Proglašenje nestalog lica za umrlo i dokazivanje smrti
UNIVERZITET DONJA GORICA
FAKULTET PRAVNIH NAUKA
SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA :
VANPARNIČNI POSTUPAK
Tema:
Proglašenje nestalog lica
za umrlo i dokazivanje smrti
Profesori, Student,
prof. dr sc Mihajlo Dika
Danijela Čizmović
mr. Ivana Martinović
br.ind.16/004
Podgorica, februar 2017.
2
SADRŽAJ
UVOD.................................................................................................... 3
1.
PROGLAŠENJE NESTALOG LICA ZA UMRLO......................... 4
2
.
PRETPOSTAVKE ZA PROGLAŠENJE NESTALOG
LICA ZA UMRLO .............................................................................. 5
3.PRIJEDLOG ZA PROGLAŠENJE NESTALOG
LICA ZA UMRLO............................................................................. 6
3.1 Primjer prijedloga................................................................... 8
4.POSTUPAK I RJEŠENJE............................................................. 9
4.1 Primjer rješenja..................................................................... 11
5. DOKAZIVANJE SMRTI.............................................................. 13
ZAKLJUČAK.................................................................................... 14
LITERATURA.................................................................................. 15

4
1.
PROGLAŠENJE NESTALOG LICA ZA UMRLO
Postupak proglašenja nestalog lica za umrlo vodi se u situacijama kada nema stvarnih dokaza da
je neko lice umrlo ili poginulo, mada se iz određenih činjenica, događaja ili drugih okolnosti sa
osnovom može pretpostaviti da više nije živo. Zakon to definiše na sledeći način:
“
U ovom postupku sud odlučuje o proglašenju nestalog lica za umrlo i utvrđuje smrt lica za koje
o činjenici smrti nema dokaza predviđenih zakonom.“
Ovaj postupak se, između ostalog, sprovodi i zbog potrebe da se urede razni pravni odnosi
povodom smrti nekog lica kao što je recimo raspravljanje zaostavštine, ostvarenje prava na
porodičnu penziju kao i drugih prava koja nastaju nakon smrti nekog lica. Proglašenje nestalog
lica umrlim ima, za ona prava u kojima je od značaja činjenica smrti, iste one poslijedice kao i
stvarna (faktička) smrt nekog lica i upisuje se, prema „Zakonu o matičnim registrima Crne
Gore“, u matične knjige umrlih, čime se ta činjenica javno saopštava. Poslijedice svega
predhodno navedenog, sastoje se u tome što se stvara stanje kao da je ta osoba umrla prirodnom
smrću.
U imovinsko-pravnom smislu smatra se da su sposobnosti lica proglašenog umrlim prestale,
tako da se za to lice ne može vršiti nikakvo pravno sticanje, njegova nenasljediva imovinska
prava se gase, a nad preostalom imovinom se otvara nasljeđivanje.
Tako, primjera radi, u
nasljednom pravu pravosnažno rješenje kojim je određeno lice proglašeno umrlim, vodi ka
otvaranju nasljeđa i dalje u ostavinski postupak. Isto tako, zahtjevi trećih lica koji su uslovljeni
smrću lica koje je proglašeno umrlim „oživljavaju“, tj. postaju potpuni, kao što je slučaj sa
sumom iz osiguranja života ili izdržavanja za udovicu. Suprotno, njegovom smrću (proglašenjem
za umrlog) neki pravni odnosi mogu (i moraju) prestati.U ovom slučaju najbolji primijer je brak.
Na ovaj način, drugi supružnik može stupiti u novi brak ili ostvariti neka druga prava koja bi
Zakon o vanparničnom postupku Crne Gore član 54
,
"Službeni list RCG", br. 27/2006 od 27.4.2006. godine.
Prema članu 124 Zakona o nasleđivanju "Službeni list Crne Gore, broj 74/2008" od 5.12.2008. god.-„Smrću ili
proglašenjem lica za umrlo otvara se njegovo nasljeđe“
„
Ako je bračni drug proglašen umrlim, brak prestaje danom koji je po pravosnažnoj odluci suda utvrđen kao dan
njegove smrti
“,
član 45 stav 2, Porodični zakon,
"Službeni list Republike Crne Gore, broj 1/2007" od 9.1.2007. god.
5
mogao, kao što je već navedeno, i da je lice umrlo prirodnom smrću.
Takođe, prestaju i
punomoći date drugim licima i sl.
Ovaj
vanparnični postupak posebno je značajan kao instrument kojim se vrši usklađivanje
pravnog s faktičkim stanjem, nakon velikih katastrofa u kojima je stradao veliki broj ljudi od
kojih se mnogima gubi svaki trag, tako da se ne zna gdje su i jesu li živi (ratovi, zemljotresi,
veliki požari, poplave, brodolomi i sl.).
Dakle, jedno nestalo lice
se može proglasiti
za umrlo kada je duže vrijeme odsutno iz mjesta
svog prebivališta i o njegovom životu se ništa ne zna. Proglašenje nestalog lica za umrlo kao i
sam postupak regulisani su Zakonom o vanparničnom postupku Crne Gore (u daljem tekstu
ZVPCG).
Propisima pomenutog zakona, određene su pretpostavke, koje kada se ispune
dozvoljavaju da neko lice u sudskom postupku bude proglašeno umrlim. Kada je riječ o samom
postupku, zakon takođe propisuje uslove i rokove za vođenje istog.
2
.
PRETPOSTAVKE ZA PROGLAŠENJE NESTALOG LICA ZA UMRLO
Prema Zakonu o vanparničnom postupku Crne Gore, sud za umrlo može proglasiti ono lice:
o čijem životu za poslednjih pet godina nije bilo nikakvih vijesti, a od čijeg je rođenja
proteklo šezdeset godina;
o čijem životu za poslednjih pet godina nije bilo nikakvih vijesti, a okolnosti pod kojima je
nestalo čine vjerovatnim da više nije u životu;
koje je nestalo u brodolomu, saobraćajnoj nesreći, požaru, poplavi, zemljotresu ili u kakvoj
drugoj neposrednoj smrtnoj opasnosti koju ne čine okolnosti vezane za oružani sukob, a o
čijem životu nije bilo nikakvih vijesti za šest mjeseci od dana prestanka opasnosti;
koje je nestalo u toku rata ili u vezi sa oružanim sukobima, a o čijem životu nije bilo
nikakvih vijesti
najmanje godinu dana od dana prestanka neprijateljstva.
Jozo Čizmić
,
„Proglašenje nestale osobe umrlom u pravu federacije Bosne i Hercegovine s osvrtom na Hrvatsko
pravo de lege lata i de lege ferenda“ Zbornik pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 2014.
ZVPCG član 55, "Službeni list RCG", br. 27/2006 od 27.4.2006. godine
.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti