Suština i metode dijagnostike transportnih sredstava
UNIVERZITET PRIVREDNA AKADEMIJA
SUŠTINA I METODE DIJAGNOSTIKE TRANSPORTNIH SREDSTAVA
SEMINARSKI RAD
ODRŽAVANJE SAOBRAĆAJNIH I TRANSPORTNIH SREDSTAVA
MENTOR: STUDENT: DST 660/2017
Doc dr NENA TOMOVIĆ
2
SADRŽAJ
UVOD............................................................................................................................ 3
1. CILJEVI ISTRAŽIVANJA DIJAGNOSTIKE STANJA TRANSPORTNIH
SREDSTAVA.................................................................................................................3
2. NAČIN IZBORA METODA I UTICAJ DIJAGNOSTIKE STANJA NA
POUZDANOST............................................................................................................. 5
3.DIJAGNOSTIKA KAO SASTAVNI DEO ODRŽAVANJA TRANSPORTNIH
SREDSTAVA.................................................................................................................6

4
1. CILJEVI ISTRAŽIVANJA DIJAGNOSTIKE STANJA TRANSPORTNIH
SREDSTAVA
Teorijski, kontrolisano, sistematsko i kritičko ispitivanje formiranja modela
dijagnostike stanja transportnih sredstava uz izbor najznačajnijih parametara u
određivanja sigurnosti funkcionisanja sastavnih komponenti sklopova, javlja se kao
glavni cilj istraživanja. Određenim vrednostima analizirane pouzdanosti treba
definisati model dijagnostike stanja na osnovu modela mernih mesta. Zato se na bazi
detaljnih analiza vrši:
kontrola kvaliteta izabranih parametara koji će odrediti granicu sigurnog rada
do trenutka pojave rizika, kao i analiza pouzdanosti pri formiranju parametara
dijagnostike stanja,
analiza zabeleženih otkaza i provera stanja rada komponenti sklopova i
identifikacija svih rizika sa stanovišta prekida radnih procesa, bezbednosti,
sigurnosti rada komponenata sklopova motornih vozila i dr.
sprovođenje mera koje treba preduzeti da bi se svi značajni rizici smanjili,
odnosno da bi se smanjila verovatnoća nastanka otkaza, kako bi posledice tih
događaja bile prihvatljive.
Izvršenom analizom istraživanja obuhvatiće se planiranje preventivnog održavanja
prema stanju iz činjenice da je dijagnostika najvažniji deo logističke podrške sistemu
za održavanje komponenata posmatranih transportnih sredstava:
izradom modela dijagnostike stanja koji će izborom parametara omogućiti
kvalitetnu analizu njihovog uticaja na pouzdanost komponenata motornih
vozila,
primenom odgovarajućeg metoda u praksi u cilju postizanja maksimalne
pouzdanosti, kao i rizik koji se smanjuje u zavisnosti od zabeleženih ukupnih
otkaza.
rešavanjem relevantnih pitanja preventivnog održavanja: kada treba sprovesti
odgovarajuće postupke održavanja da bi se obezbedio zahtevani nivo
pouzdanosti trasnportnog sredstva, kada treba vršiti sledeću proveru stanja i
kolika je vrednost parametra stanja.
Cilj je razvoj modela dijagnostike stanja, kao i razvoj promene parametara stanja i
preventivnog održavanja motornih vozila sa zadatkom izbora, analize i aplikacije
najpovoljnijih optimalnih modela dijagnostike stanja, na bazi sistemskog prilaza i
5
metoda i simulacije komponenata transportnih sredstava. Potrebno je da se odredi
stepen uticaja parametara na pouzdanost sastavnih komponenata, kao i granice rada
komponenata u zavisnosti od merodavne pouzdanosti i vrste raspodele. Ujedno,
sistem održavanja mora da obezbedi i postupke otklanjanja već nastalih otkaza, kao i
stvaranje mogućnosti preventivnog održavanja, njegovog trajanja i periodičnosti, kako
po nivoima održavanja i vrsti, tj. tipu vozila, tako i za svako vozilo pojedinačno. Na
taj način treba da budu stvoreni uslovi za visoku efektivnost vozila i istovremeno za
permanentno usavršavanje sistema održavanja.
2. NAČIN IZBORA METODA I UTICAJ DIJAGNOSTIKE STANJA NA
POUZDANOST
Primena različitih metoda, simulacijom kao i kontinuirana istraživanja, dovela su do
velikog napretka na polju razvoja i usavršavanja metoda dijagnostike stanja koji se
primenjuju u kompleksnim auto industrijskim sistemima. Pravilan izbor metode zavisi
od konstruktivnih karakteristika posmatranih komponenata transportnih sredstava, kao
i od zahteva rešenja i vremenskog perioda praćenja rada stanja komponenata.
Primena složenih modela često nas dovodi u situaciju da zaboravimo suštinski cilj, tj.
umesto rešavanja problema upravljanja, pažnju usredsređujemo na metod rešavanja.
Zato kompleksni modeli često mogu biti pogodniji za primenu od onih znatno
jednostavnijih.
Svi metodi imaju zajedničke probleme koji se odnose na broj, vrstu i oblik
ograničenja, nelinearnost, konveksnost, neprekidnost i diferencijabilnost kriterijumske
funkcije pouzdanosti komponenata i visoku dimenzijonalnost, tipičnu za probleme
dijagnostike stanja pouzdanosti komponenata transportnih sredstava.
Odgovarajući izbor metoda, bio bi u funkciji znanja i iskustava o uzrocima i
učestalosti pojava otkaza, pa konstantujemo da primena pomenutih metoda (metoda
inkorporacije dijagnostičkih parametara, statistička metoda izbora kontrolnih
parametara), može biti isključivo uz detaljno poznavanje posledica i uzroka
manifestovanja pojave oštećenja i otkaza. Sprovedeno istraživanje se zasniva na
naučnim postavkama i metodama koje su već afirmisane u teoriji pouzdanosti i teoriji
dijagnostike stanja. To su pre svega metode operacionih istraživanja odnosno metode
modeliranja i optimizacije sistema dijagnostike, metode teorije verovatnoće i

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti