Odlomak

UVOD
Organizacija Sjevernoatlantskog ugovora, naziva se još i Sjevernoatlantski savez, poznatiji pod nazivom NATO (od engleskog naziva North Atlantic Treaty Organisation, francuski Organisation du Traité de l’Atlantique Nord – OTAN), međunarodna je organizacija vojno-političke prirode, osnovana je 1949. godine potpisivanjem Sjevernoatlantskog ugovora (Washingtonski ugovor) između dvanaest država tadašnjeg zapadnog bloka.
Ključna odredba u Sjevernoatlantskom ugovoru glasi:
„Stranke su suglasne da će se oružani napad na jednu ili više njih u Europi ili u Sjevernoj Americi smatrati napadom na sve njih”
Osnova Sjevernoatlantskog saveza Ugovor je država članica, koji je po svojoj prirodi međunarodni ugovor. Ugovor priznaje i podržava njihova pojedinačna prava, kao i njihove međunarodne obveze u skladu s Poveljom Ujedinjenih Naroda. Obvezuje svaku državu članicu da sudjeluje u rizicima i odgovornostima, uspostavlja sustav zajedničke obrane te zahtijeva od svake od njih da ne prihvaća nikakve međunarodne obveze koje bi mogle biti u suprotnosti s Ugovorom.
Političko središte Organizacije i trajno sjedište Sjevernoatlantskog vijeća je u Bruxellesu (Belgija).

1. Historija NATA
Završetkom Drugog svjetskog rata, Zapadna se Evropa, razorena i izmučena višegodišnjim sukobima, suočila sa militarizmom Sovjetskog saveza i otvorenim nastojanjima ekspanzije i dominacije nad većim dijelom kontinenata.
Metode i deklarirani cilj širenja komunizma predstavljali su otvorenu prijetnju slobodi, suverenitetu i neovisnosti Evropskih država.
Blokada Berlina, komunistički prehvat u tadašnjoj Čehoslovačkoj i ustanak u Grčkoj samo su neki od događaja koji su potvrdili percepciju Sovjetskog saveza kao prijetnje te naglasili hitnost povezivanja s ciljem, stvaranja zajedničkog obrambenog sustava kako bi se osigurala sigurnost i zajamčio opstanak demokratskih poredaka i vrijednosti koje se njima štite.
Potpisivanje ugovora iz Washingtona 1949. godine stvoren je Sjeverno-Atlanski savez temeljen na uzajamnim sigurnosnim jamstvima i predanosti na čelu zajedničke odbrane.
Savezu su se, uz 12 prvih članica 1952. godine pridružile Grčka i Turska, te Savezna Republika Njemačka i Španjolska 1955. Odnosno 1982. godine.
Prednosti, smisao i način odvijanja procesa proširenja precizirani su u dokumentu NATO-a pod nazivom „Studija o proširenju iz 1995 godine“, u kojem je proširenje koncipirano kao komplementarno širim integracijskim procesima u Evropi i potrebi jačanja Organizacije za Evropsku sigurnost i suradnju (OESS).
Jačanje demokratskih reformi, promicanje sveobuhvatne suradnje među državama, transaprentnost vojnih proračuna te jačanje kapaciteta Saveza za očuvanje mira neke su od prednosti procesa proširenja.
Sam postupak temelji se na akcesiji (pristupanju) zemlje kandidatkinje Ugovoru iz Washingtona, a najvažniji kriterij za odluku o pozivu u članstvo je spremnost i sposobnost stvarnog izvršavanja ugovornih obaveza, a to su poštivanje temeljnih načela, politike i procesa koji su sastavni dio punopravnog članstava.
Prema sudiji, odluka o pozivu pojedine zemlje u članstvo treba se temeljiti na procjeni doprinosi ili članstvo takve zemlje u Savezu sigurnosti i stabilnosti područja Sjevernog Atlantika, a tek je jedan od dodatnih faktora sama sposobnost države da vojno doprinose kolektivnoj odbrani ili nekoj drugoj misiji Saveza.
Prvi krug proširenja završen je 1999. Godine službenim primanjem u članstvo Češke, Mađarske i Poljske, što predstavlja potvrdu politike „otvorenih vrata“, te označava kraj dubokih podjela koje su opterećivale Evropu posljednjih 50. Godina . Proces proširenja nastavljen je odlukom o pozivu u članstvo Bugarskoj, Estoniji, Litvi, Latviji, Slovačkoj, Rumunjskoj i Sloveniji, upućen na summitu Saveza u Pragu 2002. godine, kojom prigodom je naglašeno kako će vrata NATO-a ostati otvorena onim demokratskim Evropskim državama koje su voljne i sposobne preuzeti prava i obaveze punopravnog članstva.
Hrvatska je u deklaraciji pohvaljena za ostvareni ohrabrujući napredak u reformama te je potvrđeno kako će se buduće članstvo Hrvatske u NATO-u sigurno razmotriti. Naglašeno je također kako se širenje Saveza ne smije shvatiti kao prijetnja bilo kojoj državi ili organizaciji.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Istorija

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari