Savremeni menadzment

Savremeni menadzment

Kratak komentar na ranije osnovne faze u razvoju menadžmenta koje su primjenjive i danas:
– Klasična teorija-Industrijalizacija (otkriće motora sa unutrašnjim sagorijevanjem)
– Neoklasična teorija-Učešće radnika u menadžmentu i organizaciji
Sa aspekta savremenog menadžmenta relevantne su moderna i postmoderna faza razvoja.
– Moderna faza (Faza visokog rizika, era globalizacije i nacionalne kulture) karakterišu je više pravaca i razvoj: teorije sistema, kvantitativne teorije, teorije strateškog menadžmenta i nepredvidivosti, teorija društvene odgovornosti, organizacijskog ponašanja…
– Postmoderna faza (Razvoj informacijskih i intelektualnih tehnologija) karakterišu je fleksibilni proizvodni sistemi, ekonomski neoromantizam, neomenadžment i neomarksističa kritika.
– EKONOMSKI NEOROMANTIZAM: polazi od toga da tržište potrošnje opredjeljuje organizaciju i menadžment i utiče na promjene i specijalizaciju
– NEOMENADŽMENT: na fleksibilne proizvodne sisteme utiče i potrošnja i proizvodnja
– NEOMARKSISTIČKA KRITIKA: zagovara udruživanje i zajedničko djelovanje u izgradnji odnosa u procesu proizvodnje više subjekata što utiče na izgradnju i funkcioniranje fleksibilnih proizvodnih sistema.
Šta karakteriše savremeni menadžment u pojedinim zemljama?
Karakteristike savremenog menadžmenta u SAD ogleda se u razvoju familijarnih korporacija, u Švedskoj i Njemačkoj značajnu ulogu imaju asocijacije radnika, u Aziji je izuzetan razvoj poduzetništva, Italijanski menadžment je poznat po razvoju dizajna i modnih trendova, Francuska po prehrambenoj industriji.
Šta karakteriše savremeno okruženje?
To su: totalna neizvjesnost, globalizacija, internacionalizacija, perfekcionizam, deindustrijalizacija u nerazvijenim zemljama, posebne političke promjene, napredovanje tehnologije, novi izvori komuniciranja, fleksibilnost, prilagođavanje klijentu, regionalizacija ekonomije, visoka fokusiranost, sve veće učešće ženske radne snage, klimatske promjene,globalni i lokalni terorizam, globalna ekonomska kriza.

Šta su uzroci krize u svijetu?
Uzroci globalne ekonomske krize u svijetu se dijele na principijelne izvore, praktične izvore, izvore krize u SAD i drugim razvijenim zemljama, izvori krize kod nas i generalne izvore i utjecaje krize. Stanje krize prijeti da uništi organizaciju, državu, preduzeće…Kriza ugrožava primarne ciljeve ishoda, stvara osjećaj iznenađenja, nejasnoća i smanjuje mogućnost obavljanja osnovnih operacija. Pojmovi vezani za krizu su: smetnje, katastrofe, rizici.
VRSTE KRIZA:Predvidive, nepredvidive, potencijalne, strateške, ekonomske, socijalne, pravne…
UZROCI KRIZE: su različiti i dijele se na vanjske i unutarnje uzroke.
SIMPTOMI KRIZE:Finansijski pokazatelji, društveni pokazatelji, socijalni i politički pokazatelji.
UZROCI KRIZE U BIH: Politička nestabilnost, odsustvo pravne države, siromaštvo, loša ekonomija, visok nivo korupcije. Kriza u BiH traje dugo, krivci za krizu se traže izvan preduzeća, prevelika su očekivanja od vlade, loša privatizacija, subjektivni stavovi o krizi, nerealan (precjenjen) kurs KM – što uzrokuje povećan uvoz u odnosu na izvoz, niska stopa inflacije. Ne postoje planovi ruralnog razvoja i razvoja poljoprivrede, nedostatak centralizovanih fondova za potrošnju, visoka budžetska potrošnja, neravnoteža između proizvodnje i potrošnje, loš menađment, nerazvijena poduzetnička ekonomija, nedavanje značaja inovacijama.