Stečaj: diplomski rad iz trgovinskog prava
SLOBOMIR P UNIVERZITET
PRAVNI FAKULTET
DIPLOMSKI RAD
iz Trgovinskog prava:
STEČAJ
Mentor: Student
DOBOJ,
JUN 2012.
SADRŽAJ
2
UVOD
...................................................................................................................................3
1. STEČAJ
.......................................................................................................................4
1.1. Pojam stečaja
.........................................................................................................4
1.2. Istorija stečaja
....................................................................................................5-6
1.3. Vrste stečaja
...........................................................................................................6
1.4. Načela stečaja
.....................................................................................................6-8
2.
STEČAJNI POSTUPAK.................................................................................................9
2.1. Organi stečajnog postupka
.............................................................................9-14
2.2. Nadležnost
............................................................................................................14
2.3. Prethodni stečajnog postupka
......................................................................14-16
2.4. Pokretanje stečajnog ( glavnog) postupka
...................................................16-17
2.5. Pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka
........................................17-18
2.6. Unovčenje stečajne mase
...............................................................................18-20
2.7. Glavna dioba (namirenje povjerilaca)
.........................................................20-22
2.8. Zaključenje stečajnog postupka
...................................................................22-23
3.
REORGANIZACIJA
STEČAJNOG
DUŽNIKA...........................................................24
3.1. Pojam reorganizacije
..........................................................................................24
3.2. Oblici reorganizacije
.....................................................................................24-25
3.3. Stečajni plan
........................................................................................................25
3.3.1. Pojam stečajnog plana
.........................................................................25-26
3.3.2. Sadržaj stečajnog plana
......................................................................26-27
3.3.3. Prihvat stečajnog plana
.......................................................................27-28
3.3.4. Potvrda stečajnog plana
......................................................................28-29
3.3.5. Dejstva stečajnog plana
.......................................................................29-30
3.3.6. Nadzor nad ispunjenjem stečajnog plana
...........................................30-31
ZAKLJUČAK
........................................................................................................32-33

4
1. STEČAJ
1.1. Pojam stečaja
S obzirom na sve veće ekonomske prilike ili bolje rečeno neprilike, sve je veći i broj
privrednih subjekata koji imaju teškoća u poslovanju, pa samim tim nisu pošteđeni ogromnih
novčanih gubitaka, što prvo dovodi do nemogućnosti izvršavanja obaveza tj. nemogućnosti
plaćanja, da bi u konačnici dovelo do neizvršenja obaveza prema povjeriocima, ali i trećim
licima. U jednoj takvoj situaciji, jedno privredno društvo prestaje da postoji, odnosno dolazi
do stečaja koji pored likvidacije zapravo predstavlja način prestanka jednog privrednog
društva.
Stečaj, dakle možemo definisati kao stanje, koje je sud proglasio, u kome se nalaze, s
jedne strane dužnik, koji je obustavio plaćanja ili mu je imovina nedovoljna da se iz nje
namire potraživanja svih povjerilaca, a sa druge strane povjerioci čija su potraživanja
ugrožena obustavom plaćanja ili prezaduženošću njihovog zajedničkog dužnika.
Iz date definicije možemo zaključiti da je primarni cilj stečaja da se namire povjerioci i da se
ispune odnosno ostvare njihovi imovinski zahtjevi. Drugi cilj stečajnog postupka jeste
gašenje privrednog subjekta koji nije u stanju da izvršava svoje obaveze.
U literaturi pored pojma stečaj susrećemo i pojam stečajni postupak pa možemo postaviti
pitanje da li su to termini koji označavaju jedan isti institut ili su to ipak različiti termini? Već
smo rekli da je stečaj stanje jednog privrednog subjekta u kojem ono nije u mogućnosti da
izvršava svoje obaveze.
S druge strane, stečajni postupak označava put koji se mora preći do kraja kada se gasi
jedan privredni subjekt- stečajni dužnik, odnosno koji će se u jednom momentu prekinuti,
kada dolazi do obustavljanja stečajnog postupka i nastavka rada dužnika. Dakle, mogli bismo
reći da su stečaj i stečajni postupak dva termina koja označavaju jedan institut, s tim što prvi
termin označava stanje finansijski nesposobnog subjekta- dužnika, dok drugi označava
postupak u kome će se primijeniti posebna pravila radi utvrđivanja da li je određeni subjekt
platežno nesposoban, koliko period platežne nesposobnosti traje, postoji li vjerovatnoća da
taj subjekt nastavi sa radom, na koji način će se namiriti povjerioci tog subjekta, itd.
2
1 Čolović, V. , Milijević, N. , (2010),
Stečajni postupak
, Banja Luka, str. 27.
2
Čolović, V. , (2010),
Stečajno pravo
, Banja Luka, str. 10.
5
1.2. Istorija stečaja
S ustanovom stečaja susrećemo se još u starom Rimu. Rimsko pravo je kao najstarija
društvena nauka tvorac najvećih pravnih ustanova pa tako i missio in bona i cessio bonorum
koje se smatraju pretečama stečaja.
Prema ustanovi missio in bona, u slučaju sticanja više povjerilaca jednog dužnika, rimski
pretor je puštao u imanje dužnikove povjerioce da bi ga ovi mogli prodati i tako se namiriti iz
prodatog. Cijela imovina bi se prodavala jednom licu- bonorum emptor, koji je postajao
pretorski dužnikov opšti sukcesor i isplaćivao je utvrđene procente povjeriocima. Kasnije je
nastalo i tzv. pojedinačno otuđivanje, gdje je imenovan curator od strane pretora, koji je iz
sume pojedinačno prodatih dužnikovih imanja izvršavao djelimično namirenje povjerilaca.
U slučaju ustanove cessio bonorum, dužnik je svojevoljno ustupao svoje imanje
povjeriocima, a samim tim dužnik je bio u stanju da očuva svoju ličnost, ali i da izbjegne
zatvor.
U srednjem vijeku se dužniku koji je pobjegao, davao saluus conductus za povratak,
odnosno da bi ga na neki način natjerali da se vrati, njegovi povjerioci su bili prinuđeni da mu
otpuste jedan dio duga. Tako je postupano i sa onim dužnikom koji nije pobjegao. Razlog
tome bio je jednak odnos prema dužnicima.
U Italiji je u srednjem vijeku, stečaj regulisan statutima gradova. Stečaj su tražili
povjerioci i dužniku se oduzimalo imanje koje se prodavalo staraocu. Postavljao se i
prokurator, tzv. opšti branilac koji je podizao tužbe i kontrolisao potraživanja. Dužnik je
gubio upravu nad imanjem.
U Srbiji je donošenjem Zakona o sudejskom postupku u parnicama građanskim iz 1853.
god. po prvi put je regulisan i institut stečaja. Naime, glava IX ovog Zakona sadržavala je
odredbu o stecištu odn. stečaju, glava XI „o pogodbi dužnika sa povjeriteljima“, a glava XII „
o ustupanju imanja povjeriteljima“.
Godine 1929. donijet je Stečajni zakon Kraljevine Jugoslavije, koji je stupio na snagu
1930. godine. Možemo reći da je osnovni princip Stečajnog zakonika iz 1929. god. bio da se
stečaj može otvoriti samo po prijedlogu, i to bilo dužnika bilo ličnih povjerilaca. Međutim,
Zakon o prinudnom poravnanju van stečaja, koji je donijet 1929. godine, sadrži odredbu da
2 Mitrović,V.,
Stečajno pravo sa naročitim osvrtom na srpsko zakonodavstvo
, Beograd 1926., str. 5.
3 Čolović, V.,
nav. djelo
. str.22.
4 Radojčić, R.,
Prinudno poravnanje u stečaju
, Beograd 1929., str. 9.

7
njihovog potraživanja i obima stečajne mase.
pokušavaju ublažiti negativne posljedice pokretanja stečaja.
b)
Načelo jednakosti neprivilegovanih povjerilaca
- ovim načelom se onemogućuju
nedozvoljene radnje odn. nedozvoljene transakcije koje bi jednim povjeriocima
godile dok bi drugima prouzrokovale štetu.
Pravila stečajnog postupka omogućavaju privilegovanim povjeriocima i
povjeriocima sa pravom na odvojeno namirenje prednost u naplati potraživanja.
Jednakost privilegovanim povjeriocima omogućava institut pobijanja pravnih radnji
dužnika koji reguliše situacije u kojima dužnik raspolaže svojom imovinom, na taj
način da se smanjuje vrijednost stečajne mase.
c)
Načelo univerzalnosti
- znači da cjelokupna imovina stečajnog dužnika ulazi u
stečajnu masu iz koje se kasnije namiruju povjerioci.
d)
Načelo sudskog vođenja postupka
- tzv. atrakcija nadležnosti stečajnog suda, koji
preuzima i parnice koje se vode protiv stečajnog dužnika u momentu pokretanja
stečajnog postupka kod drugih sudova.
Ono je neophodno radi eliminacije
insolventnog subjekta iz privrednog života. Sud mora biti stvarno i mjesno nadležan
kako bi mogao da pokrene postupak protiv stečajnog dužnika.
e)
Načelo ekonomije postupka
- znači da je stečajni postupak hitan, dakle nema
zadržavanja izvršenja rješenja i nema vanrednih pravnih lijekova. Svi prijedlozi i
prigovori se mogu podnositi jedino u predviđenom roku. Stečajni postupak može
trajati po pravilu godinu dana , a u slučaju iz čl. 28. st. 1. Zakona o stečajnom
postupku Republike Srpske (u daljem tekstu ZSP RS) dvije godine.
6 Vasiljević, M., (2005),
Kompanijsko pravo
, Beograd, str. 492.
7 Čolović, V.,
nav. djelo
. str. 29.
8 Vasiljević, M., (2004),
Poslovno pravo
, Beograd, str. 397.
9 Čolović, V.,
nav. djelo
. str. 26.
10 Zakon o stečajnom postupku ( „Sl. glasnik Republike Srpske“ br. 01-334/03 )
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti