Odlomak

Uvod

Propaganda uveliko utiče na život savremenog čovjeka, ona mu pomaže ili odmaže u zauzimanju
stava o nečemu, ali u većini slučajeva propaganda ima za cilj manipulsati stavovima i mišljenjima. Najčešća upotreba propagande je u političkom kontekstu, a svrha joj je izazvati neku reakciju, naravno u korist političke stranke , kandidata, tj. propagandista.
Predmet istraživanja ovog rada je da damo odgovor na pitanje šta je to propaganda i na koji način utiče na stavove i mišljenja ljudi.
Cilj ovog rada je da se objasni suština propagande, njen razvoj, vrste te tehnike. S obzirom da propaganda predstavlja sve značajniji faktor u društvenom životu nameće se potreba da se opširnije elaborira. Na primjer, propaganda se može koristiti u davanju podrške određenom stavu ili da se ne slaže s određenim stavom. Ono što razdvaja propagandu od «normalne» komunikacije je u izoštrenom, često podmuklom načinu kojim poruka namjerava oblikovati mišljenja. Propaganda je često predstavljena na način na koji namjerava namjerno izazvati jake emocije, posebno koristeći nelogične veze između pojmova. Sklonost emocijama je češća metoda propagande, nego korištenje nekih drugih manje otvorenih, možda čak i više podmuklih oblika. Na primjer, propaganda može biti prenijeta kao nejasno izrečena, kao pretpostavka ili kao pretpostavka u toku javne, poštene i uravnotežene debate ili argumenta. To se može učiniti kao veliki utjecaj kroz prijenos novinarskih oblika.

Glavna hipoteza u ovom radu je: oblikovanje stavova i mišljenja širih društvenih masa upotrebom različitih vrsta i tehnika propagandi.

Metod koji će se koristiti u ovom radu je: poređenje različitih vrsta propagandi kroz njihov uticaj na svijest ljudi, analiza propagandne komunikacije, tehnika i sredstava.
1. Osnovni pojmovi

Sam termin propaganda dolazi od latinske riječi propagare, što u prijevodu znači širenje, rasprostiranje. Interesantno je da ovaj termin gotovo da nije bio poznat sve do početka 19. vijeka.
Prema mnogim izvorima, pojava ovog pojma u značenju pod kojim ga danas podrazumijevamo vezuje se za 1622. godinu i to za papu Gregora XV i uspostavljanja “Congregatio de Propaganda Fide”1, posebnog tijela Katoličke Crkve. Ovo tijelo, sastavljeno od kardinala i visokih crkvenih dostojanstvenika, imalo je zadatak „da organizovano i efikasno širi katoličku vjeru”2.
Kako navodi i P. Ostojić, riječ propaganda ponikla je u doba reformacije i korištena je u „vjerske svrhe, a kasnije u političke, kulturne i druge. U širenju vjere i svim reformatorskim pokretima propaganda je bila glavno sredstvo uvjeravanja i borbe. Istorija iz prvog doba hrišćanstva puna je primjera propagande, naročito u vidu simbola (krst je označavao ideju požrtvovanja)3.
Prvi svjetski rat i propagandni napori koji su ulagani od strane svih učesnika, uglavnom se u savremenoj literaturi uzimaju kao prekretnica u tretiranju propagande kao osmišljene i organizovane komunikacije, kojoj se pridaje ozbiljan značaj u osvajanju ekonomskih, političkih i ratnih ciljeva4. Tada se propaganda najčešće, i u najširem smislu, definiše kao širenje i rasprostiranje poželjnih ideja, mišljenja i stavova često uz korišćenje laži i iskrivljenih činjenica.
Mnoge zablude i preterivanja u vezi njenog utjecaja i načina djelovanja upravo tada postaju moderni mitovi, koji su se zadržali do danas. Jedna od tih zabluda je i široko rasprostranjeno mišljenje da je propaganda neka vrsta tajnog naučnog metoda u ispiranju mozga ljudi. Mnogi ljudi i danas vjeruju da je to tačno i da su žrtve raznih eksperimenata, koje vlade, ili njihove tajne organizacije (CIA, KGB), preduzimaju kako bi ostvarivale svoje skrivene ciljeve. Ove teorije zavjere vezane za propagandu nikada nisu izgubile na aktuelnosti i na zanimljiv način govori o aktuelnosti teme.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Sociologija

Komentari

Click to access the login or register cheese