Razlozi menadžerskog interesovanja za motivaciju – Suština radne motivaciji

Uvod

Upravljanje i razvoj ljudskih potencijala postaje sve znacajnije zbog novog mjesta i uloge covjeka u svim društvenim procesima kao i u njihovom upravljanju. Motivacija i zadovoljstvo zaposlenika postaju temeljem zanimanja savremenog managementa ljudskih potencijala jer jedino se izgradnjom kvalitetnog motivacijskog sustava može pomoci organizaciji da poveca svoju konkurentsku sposobnost i vrijednost.

 
Razlozi menadžerskog interesovanja za motivaciju

Danas je dominantni problem pitanje ljudskih interesa i motivacije za rad. Više nisu toliko u pitanju ljudske mogućnosti i znanja, koliko motivisanje, podsticanje konstruktivne primjene tih mogućnosti u funkciji ostvarenja organizacionih ciljeva i razvoja. Bitan razlog i podsticaj iz teorijsko koncipirane radne motivacije i faktora koji je određuju jesu neposredne praktične potrebe razumjevanja mehanizma ponašanja kao osnove za izgradnju određenih sistema motivisanja, ukupne prakse, politike i organizacije menadžmenta s namjerom ostvarivanja većeg angažovanja i stvaralačkih doprinosa ljudi, što postaje coditio sine qua non u razrješenju problema savremenog poslovanja i razvoja.
Svojevrstan pokazatelj važnosti tog problema i naučnog interesa koji ga prati su hiljade i hiljade radova na tu temu kao i činjenica da posljednjih decenija postoji veliki eksponencijalni rast o teorijskoj i empirijskoj literaturi koja se odnosi na ponašanje u organizacijama. Taj veliki interes za problem motivacije u osnovi ima tri razloga:

• Poboljšanje produktivnosti, efikasnosti i kreativnosti rada
• Poboljšanje kvaliteta radnog života u organizacijama
• Jačanje konkurentske sposobnosti i uspješnosti preduzeća

Slobodno se može reći da su motivacija i menadžment dva nerazdvojna pojma, pri čemu pristup motivaciji, način motivisanja, tip motivacionog sistema određuje i sam menadžment i njegov dominantski interes u postizanju organizacionih ciljeva. Za to shvatanje postoji u historiji i aktuelnoj teoriji i praksi menadžmenta čitav niz argumenata:

1. Različiti sistemi i stilovi menadžmenta
2. Empirija pokazuje da se menadžerska praksa često mijenjala upravo pod pritiskom saznanja biheviorističkih nauka i ponašanju ljudi i faktorima koji je određuju
3. Posredno na to upućuje i činjenica da se različite teorije i modeli motivacije razvijaju i analiziraju upravo u okviru teorije menadžmenta
4. Sami menadžeri danas sve više shvataju da suština njegovog posla „naći najbolje ljude, dobro ih motivisati i pustit da rade svoj posao na lični način…“ Sve se više ističe da je uspješan menadžment organizacija + motivacija.

Menadžeri često sebi postavljaju sljedeča pitanja:

• Zašto neki ljudi rade mnogo i dobro, dok drugi rade što je moguće manje?
• Kako kao menadžer mogu utjecati na ponašanje i uspješnost svojih saradnika?
• Zašto se ljudi mijenjaju, počinju da kasne na posao i zaostaju, manje rade i sl.?

Odgovor na njih su u dometu motivacije i njenog shvatanja. Shvatanje motivacije može da služi kao važan „instrument“ za razmatranje ponašanja u organizacijama, predviđanje efekta kao bilo koje menadžerske akcije i za usmjeravanje ponašanja tako da se postignu organizacioni i indvidualni ciljevi. Da bi menadžeri mogli da utiču na motivaciju zaposlenih, moraju poznavati motivaciju i teorije motivacije koje daju odgovore na to šta je motivacija, kako se razvija i jača, što na nju djeluje, odnosno šta je usplovljava.

Suština radne motivacije

Pitanje motivacije odnosi se na razloge ljudskog ponašanja, faktore koji ga organizuju, uspmjeravaju i određuju mu trajanje. Motivacija odgovara na pitanje zašto se neko ponaša na određen način, postiže i ne postiže radnu uspješnost određenog nivoa. Najjednostavnije definisanje motivacije svakako je ono koje smatra da je ona trganje za onim što nedostaje ili što je potrebno osobi, odnosno, traženje zadovoljenja potreba. Motivacija se odnosi na niz povezanosti nezavisnih i zavisnih varijabli koje objašnjavaju smijer, veličinu i trajanje ponašanje pojedinca, dok se efekti sposobnosti, vještina razumjevanja zadatka i ograničenja vezana za okruženje konstantni.
Motivacija se odnosi na ponašanje uspjereno cilju, odnosno sve oblike voljnog ponašanja, mada neki autori smatraju da motivacija obuhvata podsvjesno usmjeravanje aktivnosti.
Motivacija je zajednički pojam za sve unutrašnje faktore koji konsoliduju intelektualnu i fizičku energiju, iniciraju i organiziraju indvidualne aktivnosti, usmjeravaju ponašanje pa mu određuju smijer, intenzitet i trajanje.
U kontekstu organizacije može se posmatrati s dva aspekta. S aspekta pojedinca motivacija je interno stannje koje vodi stvaranju cilja s aspketka menadžera motivacija je aktivnost koja obezbjeđuje da ljudi teže postavljenim ciljevima i da ih ostvaruju. Na individualnu motivaciju djeluje mnogo faktora. Mogu se svrstati u 4 kategorije:

• Individualne osobine
• Karakteristike posla koje pojedinac obavlja
• Karakteristike organizacije, odnosno radne situacije u kojoj se pojedinac nalazi, te šira društvena okolina.

Na usmjeravanje motivacije usmjerene se brojne teorije koje pokušavaju da odgovore na naizgled jednostavno pitanje: šta je motivacija i kako se odvija proces motivacije? S aspekta menadžmenta postavlja se pitanje: kako motivisati ljude za veću radnu uspješnost i uspješno ostvarenje postavljenih ciljeva? Dvije su grupe tih teorija koje se razlikuju po viđenju bitnih osnova i uzroka ponašanja. To su sadržajne i procesne teorije motivacije. Uz njih specifičan pristup čini manje poznate i prihvačene teorije.