Odlomak

ŠAFETNA TRČANJA

Štafetno trčanje je atletska disciplina u kojoj najčešće četiri, a može i više trkača iste ekipe nastoje što prije pretrčati svoj dio staze sa palicom u ruci, predajući je jedan drugom da bi što prije stigli do cilja. Pri takvom trčanju nijedan trkač ne smije trčati vise od jedne dionice staze. Rezultat u štafetnim trčanjima ne zavisi samo od pojedinca nego od zajedničke akcije četvorice takmičra. Najpopularnije štafetno trčanje je trka na 4×100 metara. Stepen ovladanosti tehnikom izmjene palice može se ocijeniti gubitkom vremena za tu aktivnost a to vrijeme kod najboljih ekipa iznosi 2,1 – 2,3 sec.

Natanak i razvoj štafetnog trčanja

U Grčkoj enciklopediji termin štafeta označava malu palicu cilindričnog oblika ili oblika topuza. Prije mnogo godina palica se koristila kao najvažnije sredstvo komunikacije između vojske i polisa u Grčkoj. Gluvonijemi Spartanci su koristili palicu kao sredstvo pri manipulativnom komuniciranju, a u ratu vojnici za slanje šifrovanih poruka. Štafetno trčanje je prikazano još u V vijeku prije nove ere na starogrčkim vazama gdje se u okviru religijskih rituala nosila baklja. Zbog rituala, trčanje sa bakljom (Lampadedromia) nije se uvrstilo u panhelenske igre i uvijek je ostajalo van stadiona izdvojeno od čisto atletskih takmičenja.
Broj učesnika u trci i dužina staze su bili različiti. Učestvovalo je od 10, 40 nekad i 48 takmičara zavisno od dužine staze (2500m, 1500m, 800m). Na učešće su svi polagali pravo , pri čemu su trkači bili nagi i bez obuće. Takmičari su bili raspoređeni po stazama zauzimajući položaj slično kao danas. Prvi trkači ekipa palili su baklje na početnoj liniji – oltaru. Bilo je važno da se tokom trke baklja ne ugasi i padne na tlo, kako bi se po dolasku na cilj mogla upaliti vatra u božiju čast na ciljnom oltaru kao na Olimpijskim igrama. Štafetna trčanja upražnjavana su u starom i srednjem vijeku u praktične svrhe da bi se prenijela neka poruka ili predmet. Prva atletska štafetna trka odžana je 1883. Godine u Pansilvaniji. Tada trkači nisu nosili palicu već su znak za polazak davali jedan drugom dodirom. Prva olimpijska trka sa štafetnom palicom održana je 1908. godine u Londonu na dužini 200+200+400+800m. Na sledećim olimpijskim igrama u Stokholmu , ova je štafeta ukinuta, a uvedene su trke 4x100m i 4x400m. Balkanska štafeta 800+400+200+100m bila je u programu Balkanskih atletskih igara od 1930. do 1940. godine

Savremene tehnike štafetnog trčanja

Na zvaničnim atletskim takmičenjima postoje dvje vrste štafeta, kako za muškarce tako i za žene. To su 4x100m i 4x400m. Sve ostale štafete kao 3x 800m, 3x150m, ili tzv. švedska štafeta 800+400+200+100 i 400+300+200+100, nisu zvanična takmičenja iako se za njih vodi evidencija o svijetskim rekordima.

Tehnika štafetnog trčanja 4×100 metara

Najsloženijia od svih štafetnih trka je 4×100 metara.
Tenika štfetnog trčanja 4x100m sastoji se iz četiri dijela: Start, Trčanje na stazi, Izmjena I Finiš

Start

Prvi trkac polzi iz niskog starta držeći palicu u desnoj ruci. Pri tome se oslanja na tlo, palcom i kažiprstom ili srednjim prstom, dok ostala tri ili dva pridržavaju palicu. Palica se drži bliže zadnjem kraju kako bi se obezbijedilo više postora za za zahvat palice od strane sledećeg trkača.

Trčanje na stazi

Startujući, prvi trkač čvrsto obuhvati palicu svim prstima desne ruke za jedan kraj i trči unutrašnjim dijelom staze. Trkač na drugoj izmjen, prima štafetu lijevom rukom i trči bliže spoljnom dijelu staze , treći trkač ponovo prima palicu u desnu ruku trčeći unutrašnjim dijelom i poslednja izmijena ide u lijevu ruku

Primopredaja palice

U današnjoj praksi primjenjuju se dva načina primopredaje štafete:
a) Predavanje palice odozdo
b) Predavanje palice odozgo
Predavanje palice odozdo vrši se tako sto se primalac podvlači ruku malo povijenu u laktu unazad, dlan otvoren i okrenut na dole, palac usmjeren prema tijelu, ostali prsti spojeni i usmjereni vani.U momentu predavanja udaljenost između trkača iznosi 1,4 – 1,6 metara. Donosilac palice ispruža ruku naprijed i odozgo utiskuje palicu u otvoreni dlan primaoca. Najteži element u štafetnom trčaju je štafetno istrčavanje primaoca palice. Ono mora da uslijedi u odgovarajućem momentu. Primalac palice, očekuje donosioca, postavlja se na vanjsku liniju staze u malom iskoraku. U visokom startu stopala su paralelna i okrenuta malo ulijevo, a desno stopalo istureno naprijed za 20 – 30 cm

Finiš

Finiširanje u trčanju štafete identično je finiširanju 100 metara.
Poslije treće izmjene, kako primi palicu poslednji trkač trči svoju dionicu staze od 100 metara na isti način kao i spreinter bez palice

PREPONSKA TRČANJA
Trčanje preko prepona spada u složene koordinirane tehničke atletske discipline sa cikličnim, brzinsko-snažnim kretanjem. Vrhunski rezultat u ovim disciplinama zahtijevaju dobru koordinaciju, osjećaj ritma, brzinu, snagu, fleksibilnost, izdržljivost i dobru tehniku. Preponska trčanja spadaju u lokomotorna ciklična kretanja maksimalnog intenziteta. Preko prepona se prelazi preponskim korakom.

Nastanak i razvoj preponskih trčanja

Prvo takmičenje u preponskom trčanju održano je u Engleskoj na Eton koledžu 1837. godine. Takođe i Exeter koledž je 1850 godine održao atletsko takmičenje u čiji je program uključena disciplina trčanje sa 10 prepona. Prvi zvanični rekord u trčanju prepona postavljen je na takmičenju između Oksforda i Kembriđa gdje se trčalo 109,74m za 17,80 sec. U tom periodu se trčalo preko ukopanih prepona koje su bile napravljene od teških drvenih oblica ukopanih u zemlju visine obora, tora za cuvanje ovaca. U trčanju na 110 metara preko prepona 1890. godine definitivno je utvrđena današnja visina prepona na 1.067 metara, dok je visina prepona na trčanju 200m i 400m utvrđena tek 1906. Godine. Pojedinačne prepone se pojavljuju krajem XIX vijeka, tačnije 1893.godine .Prvi pobjednik preponskog trčanja na 110m na Olimpijskim igrama u Atini 1896 godine bio je Američki takmičar Tim Certis sa rezultatom 17,6 sek. IAAF je na XII kongrasu u Stokholmu 1934 godine označila upotrebu metalne pločice u obliku slova L koju je izmislio američki trener Harry Hillman pobjednih Olimpijskih igara 1904 godine 400m prepone.

Trke preko prepona

Dužina trke:
Standardne dužine trka sa preponama su sledeće:
Muškarci, juniori i mlađi juniori: 110m, 400m.
Žene, juniorke i mladđe juniorke: 100m, 400m.
Konstrukcija prepone
Prepone se izrađuju od metala ili drugog pogodnog materijala, sa gornjom letvom od drveta ili drugog odgovarajućeg materijala. Prepona se sastoji od dva paralelna, horizontalna nosača za koje je pod pravim uglom pričvršćen pravougaoni ram koji moze biti ojačan sa jednom ili dvije poprečne šipke, a na čijem je gornjem dijelu pričvršćena letva prepone.

Dimenzije prepone

Širina prepone je od 1,18 m do 1,20 m.
Najveća dozvoljena dužina nosača prepone je 70 cm.
Ukupna težina prepone ne smije biti manja od 10 kg.
Širina letve je 7 cm. Debljina letve je između 1 cm i 2,5 cm. A gornje ivice letve moraju biti zaobljene. Letva treba da bude uočljivo obojena sa bijelim i crnim prugama ili prugama drugih upadljivih boja tako da se svjetlije pruge širine 22,5 cm, nalaze na krajevima.

Specijalne vježbe preponaša

Naizmjenični zamasi nogama u sagitalnoj i čeonoj ravni uz ripstol.
Preklon trupom do pružene napadne noge oslonjene o ripstol.
Preponski sjed na napadnu nogu.
Preponski sjed u parovima, preklon i zaklon trupom.
U ležanju na boku kruženje vanjskom nogom.
Prekloni trupa do napadne noge, odrazna noga na sanduku povijena na koljenu.
Prelaz sanduka preponskim korakom iz hodanja i trčanja uz uključenje rada ruku.

 

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Sport

Komentari