Priznanje i izvrsenje stranih sudskih odluka
[TYPE THE COMPANY NAME]
Priznanje i izvršenje
strane sudske odluke
Međunarodno privatno pravo
Seminarski rad
Priznanje i izvršenje strane sudske odluke
2
Sadrzaj:
I Uvodno izlaganje………………………………………………………………2
1. Strane sudske odluke i njihovo priznanje..............………...…………….3
2. Sistemi prilikom priznavanja stranih sudskih odluka……..……………..4
3. Priznanje i izvšenje stranih sudskih odluka u našem zakonodavstvu........5
4. Opšti uslovi za priznanje stranih sudskih odluka u RS .............................6
5. Specijalna pravila o priznanju odluka koje se tiču samog statusa…...….11
II Zakljucak…………………………………………………………………….13
III Literatura………………………………………………………………...….14

Priznanje i izvršenje strane sudske odluke
4
1. Strane sudske odluke i njihovo priznanje
Pod pojmom “strane sudske odluke” koja je podobna za priznanje u
Republici Srbiji podrazumeva se odluka stranog suda i odluka drugog,
nesudskog stranog organa koja je po svom statusu i dejstvima izjednačena sa
sudskom, i to po pravu države u čije ime su donete. Pod zemljom porekla odluke
podrazumeva se zemlja u čije ime je odluka doneta, a ne zemlja na čijoj teritoriji
je odluka doneta, mada se to u praksi podudara. Međutim, odluka će biti strana,
iako je doneta na domaćoj teritoriji, u slučaju da odluku donese konzularni
organ u ime suvereniteta čiji je.
Da bi strana odluka bila podobna za priznaje,
odluka mora biti meritorna, odnosno podobna da stekne dejstvo pravosnažnosti i
mora regulisati privatnopravne odnose pojedinaca i pravnih lica, i to one koji su
definisani članom 1. Zakona o rešavanju sukoba zakona sa propisima drugih
zemalja (u daljem tekstu ZMPP).
Prema stavu naše sudske prakse, svojstvo inostranosti se ceni prema
trenutku kada je odluka postala pravosnažna (npr. ako je makedonska odluka
postala pravosnažna pre nego što se Makedonija izdvojila iz SFRJ, i postala
nezavisna država, takva odluka ima karakter domaće
). Sa sudskom odlukom
ZMPP izjednačava i sudsko poravnanje, ali pod uslovom da je u zemlji porekla
izjednačeno sa sudskom odlukom.
Za podobnost za priznanje nije bitno kako se
naziva odluka stranog organa (rešenje, presuda, ili se ona obeležava na neki
drugi način), niti je bitna vrsta postupka u kome se o građanskopravnom pitanju
odlučivalo (parnični, vanparnični, administrativni...)
. Za priznaje su podobne
kako kostitutivne, tako i deklarativne i kondemnatorne presude, kao i delimične,
presude na osnovu priznanja, presude na osnovu izostanka, dopunske presude.
Međutim, nedoumice može izazvati mogućnost priznanja međupresuda i odluka
o privremenim merama.
Priznati i izvršiti stranu presudu, u nas, znači prihvatiti je kao pravosnažnu
odluku i kao izvršni naslov, tj. izjednačiti je u dejstvima sa domaćim odlukama.
Zakon o rešavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja
, ( „Sl.list SFRJ“ br.43/82,
72/82 i 46/96), čl. 86.st.3.
Rešenje VS Srbije, Gž. 15/2001, od 24.01.2002. god., Bilten sudske prakse Vrhovnog suda Srbije,
br.2/2002, str.130.
Zakon o rešavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja
, ( „Sl.list SFRJ“ br.43/82, 72/82 i
46/96), čl. 86.st.2.
„Međunarodno privatno pravo“,
treće izmenjeno i dopunjeno izdanje, Novi
Sad, 1990, str.345.
V.više: Varadi,T., Bordaš,B., Knežević,G., Pavić,V. “
Međunarodno privatno pravo”,
deseto izdanje,
Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu i JP “Službeni glasnik”, Beograd, 2008, str.544-545.
Priznanje i izvršenje strane sudske odluke
5
Ima presuda koje se mogu samo priznati, i koje nemaju dejstvo izvršnosti – to su
odluke u statusnim stvarima ili odluke kojima se odbija tužbeni zahtev.
presude ostajale van dejstva zemlje u kojoj su donete, to bi moglo da obezvredi
čitav sistem ostvarivanja i zaštite prava sa elementom inostranosti, što bi moglo
ozbiljno da uzdrma i međunarodnu saradnju.
2. Sistemi prilikom prznavanja stranih sudskih odluka
Prvi put se u dvostranim ugovorima između Švajcarske i Francuske u
XVIII veku pominje mogućnost priznanja stranih sudskih odluka. U teoriji i
praksi razlikujemo pet sistema priznanja stranih sudskih odluka kroz koje se, u
različitoj meri, pruža podrška međunarodnoj saradnji na uštrb zaštite domaćeg
poretka, tj. šteti se domaći poredak zarad međunarodne saradnje.
Sistem ograničene kontrole (
controle limite
)
Ovaj sistem je danas
najšire prihvaćen u svetu, a prihvata ga i naše pravo. Suština sistema ograničene
kontrole je u tome što se omogućuje izvesna kontrola strane odluke, ne prihvata
se akt organa stranog suvereniteta bezuslovno, ali je ta kontrola ograničena i
sumarna, preispitivanje se može vršiti samo u pogledu taksativno navedenih
pitanja, koja su uglavnom procesnog značaja. Posebno treba naglasiti da se u
okvirima sistema ograničene kontrole strana odluka ne može ukinuti, niti se
može preinačavati, niti se može vratiti stranom sudu na ponovno odlučivanje. U
postupku priznanja i izvršenja ni u kom slučaju nije dozvoljeno preispitivati
suštinu (meritum) strane sudske odluke.
Moguća su samo dva rešenja: da se
prizna strana odluka onakva kakva jeste, ili da se ne prizna.
U nekim zemljama
se ceo postupak ograničene kontrole vodi kao parnični, i započinje tužbom (npr.
Nemačka).
Sistem neograničene kontrole
Što se tiče sistema neograničene kontrole,
moglo bi se ponoviti sve što je rečeno u vezi sa sistemom ograničene kontrole
(videti gore 5.1.), s tim, da ako je reč o neograničenoj kontroli, preispitivanje
strane odluke se neće zadržati na formalnoj strani, već će se preispitati i kvalitet
činjeničnog stanja, kao i primenjeno materijalno pravo. Ovaj sistem stekao je
poziciju i u našem pravu, ali samo ako se radi o priznanju statusnih odluka.
Delovi ovih presuda u kojima se odlučuje o troškovima postupka su podobni za izvršenje.
Preuzeto sa sajta: www.projuris.org/ multilateralni ugovori u oblasti pravosuđa, dana
12.11.2010.god., u 21h.
Varadi,T.,
„Međunarodno privatno pravo“,
treće izmenjeno i dopunjeno izdanje, Novi Sad, 1990,
str.346.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti