SADRŽAJ

1. UVOD.....................................................................................................................................1
2. ODNOSI S JAVNOŠĆU KAO PROFESIJA.....................................................................2
3. OBRAZOVANJE ZA ODNOSE S JAVNOŠĆU...............................................................3

3.1. Unapređenje obrazovnih programa i koordinacija njihovog razvoja na 
međunarodnom planu.......................................................................................................... 4
3.2. "Hongkongški dokument"............................................................................................5

4.  DOPRINOS ORGANIZACIJA PROFESIONALIZACIJI ODNOSA S JAVNOŠĆU. 6
5. DOPRINOS DRUŠTVENE ZAJEDNICE PROFESIONALIZACIJI ODNOSA S 
JAVNOŠĆU...............................................................................................................................6
6. OSNIVANJE I AKCIJE PROFESIONALNIH UDRUŽENJA I INSTITUCIJA ZA 
ODNOSE S JAVNOŠĆU..........................................................................................................7

6.1. Američko Društvo za odnose s javnošću (PRSA - Public Relations Society of 
America).................................................................................................................................7
6.2. Međunarodno udruženje za public relations (IPRA - International Public 
Relations Association)...........................................................................................................8
6.3. Institut za odnose s javnošću (IPR - The Institute of Public Relations)...................9
6.4. Uvođenje regulative u praksu odnosa s javnošću.....................................................10

6.4.1. Usvajanje internih pravila i standarda u profesionalnim udruženjima, 
kompanijama i agencijama............................................................................................10
6.4.2. Interni pravilnici profesionalnih udruženja.......................................................10
6.4.3. Interni pravilnici kompanija i agencija..............................................................11
6.4.4. Kontrola od strane vladinih institucija i uvođenje zakonske regulative.........12

7. ZAKLJUČAK..................................................................................................................... 13
8. LITERATURA....................................................................................................................14

1. UVOD

Odnosi s javnošću su težak posao. Uspeh u tom poslu zahteva ljude zdravog razuma, 

obrazovane, koji takođe poseduju određene sklonosti.

Mogućnosti   za   ostvarivanje   odnosa   s   javnošću   su   brojne   i   raznovrsne.   Odnosi   s 

javnošću se   ostvaruju se i preko marketinških aktivnosti čijim ostvarivanjem, predstavnici 
organizacije   uspostavljaju   sa   svojim   ciljnim   grupama   ili   pojedincima   određenu   vrstu 
komuniciranja,   od   kojega   očekuju   da   im   doprinese   efikasnijem   ostvarivanju   postavljenog 
cilja. U takvom komuniciranju, oni pored svog osnovnog cilja ostvaruju i ulogu "graditelja" 
odnosa sa svojom ciljnom grupom.

"Sporadično"   građenje   odnosa   s   javnošću   ne   može   da   doprinese   potpunom 

međusobnom razumevanju, saradnji i poverenju između organizacije i javnosti. Iz tog razloga 
treba praksu odnosa s javnošću podići na nivo posebne, priznate profesije, koja će biti u rangu 
ostalih relevantnih profesija.

Iako to što sve veći broj ljudi izlazi sa koledža sa diplomom odnosa s javnošću izaziva 

strah u pojedinim krugovima, on ipak nema nikakvog osnova, jer mnogi od tih ljudi koji 
završavaju   studije,   smatraju   ih   više   kao   dodatnu   veštinu   nego   kao   rad   sa   punim   radnim 
vremenom. Niko više ne sumnja da je poznavanje odnosa s javnošću izuzetno važno za ljude 
koji   imaju   sasvim   drugo   zanimanje.  A   po   stopi   od   25   odsto   godišnje   raste   potreba   za 
angažovanjem odnosa s javnošću u mnogim kompanijama širom sveta može se slobodno 
prognozirati stalni rast potražnje odnosa s javnošću u kompaniji i u agencijama. Takođe,  i 
novčane nagrade su u srazmeri sa vrstom posla (Institut za odnose s javnošću s vremena na 
vreme objavljuje prosečne plate svojih članova i one iskazuju stalni porast).

 

1

background image

3. OBRAZOVANJE ZA ODNOSE S JAVNOŠĆU

Obrazovne institucije mogu doprineti profesionalizaciji odnosa s javnošću osnivanjem 

škola   i   fakulteta   za   redovno   izučavanje   te   discipline   i   dobijanjem   određenih   diploma, 
certifikata i sl.

Izučavanje oblasti odnosa s javnošću započelo je oko 1920. godine, u okviru kurseva o 

publicitetu na nekim univerzitetima u SAD. Ova problematika je u početku bila sastavni deo 
obrazovnih   programa   na   odsecima   za   novinarstvo,   a   kasnije   postepeno   postaje   predmet 
posebnog izučavanja na odsecima za komuniciranje i poslovnu ekonomiju. Prvi specijalistički 
kurs   za   odnose   s   javnošću   uveden   je   1923.   godine   na   Odseku   za   novinarstvo   Škole   za 
trgovinu, računovodstvo i finansije na Univerzitetu u Njujorku. Posle toga, kursevi za odnose 
s javnošću postepeno se uvode i na drugim univerzitetima širom SAD, a krajem četrdesetih 
godina počinje se sa naučnim izučavanjem ove problematike i na međunarodnom planu.

Uporedo sa afirmacijom profesije odnosa s javnošću na međunarodnom planu, javlja 

se potreba za školovanjem ovih kadrova i u mnogim drugim zemljama širom sveta. Po ugledu 
na SAD, kursevi za odnose s javnošću uvode se na visokoškolskim institucijama u Južnoj 
Americi, Evropi i Australiji, a nešto kasnije u Aziji i Africi.

 

Do početka 80-ih godina, kursevi 

za odnose s javnošću bili su uvršćeni u nastavne programe na univerzitetima u: SR Nemačkoj, 
Velikoj Britaniji, Italiji, Francuskoj i u nekim zemljama Afrike, Azije i Južne Amerike. 

U visokom obrazovanju Velike Britanije, studije biznisa i menadžmenta beleže najbrži 

napredak. Za poslednjih pet godina u britanski univerzitetski sistem ugrađene su fakultetske i 
postdiplomske studije iz oblasti odnosa s javnošću. Prvi akademski program iz oblasti odnosa 
s javnošću bio je magistarski (jednogodišnji) program na univerzitetu u Stirlingu u Škotskoj. 

Sličan program magistarskih studija, ali na trogodišnjoj dopisnoj osnovi, uveden je na 

na istom univerzitetu i odmah je postao veoma popularan među studentima iz Ujedinjenog 
Kraljevstva i drugih zemalja. Programom se traži da student obavezno nedelju dana svake 
godine pohađa kurs na samom univerzitetu.

Od 1987. godine nudi se jednogodišnji postdiplomski kurs u Watford kampusu West 

Herts koledža. Sponzor tog kursa je Udruženje savetnika za odnose s javnošću a danas se u 
Britaniji sada organizuje nekoliko fakultetskih programa za odnose s javnošću na koledžima i 
univerzitetima Bournemouth, Metropoliten u Lidsu, St Mark, St John i u Plimouth u Ekseteru. 

Još jedna disciplina se stalno razvija, a to je uvođenje odnosa s javnošću u studijske 

programe menadžmenta i biznisa na akademskom i počasnom nivou. Mnoge poslovne škole i 
katedre za menadžment pri nekim univerzitetima uključile su odnose s javnošću kao izborni 
ili   fakultativni   predmet,  jer   dekani  shvataju   da,   kao   disciplina   menadžmenta,   odnosi   s 
javnošću treba da nađu svoje mesto u njhovim programima.

U mnogim zemljama u kojima je ova profesija već afirmisana, kadrovi stiču potrebna 

specijalistička   znanja   za   rad   na   raznim   kursevima   i   seminarima,   koje   organizuju 
specijalizovane institucije, ili kroz program redovnog obrazovanja u visokoškolskim usta-
novama. Ova problematika se izučava u okviru nastavnih programa u toku redovnih studija na 
visokoškolskim   institucijama   (Undergraduate   Programmes),   a   na   nekim   univerzitetima 
postoje i posebni specijalistički programi za odnose s javnošću na poslediplomskim studijama 
(Graduate Programmes).

U Velikoj Britaniji, na primer, u profesiju se može stupiti kroz nekoliko ulaza. Student 

može da upiše redovne studije, koje traju tri ili četiri godine. Zrelija osoba, sa nešto iskustva, 
može da upiše magistarske studije. Stručnjacima koji dolaze iz drugih oblasti potreban je 
diferencijalni program. Rukovodiocima koji vode globalnu politiku odnosa s javnošću, a lično 
ne   učestvuju   u   njihovim   svakodnevnim   poslovima,   potrebno   je   samo   da   razumeju   kako 

 

3

odnosi s javnošću funkcionišu u menadžmentu, a u to je trebalo da uđu mnogo ranije, u toku 
opšte menadžerske obuke. Student mora da obuhvati vrlo široko polje kojim dolazi do opšteg 
akademskog stupnja. Posle toga mogu, ukoliko žele, da se usmere na neku od specijalnosti. 

Prema najnovijem predloženom modelu od strane IPRA - e, studenti bi u toku svog 

redovnog   školovanja   i   u   okviru   posebnih   programa   na   poslediplomskim   studijama   na 
univerzitetima izučavali određeni broj predmeta, koji se uslovno mogu klasifikovati u tri 
grupe.

Proces obrazovanja na univerzitetima započinje izučavanjem predmeta koji pružaju 

opšte obrazovanje u oblasti društvenih nauka (I grupa predmeta), u prvom delu redovnih 
studija.   U   nastavku   redovnih   studija   studenti   izučavaju   grupu   predmeta   o   procesu 
komuniciranja (II grupa predmeta). Nakon što ovladaju opštim znanjem iz oblasti društvenih 
nauka i izuče proces komuniciranja u društvu, studenti počinju da izučavaju teoriju i praksu 
odnosa s javnošću, u okviru specijalističkog programa na poslediplomskim studijama (III 
grupa predmeta).

3.1. Unapređenje obrazovnih programa i koordinacija njihovog razvoja na 
međunarodnom planu

Reforma   obrazovnih   programa   u   ovoj   oblasti   se   nameće   kao   nužan   uslov   bržeg 

razvoja profesije odnosa s javnošću u skladu sa zahtevima savremene prakse, kako bi se mladi 
kadrovi pripremili za ulogu glavnih nosilaca tog razvoja. Suština reforme ogleda se u izdva-
janju   programa   odnosa   s   javnošću   iz   tradicionalne   obrazovne   šeme   na   odsecima   za 
novinarstvo   i   u   prilagođavanju   koncepcije   novih   programa   zahtevima   savremene 
međunarodne prakse.

Usavršavanje sistema obrazovanja postaje predmet čestih rasprava u  profesionalnim 

udruženjima za odnose s javnošću u velikom broju zemalja. Na međunarodnim skupovima 
stručnjaka koji se bave ovom problematikom date su brojne preporuke za pravce reforme 
sistema obrazovanja u ovoj oblasti.

Osnovni pravci predložene reforme ogledaju se u:

- izučavanju odnosa s javnošću kao samostalne naučne discipline u okviru posebnih nastavnih 
programa,
- utvrđivanju standarda u pogledu sadržaja i koncepcije programa, kako bi se ti programi 
usaglasili na međunarodnom nivou,
-   orijentaciji   na   multidisciplinarne   programe,   umesto   ranije   orijentacije   na   školovanje 
specijalista za publicitet, kako bi se pripremili stručnjaci sa većim fondom opšteg znanja, uz 
mogućnost specijalizacije,
-   uvođenju   novih   nastavnih   predmeta   u   programe,   sa   orijentacijom   na   upravljanje   i 
odlučivanje i na upoznavanje kadrova sa tehnološkim progresom u sferi komuniciranja.

U   proteklom   periodu,   nacionalna   profesionalna   udruženja   za   odnose   s   javnošću   i 

njihove posebne sekcije za unapređenje obrazovanja u ovoj oblasti odigrali su važnu ulogu u 
procesu unapređenja obrazovnih programa u pojedinim zemljama. S obzirom na to da je 
unapređenje i razvoj sistema obrazovanja osnova za dalji razvoj profesije odnosi s javnošću, 
nacionalna udruženja će imati sve važniju ulogu u razvoju i koordinaciji obrazovnih programa 
u ovoj oblasti.

Koordiniranje   razvoja   obrazovnih   programa   u   oblasti   odnosa   s   javnošću   na 

međunarodnom planu predstavlja jedan od osnovnih zadataka Međunarodnog udruženja za 

 

4

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti