Odlomak

Pojam i predmet socijalne patologije
Pojam
Termin socijalna patologija je latinsko-grčka kovanica , koja se u osnovnom značenju moze odrediti kao nauka o bolestima drustva.Reč je o relativno mlađoj naucnoj disciplini,koja se vremenom izdvojila iz drugih nauka:sociologije,psihologije,psihijatrije i socijalne medicine.S obzirom na to da od osnivanja discipline konstatno traju svojatanja socijalne patologije od
strane medicinskih i socioloških nauka, a izvesni pravci to cine i s integralnog stanovišta, vremenom se formiralo nekoliko osnovnih linija istraživanja i razvoja ove nauke:socijalno-medicinski, socijalno-psihološki,sociološki i integralni pristup.

Socijalno-medicinski pristup posmatra problem kao socijalnu higijenu, sa stanovišta ekonomskih uslova i s gledišta narodne higijene-biološkik pristup. Socijalno-psihološki ili njegova pod varijanta scijalno-psihijatrijski pristup izučava problem s dva aspekta: asocijalnih ponašanja, uzrokovanih mentalnim bolestima i preko raznih modela psihološke orijentacije.
Sociološki pristup je danas najrasprostranjeniji u teorijskom istrašivanjima,naziva se jos i sociološko-kulturni pristup.Začetnik ovog pravca je Emil Dirkem, koji je iz ranijih učenja isključio sve elemente biološkog tumačenja i socijalnu patologiju definisao kao primenjenu sociologiju.Međutim pojedini autori zastupnici ovog pravca termin socijalne patologije zamenili su pojmom socijalna dezorganizacija, podrazumevajući pod tim pojmom nauku o uzrocima antisocijalnog ponašanja individua,grupa ili zaajednica i njihovim konfliktima sa vecinom.Ovaj pristup se razvijao u tri osnovne orijentacije:preko teorije devijantnosti,teorije socijalne dezorganizacije i teprije socijalnih problema.

1) Pestavnici teorije devijatnosti pojve socijalne patologije objašnjavaju odstupanjem od normalnog ljudskog ponašanja.Devijacije se odražavaju kao oblik kulturnog konflikta u vidu reagovanja socijalne sredine na takva ponašanja.

2) Po prestavnicima socijalne dezorganizacije svako društvo funkcionise na određenom stepenu efikasnosti organizacije i dezorganizacije čime dolazi do narušavanja ravnoteže u društvu i relativno harmoničnihprocesa u njemu.

3) Prestavnici teorije socijalnih problema, socijalne probleme svode na suštinsku nesaglasnost i neusklađenost izmežu standarda koje je uspostavilo društvo kao kolektivitet i aktuelnih faktora društvenog života.

Integralni pristup u isttraživanju pojava socijalne patologije ovaj pravac  tretira biološke,psihološke i sociološke elemente problema kao celinu. Bez obzira na to koju od velikog broja definicija smatrali prihvatljivjom, u suštini je reč o nauci o devijantnim pojavama kojima se ugrožavaju određena društvena dobra i vrednosti, pre svega zdravlje ljudi,njihiva radna sposbnost, materijalna dobra,kulturne i moralne vrednosti.

 

 

 

Predmet  

Različitosti shvatanja predmeta izučavanja socijalne patologije proističu izdiferenciranog shvatanja samog pojma i različitosti definisanja nauke koja se  njime bavi.Neki autori predmetom smatraju socijalne probleme,drugi protivdruštvena ponasanja,socijalne devijace,mentalnu i socijalnu poremećenost.U suštini predmet socijalne patologije se može definisati kao skup pojavnih oblika ispoljavanja,etioloških faktora i subjekataporemećaja u  socijalnom ponašanju, te oblici i metode društvene reakcija na takva pojave.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Skripte

Više u Sociologija

Komentari