UNIVERZITET U SARAJEVU
FAKULTET ZA SAOBRAĆAJ I KOMUNIKACIJE
SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA:
DIJAGNOSTIKA I ODRŽAVANJE CESTOVNIH VOZILA
Tema rada:
Sistem oslanjanja motornog vozila – otkazi i održavanje
Datum: 17.05.2016.
Predmetni nastavnik:
Red. prof. dr. Osman Lindov
Asistent:
Adnan Omerhodžić M.A. dipl. ing.
Student:
Salčinović Ermin
Broj indeksa:
6793
Usmjerenje:
Cestovni saobraćaj
Godina studija:
Treća
Rezultat rada:
4
2.
SISTEM OSLANJANJA (OVJEŠENJA)
Pod sistemom oslanjanja podrazumijevaju se mehanizmi i elementi koji imaju zadatak da
sve reaktivne sile i momente, koji se pojavljuju između točkova i tla u raznim uslovima
kretanja, prenesu na ram ili karoseriju uz što je moguće veće ublažavanje udarnih opterećenja,
kao i obezbjeđenje potrebne stabilnosti vozila, posebno pri kretanju u krivinama.
Sistem oslanjanja u opštem slučaju predstavlja jedan vrlo složen sistem koji se sastoji iz
četiri posebna sistema ili mehanizma, i to:
elastični elementi (elastični oslonci),
mehanizam za vođenje točkova (elementi za vođenje),
elementi za prigušenje oscilacija i
stabilizatori.
Elastični oslonci (elastični elementi) u suštini imaju zadatak da prenesu na ram ili
karoseriju vertikalne reaktivne sile. Ustvari, njihov suštinski zadatak je da pri prenošenju ovih
vertikalnih sila obezbijede njihovo što veće ublažavanje, odnosno da se ostvari što veće
smanjivanje veličina udarnih opterečenja.
Mehanizam za vođenje točkova (elementi za vođenje) ima zadatak da obezbijedi što
povoljnije njihovo relativno pomjeranje u odnosu na okvir ili karoseriju vozila. Elementi za
vođenje moraju, također, obezbijediti i prenošenje horizontalnih reaktivnih sila i reaktivnih
momenata sa samog točka na ram, odnosno karoseriju vozila.
Elementi za prigušivanje imaju osnovni zadatak da prigušuju oscilacije elastičnih
oslonaca, odnosno sistema ovješenja i vozila u cjelini, kao i smanjivanje udarnih opterečenja.
Na cestovnim vozilima, pored prethodno definiranih mehanizama i elemenata sistema
oslanjanja, ponekad se sreću i posebni elementi koji imaju za cilj obezbjeđenje što veće
stabilnosti vozila, pri njegovom kretanju u krivini. Ovi elementi se zovu stabilizatori.
Kod određenog broja sistema ovješenja jedan elastični element može ispuniti funkciju i
elementa za vođenje i elementa za prigušenje oscilovanja. Tako, npr. kod velikog broja
teretnih vozila uzdužni lisnati gibnjevi, pored svoje funkcije elastičnog elementa, određuju
kinematiku točkova, primaju sve vidove opterečenja i prigušuju oscilovanje uslijed trenja
između listova gibnja.
5
Kod određenog broja rješenja sistema ovješenja sva četiri podsistema su izvedena odvojeno:
elastični elementi u vidu opruga, elementi za vođenje u vidu poluga, oslonaca i zglobova,
elementi za prigušenje oscilovanja u vidu amortizera i stabilizatori u vidu mehaničkih
stabilizatora, hidrauličkih stabilizatora itd.
Osnovni zahtjevi koje treba zadovoljiti sistem oslanjanja su:
a)
optimalne veličine sopstvenih frekvencija oscilovanja određnih u zavisnosti od
statičkog ugiba,
b)
dovoljan dinamički hod koji isključuje udare o graničnike,
c)
potrebne kinematske karakteristike točkova, a u cilju smanjenja habanja pneumatika,
stabilizacije upravljačkih točkova i poboljšanje karakteristika ponašanja vozila pri
kretanju,
d)
optimalne veličine prigušivanja oscilovanja nadgradnje i točkova,
e)
pouzdan prenos od točkova na karoseriju, odnosno ram vozila sila i momenata u sva
tri pravca i
f)
pogodnost konstrukcije vozila i razmještaja sistema ili mehanizama elastičnog
oslanjanja.
2.1.Vrste i klasifikacija sistema oslanjanja
U cilju postizanja osnovne orijentacije o mogučnostima danas primjenjivanih rješenja
sistema ovješenja na raznim vrstama vozila, korisno je izvršiti sistematizaciju prema bitnim
karakterističnim veličinama.
Prema vrsti i karakteru elemenata za vođenje točka, sistemi oslanjanja se dijele na:
zavisne i
nezavisne.
Zavisni sistemi su vezani za pojam krutog mosta bilo pogonskog bilo upravljačkog, kod
koga „kruta“ greda vezuje lijevi i desni točak pri ćemu se pomjeranje jednog točka u
poprećnoj ravni prenosi i na drugi točak (slika 1.). Ovi sistemi su najjednostavniji, ali ne
pružaju mogučnosti obezbjeđenja pravilne kinematike upravljanja. Zbog toga se zavisni
sistemi oslanjanja koriste danas na upravljačkim mostovima teretnih vozila.
7
2.2.Elastični elementi
Elastičnu karakteristiku sistema oslanjanja u največoj mjeri predodrešuju elastični
elementi. Kako je, s druge strane, ova karakteristika jedan od najbitnijih pokazatelja sistema
ovješenja u cjelini, elastični elementi su doživjeli različita konstruktivna rješenja, a danas se
izrađuju od metala i nemetala. Elastični elementi od metala izrađuju se kao lisnate opruge
(gibnjevi), parabolične opruge (gibnjevi), zavojne opruge i torzioni štapovi. U nemetalne
elastične oslonce spadaju gumeni, pneumatski, hidraulički i hidropneumatski elastični
elementi.
Prema vrsti elastičnih elemenata sistemi ovješenja se mogu podijeliti u sljedeće grupe:
s lisnatim oprugama (gibnjevima),
s paraboličnim oprugama,
s zavojnim oprugama,
s torzionim oprugama,
s gumenim elastičnim elementima,
s pneumatskim elastičnim elementima,
s hidropneumatskim elastičnim elementima i
s kombiniranim elastičnim elementima.
Na novijim konstrukcijama vozila često se susreću dva pa i više vrsta elastičnih
elemenata. U tom slučaju se govori o kombiniranim elastičnim elementima.
2.2.1.
Lisnate opruge (gibnjevi)
Lisnati opruge se obično upotrebljavaju kod zavisnog sistema ovješenja. Da bi gibanj mogao
predavati i primati uzdužne sile, mora biti s ramom ili karoserijom vezan preko jednog krutog
i jednog pomićnog oslonca (obično preko poluge koja je sa jedne strane zglobno vezana za
ram, a sa druge za gibanj). Da bi lisnati gibanj zadržao most od okretanja oko svoje osovine
mora biti s njim kruto vezan. Na_in vezivanja lisnatog gibnja za osovinu i ram ranije je
prikazana na slici 3.
