Stečajni postupak u privrednom društvu
Objavio ghhjhghjghjgjh 18. april 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Marketing/PR
Objavio tomislavxx 22. februar 2014. Prijavi dokument
UVOD
Sada trebamo saznati kako se kompanije dugoročno finansiraju ‚‚eksterno,,. Tačnije, svrha je ovog poglavlja razmotriti kako se emisije obveznica i deonica prvo prodaju na tržištu kapitala. Upoznati će mo javne emisije hartije od vrednosti plasirane kroz investiciske bankare, privilegovane upise za deoničare kompanije, i privatni plasman preduzeća kroz institucionalne investitore. Ovaj se prikaz nadovezuje na odeljak ,,Finansiska okolina,,. Tamo se prvi put govorilo opširnije o finansiskim tržištima.
Već viđeno ponovo:
Tržište kapitala, bavi se obaveznicama i deonicama. Unutar tržišta kapitala postoje primarno i sekundarno tržište . Primarno tržište je tržište ,,novih emisija,,. Ovde sredstva prikupljena prodajom novih hartija od vrednosti teku od kupaca hartija od vrednosti (sektor štednje) izdavateljima hartija od vrednosti (sektor investicija). Na sekundarnom tržištu, prodaju se i kupuju postojeće hartije od vrednosti. Transakcije tim već postojećim hartijama od vrednosti ne donose dodatna sredstva za finansiranje kapitalnih investicija. U ovom ćemo se poglavlju usresrediti na primarne aktivnosti unutar tržišta kapitala.
Slika 1. ilustrira tržište kapitala za korporativne hartije od vrednosti. Iz slike možemo primetiti važne položaje koje drže određene finansiske institucije pri kretanju sredstava od sektora štednje prema sektoru investicija, trima putevima: javnom emisijom, privilegovanim upisom i privatnim plasmanom. Investiciski bankari, finansiski posrednici, te sekundarno tržište ključne su institucije koje pojačavaju promet sredstava. Slika 1. može se koristiti kao ,,autokarta,, toka rasprave u daljem tekstu.
1. JAVNA EMISIJA
Velika kompanija obično sredsva skuplja i javno i privatno. Kod javne emisije, hartije od vrednosti se prodaju stotinama, često hiljadama ulagača formalnim ugovorom koji dadziru federalne i državne vlasti. Privatna prodaja, s druge strane, učinjena je za ograničeni broj ulagača, ponekad samo jednoga, i s mnogo manje kontrole. Primer bi privatnog plasmana mogao biti zajam male grupe osiguravajućih društva nekoj korporaciji. Dakle, dva se tipa emisije hartija od vrednosti razlikuju prvenstveno po broju uključenih ulagača, i zakonskoj regulativi koja nadzire emisije.
Kad kompanija emitira hartije od vrednosti javnosti, obično koristi usluge investicijskog bankara koji se ponaša kao posrednik u približavanju stranaka kada trebaju sredstva onima što imaju štednju. Osnovna je uloga finansiskog bankara kupiti nove hartije od vrednosti od kompanija koja ih izdaje (na veliko) i onda ih preproda ulagačima (na malo). Za tu uslugu investicijski bankari dobijaju razliku, ili potpisničku proviziju, između cene koju plate za hartije od vrednosti i cene po koju tu hartiju od vrednosti preprodaju javnosti. Budući da većina kompanija samo povremeno poseti tržište kapitala, one nisu specijalisti u raspodeli hartija od vrednosti. S druge strane, kompanije investicijskog bankarstva imaju znanje, veze, i prodajnu mrežu potrebnu da bi se dobro odradio posao prodaje hartije od vrednosti investitora. Pošto stalno od kompanija kupuju hartije od vrednosti i prodaju ih ulagačima, investicijski bankari tu uslugu mogu obaviti uz manji trošak nego kompanije samo za sebe.
Postoje tri primarna načina kojima kompanije nude hartije od vrednosti javnosti: tradicionalno potpisivanje, ne osigurano emitiranje hartija od vrednosti i polisa registracija. Poslednjih godina polisa registracija je počela dominirati, bar u slučaju velikih korporacija. Istražimo te tri metode ponude obveznica i deonica ulagačima.
Objavio ghhjhghjghjgjh 18. april 2024.
Objavio ghhjhghjghjgjh 18. april 2024.
Objavio Studenteu 18. april 2024.
Objavio ghhjhghjghjgjh 18. april 2024.
Objavio ghhjhghjghjgjh 18. april 2024.
Objavio ghhjhghjghjgjh 18. april 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.