Odlomak

 

Adolescencija je uopšten izraz, a obuhvata sve psihičke i fizičke promjene do kojih dolazi u osjetljivom razdoblju između djetinjstva i zrelosti. Adolescent je osoba u dobi od deset do 19 godina (definicija uključuje i osobe s 19 godina). Za ovo razdoblje života karakteristična je zaokupljenost ličnim izgledom te tjelesnom masom, pogotovo kod djevojčica, stoga su i poremećaji u ishrani često prisutni. Prosječno, pubertet djevojčica započinje u 10. ili 11. godini, a kod dječaka u 12. ili 13. godini i traje 2,5 godine. To je razdoblje promjena, diferencijacija – u tjelesnim karakteristikama (kostur, masa i masno tkivo) između polova. U ovom razdoblju ljudskog života, energetske i nutritivne potrebe čovjeka su najveće. Adolescencija je psihosocijalni (psihički) dok je pubertet anatomsko-fiziološki (biološki) fenomen i nadopunjuju jedno drugo.
Osmi razred osnovne škole i tada je već značio određeno stasavanje u djevojku i osim priprema za upis u srednje škole, pripremalo se i za ulazak u ljubavne veze. Tradicija i poštovanje običaja naglo gube svoje pravo glasa, a sve jači, skoro i presudan uticaj ima ono što nas okružuje, a to su mediji kao jedan popularistički oblik kulture, razvodnjene do nivoa razumljivog svima i svakome, ali ne sa ciljem da edukuje, nego da ‘proda’. Zato imamo neodgovornost u međuljudskim odnosima, veoma izraženu solipsističku crtu u ponašanju i mladića i djevojaka, bahatost u obavljanju i nekada najjednostavnijeg zadatka za taj uzrast – pohađanja razredne nastave. Već u završnim razredima osnovne škole, dječaci i djevojčice se intimno upoznaju, razmjenjuju više od poljubaca, a uz to ide i iskušavanje različitih ‘zanimacija’ koje se još ne dozvoljavaju maloljetnim osobama – alkohol, cigarete i ostali narkotici.
Emancipacija je dovela do toga da ženama danas ne smije predstavljati problem zauzimati se za same sebe. Izlazak iz doma te ulazak u sferu rada i javnu sferu uopšte doveo je posljedica vezanih kako za kuću i kućni odgoj, tako i za odnos žene prema tradiciji, kulturi i društvu. Što je nekad predstavljalo sinonim dobro vaspitanog djeteta, danas postaje upitno, čak nepoželjno. Tako i omladina takođe preživljava svojevrsnu emancipaciju, a zajedničko i jednima i drugima jeste – biti sam – sam se probijati kroz život, sam zarađivati za sebe, sam sebe hraniti, obezbjediti školovanje i tome slično. Danas se žena ponajprije ne oslanja na muža i njegova primanja, nego ih sama stiče i to se od nje i očekuje.
A ovako izgleda emancipovana žena (djevojka) danas:
Danas se u srednjim školama veoma rijetko može pronaći djevojka koja nije svjesna svoje ‘ženstvenosti’, ne šminka se, ne izlazi u noćne klubove – iako još nije punoljetna, i mnogi se začude kada čuju od njih koliko imaju godina – obično izgledaju poput 25-godišnjakinja. Vrlo dobro znaju, možda čak i bolje od mladića, da im je potreban novac – neke se odlučuju da odmah poslije srednje škole odlaze na posao, druge traže imućne momke koji će im omogućiti lagodan način života, a talentovane će se strpiti i ići na dalje školovanje – i tu se već na jedan način osamostaljuju i snalaze za sebe – osvajaju stipendije, rade honorarne poslove, očekuje se od njih da istovremeno traže priliku za udaju. Ostatak ženskog roda se udaje odmah po punoljetstvu. I zaista je teško odrediti da li već tada djevojka ulazi u brak kao žena. Zrela žena.
O zreloj ličnosti nam govori psiholog Radmila Grujičić:
Osobu možemo ocijeniti kao zrelu ličnost ako je došlo do:
1) dovoljne razvijenosti osnovnih psihičkih funkcija i dispozicija,
2) dovoljne povezanosti i usklađenosti među naslijeđenim i dispozicionim svojstvima,
3) zadovoljavajuće integrisanosti u društvo.
Ovakvo određenje dr Grujičić ističe tri odlike zrelosti ličnosti: intelektualnu, emocionalnu i konativno-socijalnu zrelost. Međutim opravdaniji pokazatelji zrelosti su : odnos prema svijetu, prema sebi i prema drugima. Za odnos zrele ličnosti prema svijetu za dr Grujičić karakteristično je interesovanje za zbivanja u svetu, sposobnost za objektivnost ocjena i odsustvo predrasuda. Odnos prema sebi odlikuje realno ocjenjivanje samog sebe i prihvatanje sebe onakvog kakav jeste. U odnosu prema drugima zrela ličnost pokazuje poštovanje tuđe ličnosti, osjetljivost za potrebe drugih i postupanje prema takvim mjerilima i moralnim principima koji mogu važiti kao opšti.
Djevojčicama je period tjelesnog sazrijevanja sam po sebi težak i potrebna im je stručna pomoć koju dobijaju u školi kako bi se sa tim najbolje upoznale. Uz školu, potrebno je i da pristup porodice takođe bude odgovarajući te se zaboraviti na vječite ,jazeve među generacijama’ i pomoći svome djetetu savjetima, zajedničkim upoznavanjem sa zadacima koji se postavljaju pred mladog čovjeka, a onda i sa njegovim osjećajima. Postoji ogroman broj mogućnosti koji se sada nudi mladom čovjeku – on se nalazi na raskrsnici – i tada je svaki izbor, svaka odluka, na neki način konačna. Koju srednju školu ću upisati? Da li treba da probam kakav je ukus piva; cigarete? Hoću li ostati dokasno ili se ipak vratiti ranije kući? Da li da učim večeras duže, pa da dobijem odličnu ocjenu ili mi ta ocjena ne predstavlja nešto bitno?

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 22 stranica
  • Socijalna medicina Prof.dr.sci.med.Ljiljana Crnčević Radović
  • Školska godina: Prof.dr.sci.med.Ljiljana Crnčević Radović
  • Seminarski radovi, Skripte, Medicina
  • Srbija,  Beograd,  Visoka zdravstvena škola strukovnih studija  

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari