Odlomak

UVOD   

Troškovi predstavljaju vrijednosno izraženo trošenje ekonomskih dobara, proizvodnih činilaca u cilju proizvodnje i prodaje učinaka organizacije i ostvarenja dobiti po tom osnovu.
Suština upravljanja troškovima je težnja za postizanjem što veće dugoročne koristi od učinjenog troška sa što manjim troškovima. Troškove je nemoguće eliminisati, ali uz kvalitentu procjenu moguće ih je minimizirati uz postizanje željenog rezultata, bilo da se radi o rezultatu izraženom u novcu ili npr. nivou zadovoljstva kupca. Da bi se taj cilj postigao, neophodno je donijeti odgovarajuću odluku.
Donošenju odluka prethodi odgovarajuća analiza i procjena koja se temelji na relevantnim informacijama – onima koje se mijenjaju zavisno od pristupa i postupka i javljaju se kao rezultat baš tog postupka. Relevantna informacija je ona informacija koja se mijenja kod razmatranja alternativnih postupaka, te koja se pojavljuje upravo kao rezultat pokretanja tog postupka.
Tema ovog seminarskog rada su pristupi u procjeni troškova. Svaki od pristupa ima svoje prednosti i nedostatke, a razlikuju se po inputima i sadržaju postupaka, potrebnom vremenu i objektivnosti rezultata.
U pripremi seminarskog rada korištena je literatura iz oblasti računovodstva, poslovne matematike i statistike, što podrazumijeva knjige i internet stranice.
Cilj ovog seminarskog rada je objasniti pristupe u procjeni troškova, njihov značaj, prednosti i nedostatke.
 
1.    POJAM  I PODJELA TROŠKOVA
1.1    Pojam troškova
Svaki proces transformacije uloženih resursa u rezultate podrazumijeva njihovo trošenje. Bez trošenja nema proizvodnje ili pružanja usluga. Trošenje označava proces uništavanja jednih upotrebnih vrijednosti da bi se dobile druge upotrebne vrijednosti – upotrebne vrijednosti novog proizvoda. Po pravilu, njihova vrijednost je veća od vrijednosti resursa koji su unijeti u proizvodnju.
Trošak predstavlja iskorištavanje resursa, vrijednosno izraženo trošenje elemenata proizvodnje. Kvantitativno, troškovi su proizvod utrošaka faktora proizvodnje i njihovih cijena po jedinici utroška. Utrošci su fizički iskazane količine utrošenih faktora proizvodnje (naturalno izraženo trošenje).

 

 

 

1.2    Podjela troškova
Brojni su kriteriji za klasifikaciju troškova. „Analizom različitih kriterijuma i klasifikacija troškova različitih autora može se utvrditi da kod najvažnijih kriterijuma i kategorija troškova ne postoje bitne razlike, što je za računovodstvo troškova od bitnog značaja.“  Najčešći kriteriji za klasifikaciju troškova su prema:

  •      načinu prenošenja na nosioce (direktni i indirektni troškovi)
  •      reagovanju na promjenu aktivnosti/ zavisnosti od obima proizvodnje (fiksni, varijabilni i mješoviti)
  •      prema položaju u finansijskim izvještajima (nedospjeli i dospjeli, primarni i transformacioni, troškovi proizvoda i perioda)
  •      vremenu nastanka (istorijski, sadašnji i budući troškovi)
  •      prema uticaju na donošenje odluka (direktni i indirektni, kontrolisani i nekontrolisani, diferencijalni troškovi, nastali i oportunentni)

Osnovni kriteriji za podjelu troškova su po načinu prenošenja na nosioce i prema reagovanju na promjenu aktivnosti.
Direktni ( pojedinačni) troškovi  su oni koji se mogu neposredno obuhvatiti ne samo po mjestu nastanka troška, već i po nosiocima troškova. To su: troškovi materijala izrade, troškovi plata izrade, te amortizacija (funkcionalni obračun).

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari