1
SVEUČILIŠTE U MOSTARU
FAKULTET STROJARSTVA, RAČUNARSTVA I ELEKTROTEHNIKE
PROTOKOLI USMJERAVANJA
Seminarski rad
Student:
Mostar, decembar 2018.
4
1. USMJERENI PROTOKOLI I PROTOKOLI USMJERAVANJA
Usmjeravanjem se određuje način prosljeđivanja (eng. forwarding) logički adresiranih
paketa od njihove izvorišne mreže do krajnjeg odredišta, a preko posrednih čvorova. Ovi
čvorovi su najčešće posebno oblikovani sklopovski uređaji, tzv. usmjerivači (eng. routers).
Usmjeravanje paketa provodi se na temelju tablica usmjeravanja u kojima su zabilježene
najbolje rute među pojedinim mrežnim odredištima. Zbog toga je za efikasno usmjeravanje
presudan odgovarajući postupak stvaranja i održavanja tablica usmjeravanja. One su
pohranjene u memoriji usmjerivača.
Usmjeravanje se razlikuje od premošćivanja (eng. bridging) po tome što se na temelju
strukture adresa mrežnih odredišta pretpostavlja njihov raspored unutar mreže: odredišta sa
sličnim adresama su međusobno bliža i obrnuto. Time je omogućeno pohranjivanje rute
prema skupini adresa jednim unosom u tablici usmjeravanja. Kod većih mreža usmjeravanje
pokazuje bolje performanse od premošćivanja i prevladavajući je način određivanja puta
podataka na Internetu.
1.1. Tablica usmjeravanja
Tablica usmjeravanja se sastoji od statičkih i dinamičkih ruta, direktnih ruta, metrike i
administrativne udaljenosti. Osim tablice usmjeravanja usmjerivač ima i tablice filtriranja.
Svako izlazno sučelje može imati do dvije tablice filtriranja. Tablica filtriranja govori dali će
se paket propustiti ili odbaciti i prema kojim uvjetima će se napraviti odabir. To je lista uvjeta
na kojoj su najvažniji uvjeti na početku jer se oni prvi provjeravaju. Kada krene sa provjerom
liste prestaje kada dođe pravilo koje paket zadovoljava. Zadovolji li to pravilo, paket se
propušta.
Kada paket dođe u usmjerivač, u ulaznom sučelju se ispituje njegovo odredište na
temelju odredišne IP adrese, zatim se sprema u međuspremnik usmjerivača dok se ne donese
odluka kojom rutom usmjeriti paket. Jednom od metoda se odlučuje kojom rutom će paket ići
i on se prenosi na izlazno sučelje usmjerivača gdje čeka prijenos Osim usmjeravanja i
prosljeđivanja, usmjerivač ima funkcije kontrole pristupa, segmentacije i alokacije propusnog
opsega. Kontrola pristupa ili filtriranje je funkcija odbacivanje neželjenih paketa na temelju
nekih parametara. Segmentacija je funkcija razdjeljivanja paketa u manje paketa i dodavanje
zaglavlja svakom pojedinom segmentu, događa se zbog razlika u mrežama i njihovom MTU
5
(eng. Maximal Transimission Unit). Alokacija propusnog opsega je važna za kvalitetu usluge
jer ova funkcija omogućava uvođenje prioriteta za važniji promet i njegovo brže posluživanje
od prometa sa manjim prioritetom. Zbog velike količine prometa i raznih vrsta prometa koji
imaju drugačije zahtjeve vezane uz parametre prijenosa potrebna je alokacija. Usmjerivači
dobivaju informacije na način da usmjerivači komuniciraju međusobno pomoću protokola
usmjeravanja i na taj način znaju topologiju, stanje mreže i u stanju su odrediti optimalni put
na temelju nekog od kriterija. Postoje dvije osnovne vrste protokola usmjeravanja a to su
protokol vektora udaljenosti i protokol stanja veze. To vrijedi za dinamičke rute, dok statičke
nemaju mogućnost komunikacije međusobno i mrežni administrator unosi rute. O&M (eng.
Operation and Maintanence) funkcije usmjerivača su prema:
Održavanje: svaki usmjerivač mora biti u mogućnosti izvršiti dijagnostiku u slučaju
kvara.
Dumping i rebootnig: mehanizmi koji omogućavaju izbacivanje sadržaja memorije i
automatski restart u slučaju hardverske ili softverske pogreške odnosno kvara.
Konfiguracija: usmjerivač mora imati mogućnost ažuriranja parametara sa ili bez
reboot
-a kao i konfiguraciju usmjerivača ručno ili automatski .
Detekcija i odgovor na pogrešnu konfiguraciju: usmjerivač mora imati mogućnost
prepoznavanja pogrešne konfiguracije i javljanja pogreške. (1)
1.2. Protokoli usmjeravanja
Protokol je skup pravila koja određuju kako dva uređaja međusobno komuniciraju te
definiraju format podatkovnih paketa koji se šalju komunikacijskim linijama.
Postoje dvije osnovne vrste protokola za usmjeravanje, a dijele se prema načinu računanja
optimalnog puta:
- distance-vector
- link-state
Distance vector
algoritam usmjeravanja utvrđuje smjer i udaljenost do bilo kojeg
čvora na globalnoj mreži dok link-state princip samostalno ponovo kreira kompletnu
topologiju mreže. Distance vector razmjenjuje routing tablice između routera koji se
međusobno obavještavaju o svim promjenama na mreži. Svaki susjedni router dobija routing
tablicu onog susjednog koji koristi isti routing protokol.
Link-state
routing održava
