Strategija elektronskog poslovanja
STRATEGIJA ELEKTRONSKOG POSLOVANJA
Sadržaj:
Uvod................................................................................................................................................3
Elektronska tržnica..........................................................................................................................4
Elektronske aukcije..........................................................................................................................5
Elektronska nabavka........................................................................................................................ 8
Elektronska prodavnica................................................................................................................... 9
Elektronski kiosci..........................................................................................................................11
Modeli elektronskog plaćanja........................................................................................................14
Strategija........................................................................................................................................ 15
Pozicioniranje organizacije prema elektronskom poslovanju.......................................................15
Mesto i uloga elektronskog poslovanja......................................................................................... 16
Postavljanje strategije elektronskog poslovanja............................................................................18
Tipovi poslovnih modela elektronskog poslovanja.......................................................................25
Podela organizacija u elektronskom poslovanju............................................................................27
Stekholder analiza..........................................................................................................................30
Proces modeliranja.........................................................................................................................33
Metoda odredi i pronađi.................................................................................................................34
Prateći trendovi..............................................................................................................................35
Zaključak.......................................................................................................................................38
Literatura........................................................................................................................................40
1
Uvod
Pojam elektronsko poslovanje je prvi put upotrebljen 1996. godine od strane americke kompanije
IBM, kojim je ona nastojala da opiše transformaciju osnovnih poslovnih aktivnosti kroz upotrebu
Internet tehnologija, buduci da se do tada pod elektronskim poslovanjem podrazumevalo
poslovanje preduzeca u oblasti elektronske industrije. Na zapadu u poslednjih nekoliko godina
popularno je koristiti popularne termine koji pocinju sa slovom "e" (
buzzwords
) i koji
oznacavaju razlicite nove tehnike i tehnologije poslovanja na Internetu.
Elektronsko poslovanje jeste vodenje poslova na Internetu, što ne podrazumeva samo kupovinu i
prodaju, nego i brigu o klijentima i poslovnim partnerima, kao i organizacija poslovanja u
sopstvenoj firmi online i organizacija prema klijentima. Brzina, globalizacija, unapredenje
produktivnosti, dolaženje do novih klijenata i deoba znanja medu organizacijama i institucijama
u cilju ostvarivanja konkurentne prednosti-jesu termini koji odreduju elektronsko poslovanje,
prema recima Lu Gerstnera, generalnog direktora IBM. Ukratko, sinonim za savremeno
poslovanje jeste elektronsko poslovanje.
2

American Airlines, pokriva oko 40% prodaje karata u svetu, a drugi po veličini je Galileo, nastao
iz sistema Apollo United Airlinesa, sa 30% tržišta, dok se na trećem mestu nalazi Amadeus, koji
su formirale 4 evropske avio kompanije. EM se po pravilu koristi i na tržištima novca i roba, tj.
berzama kod kojih se kupovina i prodaja vrši preko posrednika. Uspostavljanje novih
elektronskih tržnica suprotstavljeno je uobičajenim željama proizvođača da formiraju proizvode
koji se razlikuju od drugih.
Neposredne prednosti od EM imaju kupci, koji na jednostavan način dolaze do najbolje ponude
na tržištu. Sa druge strane, neposredne koristi imaju oni koji su ponudili najbolje uslove, dok su
ostali prisiljeni da izvrše redukcije cena da bi bili konkurentni.
Elektronske aukcije
Prvi korak u ovom pravcu predstavljali su elektronski katalozi, koji su predstavljali prikaz
podataka o proizvodima jednog preduzeća, koji je pomoću Web tehnologija postao široko
dostupan. Katalozi sadrže fiksne ponude sa statičkim cenovnicima. Ovako formulisane ponude je
lako porediti i u tu svrhu je razvijen i specijalizovan softver, kao što je, na primer,
BargainFinder. Vrlo brzo se ukazalo da sve ponude roba i usluga ne mogu biti ovako statički
organizovane, već da je neophodno izvršiti njihovu personalizaju prilikom formiranja odnosa sa
svakim kupcem ponaosob. Tako je većina prodavaca shvatila da treba da koristiti mehanizme
konkurentnog nuđenja i aukcija.
Aukcija je ekonomski mehanizam određivanja cene artikla prema prethodno poznatoj
metodologiji, kod kojeg postoji najmanje dve strane zainteresovane za kupovinu, pri čemu se
artikal prodaje javno, sve dok se ne postigne najviša ponuda. Ovo oslobađa prodavca od obaveze
Nadrljanski, Đ., INFORMACIONI SISTEMI – OSNOVNI POJMOVI, Specijalističke studije -
materijal sa predavanja (PowerPoint file), Fakultet za industrijski menadžment, Kruševac, 2004.
4
da prethodno odredi cenu artikla. Slični mehanizmi mogu se koristiti i u slučajevima
objavljivanja potrebnih artikala koje treba nabaviti i u drugim sličnim situacijama.
Na aukcijama se najčešće ugovara jedan parametar - cena određenog artikla. U poslovanju se
češće situacija kada je potrebno ugovoriti više parametara, na primer pored cene mogu se
pojaviti kvalitet, boja, rokovi plaćanja, uslovi isporuke i drugo. Sa jedne strane, aukcije su
korisne za prodavca, jer puštaju kupcima da se takmiče, određujući pri tom za prodavca
najpovoljniju prihvatljivu cenu. Sa druge strane, u aukcijama se gubi niz podataka o kupcima,
koji je pristupačan pri sklapanju poslova u neposrednom kontaktu kupca i prodavca.
Elektronske aukcije su specijalni slučaj automatizovanog ugovaranja više učesnika kod kojeg se
obrasci aukcije menjaju sa objektima i pravilima trgovine, a pokrivaju slučajeve od aukcije
finansijskih produkata, metala i poljoprivrednih proizvoda pa sve do jedinstvenih umetničkih
predmeta. O ugovaranju govorimo ako je najmanje jedan atribut ponude ili upita promenljiv i
treba da se njegova vrednost fiksira u toku transakcije ugovaranja. Ovaj opšti proces fiksiranja
vrednosti podleže opisima strategija matematičke teorije igara.
U odnosu na njenu osnovnu namenu, razlikujemo više tipova aukcija:
1. aukcije kao koordinacioni mehanizmi - koriste se radi formiranja uravnotežene cene, kod
kojih se ljudi ne angažuju sve do trenutka u kojem je formirana cena, a primer ovakvih
aukcija su aukcije nafte,
2. aukcije kao društveni mehanizmi određivanja cena - koriste se pri prodaji jedinstvenih
objekata u dužem periodu, nudeći istovremeno više predmeta, a kao primeri mogu poslužiti
prodaje umetničkih dela ili komunikacionih frekvenci,
3. aukcije kao efikasni mehanizmi raspodele - namenjeni su širokom krugu kupaca koji su
spremni da prihvate određena ograničenja u zamenu za značajno sniženje cena, a kao primeri
mogu poslužiti prodaja proizvoda sa ograničenim rokom upotrebe, prodaja avionskih karata
neposredno pred poletanje, rasprodaja zaliha koja prati pojavu nove serije proizvoda ili
prodaja polovnih proizvoda (najčešće automobila),
4. aukcije kao veoma uočljivi mehanizmi distribucije - je tip sličan predhodnom i predstavlja
specijalne ponude ograničenog kontingenta datog artikla, a kao primer može poslužiti
5

1. snižena ulazna ograničenja za aukcionare, snabdevače i kupce,
2. viša i brža transparentnost ponuda sa proširenim opisima proizvoda i više mogućnosti za
informisanje o ponuđenim cenama,
3. niži troškovi za postavljanje i sprovođenje aukcija, čime se snižavaju troškovi nadoknade
aukcionaru,
4. niži troškovi logističke podrške prodaji,
5. mogućnosti za kompleksnija pravila trgovine zasnovana na brzom arhiviranju i distribuciji
informacija o dostignutim cenama,
6. visoki rizici neotkrivenih grešaka i niskog kvaliteta ponuđenih artikala,
7. povećana opasnost pri ugovaranju zbog globalne prirode aukcija i i povećanog broja
učesnika.
Elektronska nabavka
Sledeći značajan širi oblik organizovanja, u ovom slučaju snabdevačkih kompanija je
elektronska nabavka (eProcurement). Ona predstavlja elektronsku integraciju i upravljanje svih
aktivnosti nabavke uključujući upit, autorizaciju, naručivanje, isporuku i plaćanje koji se odvijaju
između naručioca i snabdevača.
Manje uopšteno rečeno, to je aplikacija business-to-business (B2B) elektronske trgovine sa
funkcijama zasnovanim na Webu pomoću kojih zaposleni na strani kupca naručuju robu i usluge,
a na strani snabdevača omogućeno je realizovanje primljenih narudžbi. Ova realizacija uključuje
upravljanje katalogom roba i usluga, obrade zahteva, kontrole i odobravanja, prijem i obradu
izuzetaka kao i obradu finansijskih uslova i plaćanja. Ovi sistemi takođe mogu obuhvatiti i
povezivanje kupaca i snabdevača, on-line pogađanje i prateće logističke funkcije.
Kompanije koje se bave elektronskim nabavljanjem povezane su sa velikim brojem snabdevača
(proizvođača ili posrednika), koji u svojoj ponudi imaju milione stavki. Dva najpoznatija sistema
ove vrste su Ariba i CommerceOne.
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti