Odlomak

Uvod

Odavno se zna da opstanak preduzeća zavisi od njegove sposobnosti prilagođavanja promenama u okruženju. Promene u okruženju su, pre svega posledice razvoja tehnologije i socijalno-ekonomskog konteksta. Savremena peduzeća izrađuju inovativne i fleksibilne strategije tako da bi se što više prilagodila turbulentnom okruženju, efikasno i efektivno odgovorila na trzišne zahteve i nadmudrila svoje konkurente. Postaje sve važnije misliti strateški. Zato je razumljivo da većina dobro vođenih preduzeća pokušava da razvije i prati strategije – planove aktivnosti velikih razmera za interakciju sa sredinom radi postizanja dugoročnih ciljeva. U savremenim preduzećima koja imaju razuđenu organizacionu strukturu , veliki broj zaposlenih, na različitim hijerahijskim nivoima, susreću se sa problemima strategijske analize, strategijskog planiranja i strategijskog odlučivanja. Za uspešno poslovanje peduzeća kao i za njegovu sposobnost i brzinu prilagođavanja nije dovoljno sprovesti strategijsku analizu i odrediti ciljeve poslovanja, nego je neophodno utvrditi i način akcije za ostvarivanje ciljeva,tj. strategiju. Menadžeri su od nedavno počeli da povezuju poslovanje i strategiju.Strategijsko planiranje i implementacija tih planova predstavlja poseban proces menadžmenta – strategijski menadžment. Strategija je planska odluka o osnovnim načinima ostvarivanja ciljeva poslovanja. Planska funkcija predstavlja polaznu aktivnost menadžmenta. Planiranjem se određuju ciljevi organizacije i način njihovog ostvarivanja, odnosno utvrđuju se strategije za ostvarivanje ovih ciljeva. Planiranje obavljaju menadžeri na svim nivoima u organizaciji. Da bi se to postiglo, menadžeri moraju da koriste različite pristupe,principe i metode.Sa druge strane dinamizam i kompleksnost savremenog okruženja neposredno utiču na načine njihovog korišćenja. Kroz planove menadžeri iznose šta bi trebalo da se uradi da bi organizacija bila uspešna. Planiranjem se određuju ciljevi organizacije i način njihovog ostvarivanja,odnosno utvrđuju se strategije za ostvarivanje ovih ciljeva. Planiranje obavljaju menadžeri na svim nivoima u organizaciji. Da bi se to postiglo,menadžeri moraju da koriste različite pristupe,principe i metode. Sa druge strane dinamizam i kompleksnost savremenog okruženja neposredno utiču na načine njihovog korišćenja. Kroz planove menadžeri iznose šta bi trebalo da se uradi da bi organizacija bila uspešna.Planske pretpostavke,koje su rezultat aktivnosti predviđanja, ne donose se samo na očekivanju važnih promena u ekonomskom i tehnološkom okruženju, već i u političkom, pravnom i sociokulturnom okruženju. Svako od ovih predviđanja može da pruži informacije o vrstama mogućih budućih razvoja događaja.Faktori oruženja direktno i indirektno opredeljuju poslovni uspeh preduzeća. Strategijsko planiranje je proces koji uključuje ispitivanje okruženja – tržišnih uslova, potreba potrošača,konkurentnih snaga i slabosti, društveno-političkih, pravnih i ekonomskih uslova,tehnološkog razvoja i raspoloživosti resursima. Strategijsko planiranje ima zadatak da za datu misiju odredi pravac i tržišne akcije. Sami procesi planiranja i odlučivanja, na strategijskom nivou, kao i donosioci odluka, menadžeri, izloženi su različitim uticajima koji mogu dovesti do promene tokova samih procesa ili u krajnjoj liniji i do promene same odluke odnosno izbora alternative.U radu će detaljnije biti obrađen razvoj strategije proizvoda.

 

 

 

 Strategija razvoja proizvoda

Razvoj strategije proizvoda ima za cilj da se poveća obim prodaje po osnovu modifikacije postojećih ili razvoja novih proizvoda za postojeće tržišne segmente. Za ovu strategiju kažu da je manje rizična , mada ona ima jedan novi elememnt – modifikaciju postojećih ili razvoj novih proizvoda sa kojima kompanija do tada nije imala iskustva.
Ona može biti uspešna ako kompanija ima jake pozicije na tržišnim segmentima, dobro poznaje  potrebe kupca , ako može distribuirati nove proizvode kroz već ostvarene kanale distribucije. Uz ove uslove i rastuću tražnju na tržištu , kao i ukoliko obezbedi da se nov proizvod može diferencirati od konkurentskog, kompanija će ostvariti željene rezultate.
Ova strategija ne predstavlja uvek kreiranje novog proizvoda. Naprotiv ovde možemo govoriti o nekom novom pakovanju za već postojeći proizvod, modifikaciji proizvoda, novim svojstvima već postojećeg proizvoda. Kada se radi o kreiranju novog proizvoda tu govorimo o proizvodu koji kompanija do sada nije proizvodila, ali koji nije nov za tržište.
Strategija razvoja proizvoda može se implementirati:

  • Dodavanjem novih svojstva već postojećem proizvodu
  • Proširenjem linije proizvoda
  • Razvijanjem nove generacije tehnologije
  • Razvijanjem novog proizvoda za postojeće tržište

 

 

 

 

Strategija diverzifikacije

Postoji više razloga što se preduzeća opredeljuju za strategiju diversifikacijе (novi proizvodi na nova tržišta). Prvo, na diversifikaciјu se ide kada preduzeće ne može dа ostvari svoje poslovne ciljeve sa postojećom širinom odnosa proizvod – tržište.
Drugo, preduzeće se mоžе diversifikovati dа bi na racionalniji način koristilo ostvareni profit. Treći razlog је što mogućnosti diversfikacije nude vеću rentabilnost nego mogućnosti ekspanzije postojećeg poslovanja.
Četvrto, preduzeće može istraživati mogućnosti za diversifikaciju i u situaciji kаdа nije moguće napraviti preciznu komparativnu analizu između strategija ekspanzije i strategije diversifikacije

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Menadžment

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari