Odlomak

I    UVODNE NAPOMENE

Zaštita životne sredine podrazumeva skup različitih postupaka i mera koji sprečavaju ugrožavanje životne sredine s ciljem očuvanja biološke ravnoteže.
Deklaracija o životnoj sredini doneta na svetskoj konferenciji Ujedinjenih nacija iz 1972. godine ističe da ”čovek ima osnovno pravo na slobodu, jednakost i adekvatne životne uslove u životnoj sredini čiji kvalitet omogućava dostojan život i blagostanje”. Stokholmska konferencija o čovekovoj sredini, održana 1972. godine, pobudila je savest i označila početak «ekološkog doba».
Upotreba moderne tehnologije dovodi do opšteg progresa društva, ali ta tehnologija mora biti praćena odgovarajućim merama prevencije, tj. otklanjanja potencijalno štetnih posledica. Ciljevi zaštite životne sredine su zaštita očuvanja zdravlja i života ljudi, kvaliteta ekosistema, zaštita biljnih i životinjskih vrsta i kulturnih dobara čiji je tvorac čovek, očuvanje ravnoteže i ekološke stabilnosti prirode, racionalno i adekvatno korišćenje prirodnih resursa itd.
U svetu su održane mnoge konvencije o zaštiti životne sredine (Rio de Žaneiro 1992., Kjoto 1997.,London 1999., Južna Afrika 2002., Kijev 2003.,..)
Na osnovu ovih odluka i portokola koji su potpisani na ovim Konvencijama, države donose u uređuju svoje zakone o zaštiti životne sredine

Procena uticaja na životnu sredinu je preventivna aktivnost zaštite životne sredine zasnovana na izradi studija i sprovođenju konsultacija uz učešće javnosti i analizi alternativnih mera, sa ciljem da se prikupe podaci i predvide štetni uticaji određenih projekata na život i zdravlje ljudi, floru i faunu, zemljište, vodu, vazduh, klimu i pejzaž, materijalna i kulturna dobra i uzajamno delovanje ovih činilaca, kao i utvrde i predlože mere kojima se štetni uticaji mogu sprečiti, smanjiti ili otkloniti imajući u vidu izvodljivost tih projekata. Ovo istraživanje se radi pre svega u cilju definisanja potencijalnih uticaja i određivanja potrebnih mera zaštite životne sredine, kako bi se u toku redovne eksploatacije, a i u slučajevima mogućih udesa, sprečile negativne posledice na životnu sredinu.

Predmet procene uticaja su projekti koji se planiraju i izvode, promene tehnologije, rekonstrukcije, proširenje kapaciteta, prestanak rada i uklanjanje projekata koji mogu imati značajan uticaj na životnu sredinu.

Procena uticaja vrši se za projekte iz oblasti industrije, rudarstva, energetike, saobraćaja, turizma, poljoprivrede, šumarstva, vodoprivrede, upravljanje otpadom i komunalnih delatnosti, kao i za sve projekte koji se planiraju na zaštićenom prirodnom dobru i u zaštićenoj okolini nepokretnog kulturnog dobra.

Faktori životne sredine koji su podložni analizi su:

•    Kvalitet vazduha
•    Kvalitet vode
•    Zaštita i korišćenje zemljišta
•    Zaštita od buke
•    Zaštita kulturno-istorijske baštine

II    STRATEŠKA PROCENA UTICAJA NA ŽIVOTNU SREDINU

Strateška procena životne sredine postaje prihvaćena i široko korišćen instrument za integrisanje pitanja životne sredine u formulisanje planova i programa. Ona nam pruža informacije o ekološkim posledicama odluka politika, planova i programa.
Ona se može definisati kao “formalizovan, sistematski i sveobuhvatni proces ocenjivanja uticaja na životnu sredinu politike, plana ili programa i njegovih alternativa, uključujući pripremu pisanog izveštaja o nalazima i javno odgovornog odlučivanja”.

Strateška procena uticaja na životnu sredinu je razvijena kao sredstvo, čiji je cilj obezbeđivanje blagovremenog utvirđivanja uticaja razvojnih dokumenata ne strateškom nivou na životnu sredinu i odgovarajućeg preventivnog delovanja. Primarni cilj ove procene je davanje adekvatnih informacija, o mogućim uticajima na životnu sredinu, donosiocu odluka o razvojnom dokumentu.
Postupak strateške procene mora biti integrisan u postupak primene razvojnog dokumenta.
Pri izradi strateške procene, neophodno je konsultovati organe nadležne na zaštitu životne sredine i učešće javnosti.

Ova vrsta procene primenjuje se na razne vrste razvojnih dokumenata, ali za njenu primenu, pre svega treba da postoji volja nadležnih organa. Ona se zasniva na obradi strateških uticaja, a ne svih vrsta uticaja jednog projekta na šivotnu sredinu.
Strateška procena obuhvata pripremu različitih alternative i pruža njihova rešenja, koja su povoljna za životnu sredinu. Na kraju ove procene se daje izveštaj, kojim j eprikazan tok izrade i uloga strateške procene u pripremi razvojnog dokumenta sa aspekta zaštite životne sredine.

Postoje dva osnovna pravna dokumenta koja daju smernice za primenu strateške procene uticaja u zemljama EU, a to su Evropska direktiva o priceni uticaja određenih planova i programa na životnu sredinu 2001/42/EZ (European Strategic Environmental Assessment Directive 2001/42/EZ) i Protokol o strateškoj proceni uticaja na životnu sredinu (Protocol on Strategic Environmental Assessment). EU Direktiva o SPU, usvojena je 27.06.2001. i odnosi se na
planove i programe: koje priprema i/ili usvaja organ na nacionalnom, regionalnom ili lokalnom nivou; koji se donose na osnovu propisa; iz oblasti koje su već navedene (urbanizam, saobraćaj..); za koje je s’obzirom na mogućnost uticaja u sredini u kojoj se realizuju, određeno da podležu proceni; planovi i programi kojima je predviđeno korišćenje manjih površina na lokalnom nivou, i manje modifikacije planova i programa samo ako se ispostavi d amogu izazvati značajne posledice po životnu sredinu. Ne odnosi se na: politike, finansije ili budžetske planove i programe, planove i programne nacionalne odbrane ili otklanjanje prirodnih katastrofa.
SPU Protokol usvojen je 2003. u Kijevu i razvijen je kao dodatak Konvenciji o proceni uticaja na životnu sredinu u prekograničnom kontekstu. Za razliku od Direktive o SPU, Protokol više insistira na potrebi jasnog i transparentnog uključivanja javnosti koja se aktivira već u procesu odlučivanja o obuhvatu strateške procene uticaja.
Strateška procena uticaja na životnu sredinu nastala je kao odgovor na brzu, a ponegde i kontraverznu evoluciju ekološke misli na ovim prostorima, a samim ti i politike zaštite životne sredine. Proaktivan je instrument čija je primarna namena da predvidi i obezbedi prevenciju moguće štete uticaja po šivotnu sredinu usled realizacije politika i razvojnih planova i programa.

Postupak strateške procene se primenjuje u različitim oblicima, u zavisnosti od zemlje. Osnovne faze postupka su zajedničke za sve vrste studija, ali se razlikuje sadržaj (sadržaj može biti vezan samo za životnu sredinu ili se mogu uključiti socijalni i ekonomski faktori) i metode izrade (planerske, ekonomske ili iz neke druge naučne oblasti). Ovaj proces se stalno menja i razvija i zavisi od vrste projekta koji se radi.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Zaštita životne sredine

Komentari