Takse i taksena sistematizacija u BiH

UVOD
Takse vode porijeklo još iz robovlasničkog sistema. U starom Rimu, Kini i drugim robovlasničkim državama naročito su bile razvijene sudske takse. U feudalnim državama takse su imale značajnu ulogu (glavni prihodi su bili domenski prihodi i takse). Takse su se naplaćivale za usluge koje su državni organi činili fizičkim osobama. Iznos ubran od taksi, bio je, u pravilu, prihod onog državnog službenika koji je izvršio traženu uslugu. Odatle i naziv za tu vrstu takse: činovnička ili službenička taksa. Prilikom prodaje pojedinih činovničkih mjesta(država, odnosno vladar ostvarivali su značajne prihode prodajom činovničkih ili drugih mjesta); visina naknade za to mjesto utvrđivala se ovisno o očekivanoj koristi (naplaćenoj visini prihoda od takse) koju je pojedino mjesto(položaj) imalo za osobu koja je od države to mjesto kupila.
Korištene su u brojnim formama. Najčešće su bile prihod državnih službenika koji su vršili određene usluge fizičkim licima. Sa razvojem državne uprave, takse su gubile karakter i sve više postajale instrument finansiranja javnih potreba. U suvremenim državama neuporedivo veći značaj od taksa imaju porezi. Ovo prije svega toga što su opći (javni) interesi u obavljanju funkcija i zadataka države daleko značajniji od pojedinačnih koristi koje se postižu djelatnošću države. Ipak i prihodi od taksa nisu za potcjenjivanje.
Na primjer, usled širokog predmetnog i subjektnog obuhvata i kasnosti naplate, s jedne strane, i drastičnog pada poreskog potencijala, s druge strane, znatno je porastao bilansni značaj taksa.
element prisile kod plaćanja takse se vidi u tome (a) sto je obvezu takse i visinu te obaveze jednostrano utvrdio državni organ (b) sto se neka prava ili činidbe mogu ostvariti samo nakon što obveznik pokrene propisani postupak, odnosno učini određenu radnju i (c) što će se nepodmirene obveze naplatiti prisilno. Za plaćenu pristojbu obveznik dobija određenu protunaknadu. Obaveza plaćanja takse obično nastaje nakon što je obveznik sam inicirao rad državnog organa. Takse se razlikuju od doprinosa po tome što se naplaćuju za neku nematerijalnu uslugu, dok je obaveza plaćanja doprinosa povezana uz materijalnu korist koju određen krug osoba ima od rada državnih tijela. Rad državnih tijela pri plaćanju doprinosa (odnosno ne mora biti) zasnovan na zahtjevu obveznika doprinosa da se određena usluga učini-kao što je rečeno da je slučaj s pristojbama.

1. TAKSE
1.1 Takse u sistemu društvenih prihoda
Prema financijskoj teoriji pod taksama se podrazumijevaju prihodi koji predstavljaju novčani ekvivalent za usluge koje čine javni organi ili druga javnopravna tijela fizičkim ili pravnim licima. Možemo reći da se tako takse pojavljuju kao protiv – naknade za izvršene usluge od strane javno – pravnih tijela. Na osnovu te karakteristike takse možemo ih lakše odvojiti od poreza. Za razliku od poreza, koji predstavljaju obavezna davanja „koja država ubire silom svog fiskalnog suvereniteta“, prilikom plaćanja takse osobe slobodno odlučuju koju će uslugu i za koju vrijednost tražiti. Kod poreza ne postoji direktna protiv – naknada, s obzirom na to da služe za financiranje općih potreba. Zapravo, istina je da postoje i takve jako specifične takse koje se moraju platiti, mada se ne želi koristiti usluga, npr. takse koje se plaćaju pri korištenju putova (drumarina, putarina i dr.). Možemo reći da do miješanja pojma porez i takse dolazi iz razloga jer neki engleski pisci za pojam porez upotrebljavaju izraz takse.1