Odlomak

Predmet i zadatak etike

Etička misao se javlja kod antičkog mislioca Protagore koji kaže:ČOVJEK JE MJERA SVIH STVARI,ONIH KOJE JESU I ONIH KOJE NISU“
ETIKA predstavlja teoriju tj.skup teorija o moralu ali ne kao činjenici nego kao moralu kao idealu koji predpostavlja praksu.Pojam etike potiče od grčke rijeći ethos (zavičaj) što prevedeno na latinski znači moral.Tvorci termina ethosa su Heleni a moralisa Latini.
Predmet etike nije moral kao činjenica nego moral kao ideal,koji se temelji na „treba da“ ili „trebanju“Moral kao ideal ima univerzalno značenje i nadilazi promjenu vremena i prostora.Za moral se zanimaju razne empirijske znanosti.Međutim ono što one nude bitno se razlikuje od uvida do kojih dolazi etika.

1.    Temeljna razlika je u tome što etika razmatra moral kao ideal tj kakav „treba da“ bude,dok znanosti kao što su sociologija morala,psihologija morala itd.opisuju moral kakav on jeste i to na temelju njima raspoloživih činjenica
2.    Sljedeča razlika je u tome što etika nema potrebe za metodom jer ona razumjeva i tumači moral,dok ga druge nauke istražuju i opisuju.
3.    Iz druge razlike proizilazi i treća razlika a to je da etici ne trebaju instrumenti ili sredstva za razumjevanje i objašnjavanje.
4.    Posljednja razlika je u tome što nauka opisuje i istražuje moral kao činjenicu i one se odnose samo na određeni prostor  i vrijeme što znači da za razliku od etike ne poznaje dimenziju budučnosti nego samo sadašnjosti.

 

 

Aristotel
Treba imati na umu da je problem moralnog stariji od etike kao disciplinarnog mišljenja o njemu.Nju uvodi Grčki mislilac Aristotel.To pitanje postavljaju u nesistematskoj  formi i preddokratovci,a Aristotel otac morala i nastoji postaviti moral na znanstvene osnove.Predsokratovsko i Sokratovo učenje  Aristotel izlaže oštroj kritici.Kod Aristotela etika,politika i ekonomija čine praktičnu filozofiju.Ona za svoj predmet ima najviše principe kojima se praktičkom djelovanju određuju putevi i postavljaju ciljevi.Aristotel je svojim utemeljenjem praktičke filozofije postao osnova i polazište svih kasnijih promišljenja.Aristotel diferencira etiku u odnosu na filozovske discipline čije učenje pripada etici dobara,sadržajnoj ili teleološkoj etici čiji je vrhovni kriterij moralnosti SREĆA pa se njegova etika može označiti EUDAIMONISTIČKOM ETIKOM.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Skripte

Komentari