihovim prikupljanjem, a završava se upuštanjem u konačni prijemnik (zemljište, vodu). Prikupljanje otpadnih voda obavlja se u odgovarajućim sabirnim sudovima (WC šolja, umivaonici, kade, sudopere, slivnici, bazeni itd.) na mestu nastanka. Transport otpadnih voda obavlja se kanalizacionim sistemom do mesta gde se upuštaju u prijemnik (zemljište, vodu). Prečišćavanje otpadnih voda se obavlja da bi se sprečilo zagađivanje zemljišta, vode i vazduha, očuvao prirodni prijemnik za druge namene (vodosnabdevanje, rekreacija i dr.) i zaštitio vodeni svet.
U laboratorijama odeljenja sanitarne hemije rade se i fizičko – hemijska ispitivanja površinskih i otpadnih voda. Parametri koje određujemo u procesu fizičko-hemijskih ispitivanja su: temperatura vode, boja, miris, mutnoća, utrošak KMnO4, amonijak, nitriti, nitrati, hloridi, rezidualni hlor, elektroprovodljivost, alkalitet, ukupna tvrdoća, kalcijum, magnezijum, sulfati, gvožđe, mangan, kiseonik, cijanidi, suspendovane materije, sedimentne materije, masti i ulja, fenoli, deterdženti, formaldehid, teški metali.

 

 

 

PREČIŠĆAVANJE OTPADNIH VODA

Prečišćavanje upotrebljene vode obuhvata niz operacija i postupaka kojima se iz vode uklanjaju suspendovane i rastvorene supstance, odnosno vrši se smanjenje zagađujućih materija do onih količina ili koncentracija sa kojima prečišćene upotrebljene vode ispuštene u prirodne vodene sisteme ne predstavljaju opasnost za žive organizme i ne uzrokuju neželjene promene u životnoj sredini.  Nema jedinstvenog sistema obrade otpadnih voda, jer svaka od tih voda ima posebne karakteristike. Za prečišćavanje otpadnih voda mogu se koristiti sledeći načini:

1. Mehanički
2. Hemijski
3. Fizičko-hemijski
4. Biološki.

Prema stepenu gradacije postupci prečišćavanja otpadnih voda se mogu podeliti na:

1. Primarni
2. Sekundarni
3. Tercijalni.(2)

Primarno prečišćavanje otpadnih voda može da obuhvata sledeće postupke:

  • ujednačavanje količina i opterećenja otpadnih voda, uklanjanje grubog materijala, uklanjanje lako taloživih suspendovanih čestica, uklanjanje slobodnih ulja i masti, kao i postupke uklanjanja suspendovanih čestica.

Sekundarno prečišćavanje otpadnih voda obuhvata postupke uklanjanja dispergovanog i rastvorenog biološki razgradljivih organskih zagađujućih materija. Ovi postupci su zasnovani na aktivnosti odgovarajuće mikroflore, koja koristi biološki razgradljive organske materije kao svoj surogat. Tercijalno prečišćavanje otpadnih voda obuhvata postupke uklanjanja azota i fosfora.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Zaštita životne sredine

Komentari