Protokoli usmjeravanja

Usmjeravanje (eng. routing) je postupak odabira puta za slanje podataka računalnom mrežom. Rutu između dva mrežna uređaja moguće je odrediti na više načina: mrežni administrator ju može ručno zadati, može se utvrditi slanjem probnih poruka (eng. probe) ili objavljivanjem poznatih ruta. Bez obzira na to je li ruta postavljena, otkrivena ili primljena od nekog drugog uređaja, pohranjuje ju se u tablicu usmjeravanja za kasniju upotrebu.
U postupku usmjeravanja podataka sudjeluju algoritmi usmjeravanja, koji provode samo usmjeravanje, i usmjereni algoritmi, koji prenose podatke i koji su podložni usmjeravanju. Algoritmi usmjeravanja izgrađuju tablice usmjeravanja, u njih pohranjuju dostupne podatke o topologiji mreže na kojoj djeluju i na temelju tih podataka određuju rute kojima se podaci prosljeđuju. Ovi algoritmi razlikuju se po performansama koje se opisuju različitim karakteristikama, zatim po mehanizmima izgradnje tablica i usmjeravanja te po parametrima na temelju kojih se obavlja odabir rute
Protokoli usmjeravanja predstavljaju set pravila kojim ruteri dinamički razmijenjuju informacije o putanjama (rutama) kojima paket treba da se kreće da bi dosegao željenu destinaciju. Kada se dogodi neka izmjena u topologiji računarske mreže, najbliži ruter kod koga se desila promjena, zapisuje je u svoju tabelu usmjeravanja, a potom protokoli usmjeravanja pokreću mehanizme kojima se informacija o promjeni u topologiji prosljeđuje ostalim uređajima u mreži. Na ovaj način ruteri dinamički ažuriraju svoje tabele usmjeravanja. Ovi protokoli pripadaju sloju mreže referentnog OSI modela.