Proizvodnja kao jedna od faza društvene reprodukcije
VISOKA POSLOVNA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA
BLACE
SEMINARSKI RAD
Predmet: Ekonomija
Tema: Ekonomske funkcije savremene države
Mentori:
dr. Dušanka Jovovi
Student:
Danijela Krstić 40/13f
Goran Perić
Blace 2013. godine
SADRŽAJ
2.1.1. ZADACI DRŽAVE U OBLASTI ALOKACIJE DRUŠTVENIH RESURASA.......................................8
1. UVOD
Prisustvo države u ekonomiji je postojalo oduvek, pa je i samim tim uvek postojala i
težnja “ekonomske slobode”, odnosno neuplitanja države u ekonomiju. U ovom segmentu,
važno mesto zauzima stav Adam Smitha
iz dela " Istraživanje o prirodi i uzrocima bogatstva
naroda”. Adam Smith je smatrao da će opšti interesi biti ostvareni ako budu prepušteni
slobodnom delovanju, bez uplitanja bilo kojeg stranog autoriteta-države. Odnosno,
objektivnost naučne analize ne sme biti nametnuta konstrukcija stranog autoriteta. Na drugoj
strani, engleski ekonomista iz škole državnog intervencionizma, John Keynes
je smatrao da
je potrebno nešto i žrtvovati od individualnih sloboda da bi ekonomija u celini bolje
funkcionisala. On smatra da država, zavisno od situacije, treba preduzimati određene mere u
ekonomiji.
U prvom delu seminarskog rada detaljnije je obrađena uloga države u pogledu
formulisanja i primene pravila tržišne privrede, obezbeđenja funkcionisanja odgovarajuće
institucionalne infrastrukture, korigovanja tržišta u slučaju neadekvatne upotrebe resursa,
aktivnog učešća u investicionoj politici i organizovanja privrednih aktivnosti.
U drugom delu seminarskog rada pažnja je posvećena osnovnim ekonomskim
funkcijama i načinu organizovanja aktivnosti države u savremenim uslovima, što
podrazumeva obavljanje šest osnovnih funkcija bitnih za funkcionisanje tržišne privrede.
Dakle država:
Adam Smith (1723-1790) je jedan od vodećih klasika klasične-liberalne ekonomske misli: najpoznatije delo
„Istraživanje o prirodi i uzrocima bogatstva naroda“
John Keynes (1883-1946), engleski ekonomista kao osnivač nove doktrine koja je proizašla iz čuvenog dela
„Opšta teorija, zaposlenosti, kamate i novca“ iz 1936 godine.

razvojem nacionalne ekonomije.
Davanje prednosti pravičnosti uvek podrazumeva određeni
nivo alokativne neefikasnosti, odnosno izgubljenu proizvodnju. Aktuelna makroekonomska
teorija je gotovo jedinstvena u stavu da alokativni gubici nastali kao posledica pogodbe na
relaciji efikasnost-jenakost mogu biti daleko veći nego što je to smatrala kejnsijanska teorija.
„Analiza ekonomske stvarnosti privreda sa najdužom tržišnom tradicijom
nedvosmisleno potvđuju stav po kome su one počev od velike ekonomske krize tridesetih
godina, pa sve do donašnjih dana koristile, a i danas upotrebljavaju, širok sprektar mera sa
osnovnim ciljem podizanja efikasnosti privrednog razvoja. Razumljivo, mehanizam tog
delovanja i njegov intenzitet razlikuje se od jedne do druge države kao i od vremenskog
intervala u kome se takav uticaj posmatra, ali zaključak je nedvosmislen. U svim privredama
u kojima tržište bez ikakve sumnje predstavlja daleko najvažniji regulativni mehanizam
postoje i drugi regulativni aranžmani koji su vezani za aktivnost savremene države.“
Problem definisanja uloge države u tržišnoj privredi danas je od posebne važnosti u
tzv. zemljama u tranziciji, koje u vršenju transformacije svojih pivrednih sistema u tržišne i te
kako moraju voditi računa i o nalaženju prave „mere“ državnog mešanja u slobodu delovanja
tržišta. Pošto su privrede u tranziciji daleko od ideala slobodnog tržišta, uloga državne
regulative u njima mora da bude mnogo veća nego što je to u zapadnim privredama. Pri tome
je neophodno naglasiti da se uloga države mora kontinuirano prilagođavati kako promenama
u novonastalim situacijama u nacionalnoj ekonomiji, tako i dominirajućim tendencijama u
svetskoj privredi.
Uloga države u usmeravanju ključnih makroekonomskih agregata je izuzetno
značajna i ona se na mnogobrojne načine ispoljava. Država ima nezaobilaznu ulogu u
pogledu:
a) furmulisanja i primene pravila tržišne privrede;
b) obezbedjenja funkcionisanja odgovarajuće institucionalne infrastrukture;
c) korigovanja tržišta u slučaju neadekvatne upotrebe resursa;
d) aktivnog učešća u investicionoj politici i
e) organizovanja privrednih aktivnosti.
Stvaranje potrebnog ambijenta za nesmetano funkcionisanje tržišne privrede je krajnji
cilj ekonomske politike svake države. Nesporno je da moderna tržišna privreda podrazumeva
jaku državu i efikasnu regulativu kako u smislu zaštite osnovnih tržišnih institucija, tako i u
uspostavljanju efikasne i prosperitetne privredne strukture. O ovome se posebno mora voditi
računa tokom sprovođenja procesa tranzicije postsocijalističkih privreda. Prisustvo efikasne
državne regulative i postojanje pravne države doprineće aktiviranju brojnih privrednih
mehanizama i tžišnih institucija koje su još uvek u fazi konstituisanja.
Država koja deluje u okviru tržišta može da ostvari suštinski uticaj na stvaranje
tržišne privrede i da kanališe model njenog funkcionisanja. Činjenica je da tržišni sistem ne
nastaje spontano. On, pre svega, nastaje smišljenom aktivnošću države.
Savremeni tržišni sistem pored klasičnih tržišnih parametara podrazumeva postojanje
dobro organizovanih tržišnih institucija (tržište kapitala, institucionalna rešenja na tržištu
Okun, A.,
Equity and Ffficiency: the Big Trade-off, Bruokings institutin
, Washington, 1975., str. 99
Cvetanović S.,
Uloga i značaj države u podržavanju razvoja tržišnih privreda
, Iz zbornika: Problemi razvoja i
srukturne promene privrede Srbije, Ekonomski fakultet Niš, Ekonomski fakultet Kragujevac, Niš, 1995., str. 49.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti