UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE

Fakultet za primjenjenu ekonomiju

Banja Luka

SEMINARSKI RAD

iz predmeta: 

Finansijsko računovodstvo

TEMA SEMINARSKOG RADA:

- Pristupi u procjeni troškova -

Student:

Mentor:

Andrea Krnjaja, broj indeksa III-1397/12

Doc. dr Zoran Babić

Banja Luka, decembar 2013. godine

UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE

FAKULTET ZA PRIMJENJENU EKONOMIJU

2

Sadržaj

UVOD............................................................................................................................................................ 3

1.

POJAM  I PODJELA TROŠKOVA...................................................................................................... 4

1.1

Pojam troškova.........................................................................................................................4

1.2

Podjela troškova.......................................................................................................................4

1.2.1

Nosioci troškova..............................................................................................................5

1.3

Procjena troškova.....................................................................................................................5

1.4

Funkcija troška.........................................................................................................................6

2.

PRISTUPI U PROCJENI TROŠKA......................................................................................................7

2.1

Metoda industrijskog inžinjeringa........................................................................................... 7

2.2

Metoda konferencije................................................................................................................8

2.3

Metoda analize računa.............................................................................................................8

2.4

Metoda kvantitativne analize................................................................................................... 8

2.4.1

Metoda najnižeg i najvišeg stepena zaposlenosti (the high – low method).....................9

2.4.2

Metoda linije trenda (the scattegraph method) ili dijagrama rasipanja..........................10

2.4.3

Metoda regresione analize............................................................................................. 11

ZAKLJUČAK.............................................................................................................................................. 15

LITERATURA............................................................................................................................................16

background image

UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE

FAKULTET ZA PRIMJENJENU EKONOMIJU

4

1. POJAM  I PODJELA TROŠKOVA

1.1 Pojam troškova

Svaki   proces   transformacije   uloženih   resursa   u   rezultate   podrazumijeva   njihovo 

trošenje.   Bez   trošenja   nema   proizvodnje   ili   pružanja   usluga.   Trošenje   označava   proces 
uništavanja   jednih   upotrebnih   vrijednosti   da   bi   se   dobile   druge   upotrebne   vrijednosti   - 
upotrebne vrijednosti novog proizvoda. Po pravilu, njihova vrijednost je veća od vrijednosti 
resursa koji su unijeti u proizvodnju. 

Trošak   predstavlja   iskorištavanje   resursa,   vrijednosno   izraženo   trošenje   elemenata 

proizvodnje.   Kvantitativno,   troškovi   su   proizvod   utrošaka   faktora   proizvodnje   i   njihovih 
cijena po jedinici utroška. Utrošci su fizički iskazane količine utrošenih faktora proizvodnje 
(naturalno izraženo trošenje).

1.2 Podjela troškova

Brojni   su   kriteriji   za   klasifikaciju   troškova.   „Analizom   različitih   kriterijuma   i 

klasifikacija   troškova   različitih   autora   može   se   utvrditi   da   kod   najvažnijih   kriterijuma   i 
kategorija  troškova   ne  postoje  bitne  razlike,   što   je  za  računovodstvo   troškova   od   bitnog 
značaja.“

1

 Najčešći kriteriji za klasifikaciju troškova su prema:

načinu prenošenja na nosioce (direktni i indirektni troškovi)
reagovanju na promjenu aktivnosti/ zavisnosti od obima proizvodnje (fiksni, 
varijabilni i mješoviti)
prema položaju u finansijskim izvještajima (nedospjeli i dospjeli, primarni i 
transformacioni, troškovi proizvoda i perioda)
vremenu nastanka (istorijski, sadašnji i budući troškovi)
prema   uticaju   na   donošenje   odluka   (direktni   i   indirektni,   kontrolisani   i 
nekontrolisani, diferencijalni troškovi, nastali i oportunentni)

Osnovni kriteriji za podjelu troškova su po načinu prenošenja na nosioce i prema 

reagovanju na promjenu aktivnosti. 

Direktni ( pojedinačni) troškovi

  su oni koji se mogu neposredno obuhvatiti ne samo 

po mjestu nastanka troška, već i po nosiocima troškova. To su: troškovi materijala izrade, 
troškovi plata izrade, te amortizacija (funkcionalni obračun).

1

 

Slavko Vukša, dr Ivan Milojević, mr Zoran Babić, Računovodstvo, Univerzitet za poslovne studije, Banja Luka, 

2011, str. 379

UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE

FAKULTET ZA PRIMJENJENU EKONOMIJU

5

Indirektni

 

(opšti) troškovi

  ne mogu se evidentirati neposredno po mjestu i nosiocima 

troška, pa čine zajedničke troškove za više mjesta troškova ili više vrsta učinaka. To su: opšti 
troškovi izrade i opšti troškovi uprave i prodaje, troškovi amortizacije (vremenski obračun).

„Fiksni

  troškovi   je   grupa   troškova   uključena   u   postojeću   aktivnost   koji   ostaju 

relativno nepromijenjeni bez obzira na količinu outputa ili na fazu ciklusa aktivnosti koja se 
procjenjuje.“

2

  Čine   ih:  amortizacija   (po   vremenskom   obračunu),  troškovi   investicijskog 

održavanja, najamnine i zakupnine, premije osiguranja, troškovi osnivanja itd.

Varijabilni

 

troškovi

  su   oni   troškovi   koji   se   mijenjaju   pri   svakoj   promjeni   obima 

aktivnosti.  Dijelimo ih na: proporcionalno varijabilne, degresivne varijabilne i progresivne 
varijabilne. Tipični varijabilni troškovi su: materijal za izradu proizvoda, zarade proizvodnog 
kadra,  amortizacija   (po   funkcionalnom   obračunu),  pomoćni   materijal   i   energija   vezani 
neposredno za proizvodnju.

Mješoviti

 

troškovi  

nisu   strogo   fiksni   niti   strogo   varijabilni   već   posjeduju   obje 

komponente. Ovi troškovi se do određenog stepena ponašaju kao fiksni, a nakon toga kao 
varijabilni ili se do određenoa stepena ponašaju kao varijabilni, a nakon toga kao fiksni 
troškovi. Primjeri mješovitih troškova su troškovi telefona ili troškovi električne energije kod 
kojih račun sadrži fiksni mjesečni iznos (koji se plaća neovisno o potrošnji) i dodatni iznos 
koji je direktno proporcionalan s utroškom.

1.2.1

Nosioci troškova

Nosioci troška su pojedini učinci tj. proizvodi i usluge bez obzira na mjesta gdje su 

troškovi nastali: materijal za izradu, zarade i naknade zaposlenih itd., odnosno ono za šta se 
vezuje i mjeri veličina nastajanja troška. Tri važna kriterija za odabir nosioca troškova su:

a) ekonomska pogodnost
b) međusobna veza
c) nagib regresione linije

1.3 Procjena troškova

„Procjena   troškova   je   pokušaj   da   se   ocijeni   povezanost   između   troškova   i   nivoa 

poslovanja.(...)   Menadžeri   su   zainteresirani   za   procjenu   prethodnih   funkcija   ponašanja 
troškova   prvenstveno   zbog   toga   što   im   ove   procjene   mogu   pomoći   da   naprave   tačnije 
pretpostavke (predviđanja) troškova, ili prognoze o budućim troškovima.“

3

  

2

  Rodney D. Stewart, Cost Estimating, John Wiley & Sons, Canada, 1991, str. 24

3

 C. T. Horngren, G. Foster. S. M. Datar, Osnove troškovnog računovodstva – Upravljački aspekt, Udruženje  

računovođa i revizora Federacije Bosne I Hercegovine, Sarajevo, 2002, str. 391

Želiš da pročitaš svih 16 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti