Propaganda
Fakultet: pravnih nauka
Smijer: opšte pravo
Predmet: Opšta sociologija 1
Seminarski rad
Tema:
Propaganda
Mentor:
Student:
Banja Luka, April 2015. godine
1
Sadržaj:
Uvod...................................................................................................................................... 2
1. Osnovni pojmovi............................................................................................................... 3
2. Definicija propagande.......................................................................................................4
3. Propaganda i uvjeravanje.................................................................................................. 5
4. Propagandna komunikacija............................................................................................... 6
5. Vrste propagande...............................................................................................................6

3
1. Osnovni pojmovi
Sam termin propaganda dolazi od latinske riječi propagare, što u prijevodu znači širenje,
rasprostiranje. Interesantno je da ovaj termin gotovo da nije bio poznat sve do početka 19.
Prema mnogim izvorima, pojava ovog pojma u značenju pod kojim ga danas
podrazumijevamo vezuje se za 1622. godinu i to za papu Gregora XV i uspostavljanja
"Congregatio de Propaganda Fide"
1
, posebnog tijela Katoličke Crkve. Ovo tijelo,
sastavljeno od kardinala i visokih crkvenih dostojanstvenika, imalo je zadatak „da
organizovano i efikasno širi katoličku vjeru"
2
.
Kako navodi i P. Ostojić, riječ propaganda ponikla je u doba reformacije i korištena je u
„vjerske svrhe, a kasnije u političke, kulturne i druge. U širenju vjere i svim
reformatorskim pokretima propaganda je bila glavno sredstvo uvjeravanja i borbe. Istorija
iz prvog doba hrišćanstva puna je primjera propagande, naročito u vidu simbola (krst je
označavao ideju požrtvovanja)
3
.
Prvi svjetski rat i propagandni napori koji su ulagani od strane svih učesnika, uglavnom se
u savremenoj literaturi uzimaju kao prekretnica u tretiranju propagande kao osmišljene i
organizovane komunikacije, kojoj se pridaje ozbiljan značaj u osvajanju ekonomskih,
političkih i ratnih ciljeva
4
. Tada se propaganda najčešće, i u najširem smislu, definiše kao
širenje i rasprostiranje poželjnih ideja, mišljenja i stavova često uz korišćenje laži i
iskrivljenih činjenica.
Mnoge zablude i preterivanja u vezi njenog utjecaja i načina djelovanja upravo tada
postaju moderni mitovi, koji su se zadržali do danas. Jedna od tih zabluda je i široko
rasprostranjeno mišljenje da je propaganda neka vrsta tajnog naučnog metoda u ispiranju
mozga ljudi. Mnogi ljudi i danas vjeruju da je to tačno i da su žrtve raznih eksperimenata,
koje vlade, ili njihove tajne organizacije (CIA, KGB), preduzimaju kako bi ostvarivale
svoje skrivene ciljeve. Ove teorije zavjere vezane za propagandu nikada nisu izgubile na
aktuelnosti i na zanimljiv način govori o aktuelnosti teme.
1.
Služben naziv ovog tijela je u stvari bio “Sacra congregatio christiano nomini propagando” i u praksi je bilo neka vrsta zbora
crkvenih poglavara za širenje vjere. Ova kongregacija posjedovala je poseban zavod za učenje misionara i vlastitu štampariju.
Njena organizacija dolazi u vrijeme prve polovine Tridesetogodišnjeg rata u Evropi, koji je imao čisto religijski karakter (borba
između katolika i protestanata).
2.
Slavujević, dr. Zoran: „Biblijska koncepcija propagande“, Radnička štampa i Institut društvenih nauka, Biblioteka Povodi,
Beograd, 1993
.
3.
Ostojić, Iv. Petar: „Propaganda“, Biblioteka ratnika, GP „Prosveta“ AD, Beograd, 1940
4.
Britanska kolonijalna osvajanja u Aziji i Africi početkom 20. vijeka, Ruska revolucija i kasnije Staljinov režim,
zatim nacističkavladavina i Hladni rat predstavljaju temelje prakticiranja moderne propagande kakvu danas poznajemo.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti