Ugrožavanje bezbednosti
UNIVERZITET „UNION-NIKOLA TESLA“ BEOGRAD
FAKULTET ZA POSLOVNE STUDIJE I PRAVO
SMER: BEZBEDNOST
PREDMET: SISTEMI BEZBEDNOSTI
SEMINARSKI RAD
UGROŽAVANJE BEZBEDNOSTI
NASTAVNIK
STUDENT
prof.dr BOŽIDAR FORCA
Alisan Turković
Novi Pazar, oktobar 2016.
2
Sadržaj:

4
I POJAM UGROŽAVANJA BEZBEDNOSTI
Problemi određenja ugrožavanja bezbednosti slični su problemima definisanja
bezbednosti, jer je reč o komplementarnim i dijametralnim kategorijama. Uopšteno, ugrožavanje
bezbednosti (ne-bezbednost) je suprotnost – antipod bezbednosti. Reč je o svim pojavama i
procesima koje su destruktivne po referentne vrednosti i interese jer onemogućavaju ili otežavaju
njihovo dostizanje, postojanje (održanje i opstanak), uživanje i razvoj, kao i o nastalim
posledicama.
Ugrožavanje bezbednosti se u raznim naukama i sferama prirodne i društvene stvarnosti
različito tumači i određuje.
U sociološkom i kriminološkom smislu, pojave nebezbednosti
ljudskog porekla određuju se kao socijalne devijacije, zločini i delinkvencija.
Socijalne devijacije obuhvataju ponašanja ljudi koja u značajnijoj meri odstupaju od
društvenih normi i izazivaju neodobravanje. Zločin je pojedinačno kriminalno ponašanje kojim
se krši krivični zakon i manifestuje se činjenjem ili nečinjenjem. Delinkvencija je ukupnost u
pravnom poretku zabranjenih dela – delikata (krivična dela, prekršaji, privredni prestupi i
disciplinske krivice).
Krivično delo je svako delo koje je zakonom predviđeno kao krivično delo, koje je
protivpravno i koje je skrivljeno. Nema krivičnog dela ukoliko je isključena protivpravnost ili
krivica, iako postoje sva obeležja krivičnog dela određena zakonom. Može se izvršiti činjenjem
(preduzimanjem radnje koja je zabranjena i proizvodi štetnu posledicu) i/ili nečinjenjem
(propuštanjem da se preduzme određeno činjenje na koje obavezuje zakon). Nečinjenjem može
biti učinjeno i krivično delo koje je zakonom određeno kao činjenje, ukoliko je učinilac
propuštanjem dužnog činjenja ostvario obeležja tog krivičnog dela.
Prekršaji su povrede javnog poretka utvrđene zakonom ili drugim propisima, za koje su
propisane prekršajne kazne i zaštitne mere. Ove pojave su društveno štetne, jer remete određenu
Božidar Forca,
Sistemi bezbednosti,
Beograd 2015. god., str. 87.
Ibid.
Ibid. str. 88.
5
društvenu disciplinu.
Njima se ugrožava javna bezbednost, odnosno bezbednost pojedinca i
društva i, u određenoj meri, bezbednost države. Izvršilac prekršaja može da bude fizičko lice,
pravno lice i odgovorno lice u pravnom licu.
Privredni prestupi su društveno štetne povrede propisa o privrednom i finansijskom
poslovanju koje su prouzrokovale ili su mogle uzrokovati teže posledice, a propisom nadležnog
organa inkriminisani su kao privredni prestupi. Izvršilac privrednih prestupa može da bude
pravno lice i odgovorno lice u pravnom licu. Njima se ugrožava ekonomska bezbednost zemlje,
odnosno privredni i finansijski odnosi nacionalnih i nadnacionalnih subjekata, a posredno i
egzistencijalna bezbednost ljudi.
Disciplinske krivice su povrede internih propisa kojima pravna lica (organizacije i
institucije) normiraju pravila ponašanja zaposlenih. Čine ih pojedinci koji zbog toga snose
disciplinsku odgovornost i disciplinsku sankciju.
Očigledno je da sve devijantne pojave nisu istovremeno i zločini (npr., oblici
samougrožavanja ljudi poput alkoholizma, narkomanije, samopovređivanja, samoubistva), kao i
da je pojam zločina uži od pojma delinkvencije. Osim toga, određene krivičnopravne
inkriminacije negde se ne doživljavaju kao devijantne: iako je ubistvo u svakoj modernoj državi
inkriminisano kao krivično delo, u nekim sredinama krvna osveta je i dalje moralno dopustivo,
pa i obavezujuće sredstvo društvene regulacije. To je čini legitimnim, ali ne i legalnim činom.
Dalje, pojam ugrožavanja bezbednosti ljudskog porekla je širi pojam od pojma
delinkvencije, jer obuhvata i postupke lica koja nisu odgovorna (npr., ubistvo koje je učinio
duševni bolesnik), ali i destrukcije znatno šireg obima (npr., politički, ekonomski i vojni pritisci
na državu). Najzad, ovim određenjem zanemaruju se destrukcije prirodnog i tehničko-
tehnološkog porekla.
Doktrina i teorija odbrane i civilne zaštite svako ugrožavanje ljudi, materijalnih dobara i
životne sredine svrstava u:
Ibid.
Ljubomir Stajić,
Osnovi bezbednosti sa osnovama istraživanja bezbednosnih pojava
, Beograd 2005. god., str. 90.
Božidar Forca,
Sistemi bezbednosti,
Beograd 2015. god., str. 92.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti