Odlomak

1. UVOD
Košarka se smatra kompleksnim sportom koji je determiniran brojnim motoričkim sposobnostima. Ipak, primetno je da su dominantne motoričke sposobnosti brzina, koja zauzima značajno mesto u faktorskoj strukturi uspješnosti mnogih sportova pa tako i košarke, te snaga. U jednačni specifikacije, njihov doprinos u ukupnom rezultatu iznosi čak 30%. Skladno tome, brzina bi trebala zauzimati bitno mesto i u trenažnom procesu košarkaša. Kad govorimo o brzini u kontekstu košarke, nikako se ne smemo fokusirati isključivo na brzo pravocrtno trčanje, jer je to samo jedan vid brzog kretanja u ovom sportu. Veoma je bitno za konačni uspeh da se u razvoju brzine koristimo kretnjama karakterističnima za košarkašku igru.
Kao što košarkaš da bi naučio košarku mora da je igra, tako i trener uči posao kojim sebavi, treniranjem, ali i učenjem i usavršavanjem u oblastima tehnike i metodike. Lako je držati se uvek istog: učiti istim metodama, na isti način i činiti iste greške iz godine u godinu. Trener (nastavnik) i igrač (učenik) mogu, a i trebalo bi, da uče zajedno; igrač – tehniku koju trener želi da mu prenese, a trener – da li i gde postoji neshvatanje od strane igrača, kao i šta je najbolje da učini da bi se to prevazišlo. Ako želi da postigne dobre rezultate u obuci, trener bi trebalo da zna celokupnu tehniku košarke kao i principe celog procesa obuke, jer to je suština onoga čime se bavi. Tačno je da neki ljudi lakše nauče motorne navike, ali se ne može pretpostaviti da će čovek isljučivo sopstvenim naporom postići savršenu tehniku. Postoji granica usvajanja motornih veština bez posebnih instrukcija. Ta granica može da se pomera, od slučaja do slučaja, a pomoć pružaju: trener, vizuelna sredstva, ugledanje na vrhunske igrače. Tehnika koju će igrač steći u mnogome zavisi od kvaliteta pomoći koju najviše treba da pruži trener. Ta pomoć je naročito važna na samom početku bavljenja košarkom, jer ono što se propusti ili na pogrešan način usvoji u periodu osnovne obuke, kasnije je veoma teško nadoknaditi. Jedan od primarnih zadataka trenera je da na vreme uoči i prepozna grešku, kao ida zna na koji način najefikasnije da je ispravi. Da bi to mogao, mora da poznaje celokupnu tehniku i metodiku košarke. Brzina je jedna od ključnih motoričkih osobina kod košarkaša. Cilj ovog seminarskog rada jeste da, prvenstveno, se upoznamo sa značajem brzine, ali i saznamo koje su mogućnosti razvoja brzine kod košarkaša.

2. TEORIJSKI DEO
Na današnjem nivou naučnih saznanja zapaža se da se motoričke sposobnosti pojavljuju na određeni način, u veoma različitim zadacima. Faktoriskim pristupom istraživanja u motoričkom prostoru vremenom se došlo do relavantnih informacija koje potvrđuju da postoji više motoričkih sposobnosti (faktora), što je dovelo do pitanja o strukturi motoričkih sposobnosti, odnosno do pitanja, koliko motoričkih sposobnosti kod čovjeka objektivno postoje, kakve su njihove međusobne relacije, kakve su relacije sa ostalim segmentima antropološkog statusa i kakav je po važnosti njihov uticaj na pojedine sportske aktivnosti a posebno na košarku.
Što se tiče brzine, ona se ne može treningom mnogo razviti, već samo ako je primenjena na konkretnu sportsku aktivnost, a to znači da se trening brzine svodi pretežno na stvaranje uslova (usavršavanja tehnike i koordinacionih sposobnosti, razvoj eksplozivne snage i sl.), kako bi se čovekova prirodna brzina mogla što optimalnije ispoljiti kroz određenu strukturu kretanja sportskih aktivnosti.To konkretno znači, da se tehnika mora prilagoditi urođenoj brzini čoveka, uz razvoj i svih drugih relevantnih motoričkih sposobnosti, koji su sadržani u strukturi određene sportske aktivnosti, sve dotle dok nisu izolovani suvišni (remeteći) pokreti. U razvoju brzine najčešće se koriste sledeće metode treninga:
– udarna metoda, koja se sprovodi primenom pojedinačnih pokreta i najčešće se manifestuje kao eksplozivna snaga,
– ponavljajuća metoda, koja se bazira na povećanju frekvencije pri ponovljenim kretanjima, što je usmereno na poboljšanje alaktacidne sposobnosti učinka, i
– intervalna metoda, koja se najčešće sprovodi u tzv. Aerobno-anaerobnim uslovima, a trenažni uticaji se odvijaju ne u vreme rada, već u pauzama između rada, odnosno intervalima odmora.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 14 stranica
  • Sportski trening dr Ivana Bojic
  • Školska godina: dr Ivana Bojic
  • Seminarski radovi, Skripte, Sport
  • Srbija,  Niš,  UNIVERZITET U NIŠU - Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja   Nis

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Sport

Komentari