Odlomak

U V O D

Veza između sporta i ekonomije nije nikad ozbiljno dovedena u pitanje, mada se karakter te veze menjao.
Danas romantičarski zvuči slogan da je novac nešto samoživo i prljavo, što razara zdravo i plemenito tkivo sporta. Ranije se želelo predstaviti da su svet novca i svet sporta sušte suprotnosti. Kraj HH veka označio je definitivno združivanje sporta i novca koji su počeli da bratime nemogućnosti. Pre toga sport i novac, rečeno metaforički, bili su ,,tek vereni“. Država, lokalna društva i sportski pokret, na dobrovoljnoj osnovi preuzimaju rukovođenje sportom; s druge strane, trgovci proizvode i prodaju sportske rekvizite, čija je ekonomska vrednost još uvek niska. U društvu, u kome sve više vlada ekonomska logika, sport je, još uvek,ljubomorno čuvao polje igre. Danas je sport postao zlatni kavez iznisa. Prožet novcem, ponekad se srozava do moralnog bankrota; upregnut u političke projekte, zauzdan razlozima državnog prestiža, sa mukom brani igru kao svoj temelj. Zato savremeni savez između sporta i novca ne bi smeo da se pretvori u najvulgarniji vašarski komercijalizam. Međuti, često se ne pravi elementarna razlika između sporta, s jedne strane, i cirkuskog vašarišta s druge, koje favorizuje, pre svega, sportove sa visokim stepenom rizika po život.
Danas, na kraju jednog veka ,,sportizacije“ nagovešten je menadžer modernog doba; ekonomija se domogla sporta, ali je sport, s druge strane, prokrčio put ekonomiji. Na delu je logika profita u svom čistom obliku koja postaje osnov regulisanja odnosa u sportu. Nastupilo je vreme ,,specijalista“ koji se profesionalno bave ,,pravljenjem para“ u sportu. Sport tako postaje veoma unosan posao, koji pojedincima, klubovima i firmama donosi ogromnu dobit.
Biznis sve više postaje način života i stila ponašanja. Proces kultivisanja biznisa i sponzorstva u sportu odvija se ubrzano, jer je vidljeiva atraktivnost sporta koji postaje sve više primeran život savremenog čoveka.
Svi navedeni procesi su uticali da se veza između sporta i biznisa čvršće i utemeljuje. Kao što je već zapaženo, sport je krčio put, a tek mnogo kasnije novac će obezbediti odgovarajuće institucije za sebe, među kojima je najznačajniji Međunarodni monetarni fond ( MMF, osnovan još 1944. godine).
Finansijska motivacija u sportu nije daleko od motivisanosti za slavu. Kada se ostvari slava u sportu, veoma je lako doći do para. Novac i finansijska dobit postaju moćni pokretači. Investiranje u sport i pojedinačne sportske priredbe, nosi sa sobom veliki stepen rizika. Investitori i sponzori ne moraju obavezno da izvuku uloženi novac, niti da zarade na projektu, ali sam čin učestvovanja za neke ima neizvesnost kockanja. Sport se sve više udružuje sa onima koji nemaju publicitet, ali imaju odgovarajuću finansijsku moć. On postaje izvor ogromnih prihoda, a sportisti savremeni gladijatori u službi biznisa. Moderni moto sporta, kao tržišne aktivnosti, je da investirani novac treba vratiti i zaraditi na njenu; tzv. ,,pošteni profesionalizam“ se prostituiso sa novcem.

INVESTIRANJE NOVCA U SPORT

Danas jačaju nezasiti apetiti za investiranjem novca u sport. Procesi ulaganja odvijaju se sasvim otvoreno i to samo po sebi nije sporno. Transformacija društva i svojine, ulaganje novca u sport, izaziva manje moralisanje. Privatni i javni interesi ne susreću se više indirektnim putem lukavog posrednika, već direktno. Sport služi kao prostor mnogim preduzećima da se integrišu sa svojom okolinom, kako bi osigurala neophodan legitimitet za svoj razvoj. Ona se uključuju u područja sporta kao ekonomski nezavisnim oblastima, sa visokim tehnologijama u nekim granama.
Velike multinacionalne kompanije su todobro shvatile i za njih je skoro obaveza da učestvuju kao sponzori na međunarodnim takmičenjima. Već se uočava da je sve veće učešće sponzora dodatni izvor državi da se povuče iz sektora koji joj je tradicionalno pripado.
Sport ju je dugo vremena bilo lagodno u krilu države. Za to su bili krivi sami sportski radnici i sportska birokratija navikli da preživljavaju – a neki dobro žive od dotacija i doprinose koja je dala država. Sportske institucije i klubovi su dugo bili miljenici vlasti. Kada je došlo vreme rešavanja i preživljavanja, kada je ugrožena i sama egzistencija, nisu pomogla ni saopštenja i besplatan servis masovnih medija. Država se počela držati rezervisano. To je bio signal sportu da se okreće agresivnoj propagandi, promociji i marketung konceptu.
Klubovi i profesionalne sportske organizacije u svetu već odavno samostalno stiču prihode ne samo od svoje osnovne delatnosti – učestvovanje na takmičenjima i gledalaca, nego i od reklame, ptodaje prava na TV prenos, transfera vrhunskih sportista i sponzorstva (u pojedinim slučajevima i preko 60% prihoda).
Veze između sporta i novca danas je postala najrentacilnija i najprofitabilnija stvar na svetu, tvrde mnogi istraživači. Ogromne novčane mase stavljene su u promet. Samo u 1985-oj godini sponzorstvo u sportu donelo je Sjedinjenim Državama 1,4 milijarde dolara, a ukupan dohodak od profesionalnog sporta iznosio je 3 milijarde dolara. Istoj državi je sport 1991. godine doneo najviše novca i bio čak unosnija grana od naftne industrije (26 milijardi dolara). Magični trougao biznisa – sport – TV prelazi i najzatverinije granice. Primećeno je da priliv novca u sportu povećava nejednakost između velikih i malih klubova, između sportista bogatih i siromašnoh zemalja, umanjujući na taj način ono što uobičajno zovemo ,,veličastvena nezavisnost sporta“. Isto tako, ne treba zaboraviti da povećanje broja turnira i mečeva može da izazove zasićenost publike i tako dovede u pitanje postojeće ugovore. Najzad, priliv kapitala u sportu ima neosporan uticaj na sportskoj berzi. Primetno je da su u porastu ,,nacionalni sportovi“ (misli se na sportove u kojima zemlja smatra da će imati šanse da učestvuje na svetskim takmičenjima i eventualno osvoji neku medalju). Biraju se, dakle, oni sportovi koji su profitabilni, medijski efektni i korisni.
Sport postaje ne samo obrazac kojim ispitujemo društvenu stvarnost, već i obrazac svakog uspešnog biznisa. Za ovaj sektor sport može biti obrazac iz sledećih razloga:
1. Biznis je žudnja za konkurencijom baš kao i sport; unutrašnja igra biznisa i sporta, njihov skriveni krug leži u razumevanju poslovnog paradoksa: ,,ukoliko mislite da ste bolji, utoliko i vaša zabrinutost treba da raste; što ste zadovoljniji svojim dostignućima i uspesima iz prošlosti, ,,pravim potezima“, to imate manje razloga za zadovoljstvo“; (Mak – Karmak, Čemu vas ne uče na Harvardskoj školi biznisa, str 252)
2. Sposobnost da se opstvene snage dovedu do vrhunca, da se dostigne maksimalni (ton, forma); legende sportskih terena su u najboljoj formi kad je ulog najveći, odnosno kad je najpotrebnije;
3. Na kraju, tu je sposobnost da se ukloni protivnik, što je i pretpostavka svakog sportskog takmičenja.
Zašto se velike svetske kompanije vezuju za sportske klubove i sportiste? Sport je pre svega obrazac zdravlja, mladalačkog stila življenja, lepote; cenjen je proizvod, a sportisti su njegovi promoteri. Na ovom području gde vlada motiv postignuća, rekord, ostvareni rezultati su egzaktni, uspesi vidljivi, uloženi kapital merljiv. Ogromna količina svetskog novca u biznisu, a ovaj je okrenut sportu.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Sociologija

Više u Sport

Komentari