Odlomak

UVOD

Španija je predstavlja poslednju evropsku zemlju u kojoj je ukinuta apsolutna monarhija i direktni uticaj Crkve na politiku. U prvim mesecima 1936. godine društvo u Španiji je bilo veoma podeljeno i sa poprilično narušenim saživotom, kao i u većini zemalja Evrope a odbojnost prema liberalnoj demokratiji u korist autoritarizma je rasla velikim koracima. Tokom Druge republike došlo je do proširivanja razdora unutar društva, a do izražaja su došle i razlike između političkih frakcija. Glavni cilj Druge republike je bio da transformiše Španiju u novu državu, prema modelu najrazvijenijih država tog doba, da joj osigura liberalno-demokratske institucije, podstakne kapitalističku proizvodnju i osigura suverenitet članova parlamenta izabranih iz naroda. Osim toga, postojala je ideja da se Crkva odvoji od države i da se vojska vrati u zakonske okvire u pogledu vojne odbrane uz osiguravanje administrativne autonomije za područja kao što su Katalonija, Baskija i Galicija. Druga republika je bila podržavana samo od strane pripadnika delova srednjeg sloja društva i sloja urbanih intelektualaca. Većina radničke klase je podržavala razne radničke partije i sindikate, među kojima je bila i Socijalistička stranka. Državni udar je bio neuspešan, ali je otvorio put ka otvorenom nasilju i u julu 1936. godine počeo je Španski građanski rat.
Španiji tih godina nisu bile strana politička, ekonomska, socijalna i kulturna previraja koja je doživljavao i ostatak Evrope. Između 1910. i 1931. godine širom Evrope nastalo je više republika, režima demokratije ili onih sa demokratskim aspiracijama i smenile su nasledne monarhije koje su postojale vekovima. Bez vojnog puča 1936. godine do Građanskog rata u Španiji ne bi ni došlo. Građanski rat se dogodio jer vojni udar nije ostvario svoj glavni cilj – osvajanje vlasti i rušenje režima Republike, a dodatno je došlo i do značajnog vojnog i civilnog otpora u pokušaju uvođenja jednog autoritarnog režima. Državni udar je naišao na veliki otpor jer klima društva u Španiji nije bila ista kao iz 1923. godine kada su u prilog pobuni Migel Primera de Rivere išli suzdržanost vojske, pasivnost javnog mnjenja, slabost vlade a pre svega saglasnost kralja Alfonsa XIII.
Španija je 1936. bila organizovana kao Republika, čiji su zakoni stvorili istorijsku mogućnost rešavanja nagomilanih problema, ali su izazvali i mnoge nestabilnosti. Zbog tog visokog nivoa političke i društvene angažovanosti, državni udar nije mogao da rezultira jednostavnim povratkom izgubljenog reda, uz vraćanje tradicionalnih vrednosti.
Do uvođenja Republike 1931. godine društvo u Španiji je bilo na marginama poteškoća koje su protresale većinu evropskih zemalja od 1914. godine. Španija nije bila učesnik I svetskog rata i nije pretrpela snažne potrese koje je taj rat izazvao. Nakon I svetskog rata u Evropi su ekonomska kriza, revolucija, pad monarhije učinili da posredničke klase shvate demokratiju kao ulazna vrata za proleterijarsku vladu i vladanje siromašnih klasa, a uplašeni komunizmom priklonii su se autoritarnim rešenjima.
Fašizam i komunizam, dva velika pokreta koja su nastala tokom I svetskog rata i koji će kasnije izazvati i II svetski rat, jedva da su imali neku ulogu u španskom društvu tokom trajanja Republike i nisu imali bitnu ulogu sve dok nije počeo Građanski rat. Fašizam u Španiji se javio kasno u odnosu na druge zemlje i nije bio puno aktivan sve do proleća 1936. godine. Pobeda Hitlera u Nemačkoj, privukla je krajnje desničare u Španiji, koji su u fašizmu videli dobar model za rušenje Republike. Glavna fašistička partija u Španiji, Španska Falanga osnovana je 29. Oktobra 1933. od strane Hose Antonia Prima de Rivere.
Tih godina u Španiji nije postojao ni komunizam, druga velika ideologija i politički pokret koji je nastao tokom I svetskog rata. Španska komunistička partija je osnovana početkom 20-tih godina po principima Komunističke internacionale, a u Republici se u poređenju sa socijalizmom i anarhizmom javila jako kratko. Komunistička partija je 1936. je integrisana u Narodni front kada je na izborima odnela pobedu. Zahvaljujući Španskom građanskom ratu, komunizam i fašizam su stekli istaknuti uticaj na špansko društvo.
Nijedan konflikt ili protest koji su se desili pre vojne pobune 1936. godine koji se dogodio tokom Druge republike nije imao organizacioni i oružani kapacitet da pokrene takvu akciju rušenja vlasti. Izdaja Republike se desila iznutra, od strane oficira koji su prekršili zakletvu koju su dali datom režimu. Bile su dovoljno samo tri godine da društvo u Španiji pretrpi talas nasilja i svakodnevnih borbi. Iz toga je proizašao mir Franka, država terora, ratno stanje i režim zastrašivanja i zločina.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari