Uloga socijalnog radnika kod smeštaja dece u hraniteljstvo
ULOGA SOCIJALNOG RADNIKA KOD SMEŠTAJA DECE
U HRANITELJSTVO
U poslednjih nekoliko godina smeštaj u hraniteljstvo predstavlja jedan od dominantnih
vidova zbrinjavanja dece koja iz različitih razloga kratkoročno ili dugoročno ne mogu da
žive u okviu svojih bioloških porodica. Brojni su elementi socijalne zaštite uključeni u ovaj
proces, sa ciljem pronalaženja najadekvatnijeg hraniteljskog smeštaja za svako
pojedinačno dete, a centar za socijalni rad jeste insitucija koja je jedan od ključnih
elemenata ovog procesa. Cilj ovog rada odnosi se na pregled i analizu uloge socijalnog
radnika kod smeštaja dece u hraniteljstvo.
Ključne reči
Socijalni radnik. Deca. Hraniteljstvo.
SADRŽAJ
HRANITELJSTVO-PORODIČNI SMEŠTAJ KAO OBLIK ZBRINJAVANJA DECE...........7
HRANITELJI: PRAVA, OBAVEZE I DUŽNOSTI...............................................9
ULOGA SOCIJALNOG RADNIKA KOD SMEŠTAJA DECE U HRANITELJSTVO.........10
ULOGA SOCIJALNOG RADNIKA U ZASNIVANJU HRANITELJSTVA.....12
ULOGA SOCIJALNOG RADNIKA U JAČANJU KOMPETENCIJA
ULOGA SOCIJALNOG RADNIKA U IZBORU HRANITELJSKE PORODICE
ULOGA SOCIJALNOG RADNIKA U PRIPREMAMA ZA SMEŠTAJ U
ULOGA SOCIJALNOG RADNIKA U PLANIRANJU USLUGA
ULOGA SOCIJALNOG RADNIKA U PRAĆENJU RADA HRANITELJA.....16

7
1 HRANITELJSTVO-PORODIČNI SMEŠTAJ KAO OBLIK
ZBRINJAVANJA DECE
Uprkos tome što se termin hraniteljstvo uglavnom u javnosti povezuje sa
zbrinjavanjem dece, važno je napomenuti da ovo nije jedini oblik hraniteljstva. Naime,
hraniteljstvo kao oblik izvaninstitucionalnog tretmana unutar prakse socijalnog rada,
odnosno socijalne zaštite, osim brige o deci može da uključuje i brigu o odraslima i
starima, brigu o licima sa posebnim potrebama i slično. S obzirom na temu ovog rada u
radu će primarno biti obrađivana tema koja se odnosi na hraniteljstvo kao oblik brige i
staranja upravo o deci.
Uprkos tome što hraniteljstvo u sistemu socijalne zaštite naše zemlje, Republike
Srbije, postoji duži niz godina, moguće je reći da se ono konstantno menja i transformiše i
da je hraniteljstvo koje je danas na snazi u našoj zemlji relativno novijeg datuma.
Generalno gledano, hraniteljstvo se bazira na osnovnom dečijem pravu koje se odnosi na
pravo deteta da odrasta u brižnoj, stabilnoj i podsticajnoj sredini, koja je sastavni deo
Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima deteta (Freeman, 2018). Danas je sve prisutniji
trend da se ha raniteljstvo gleda kaon a uslugu podrške celokupnoj porodici, koja ja
vremenski ograničenog trajanja.
Ovakav način posmatranja hraniteljstva prisutan je i u okviru socijalne zaštite naše
zemlje, Republike Srbije. Poslednjih nekoliko godina izmenjen je način tretiranja i odnosa
prema hraniteljstvu u našoj zemlji, pri čemu je sprovedena reforma sistema socijalne
zaštite dece koja se primarno odnosila na deinstitucionalizaciju, odnosno smanjenje broja
korisnika na smeštaju u ustanovama (Pejaković i Zajić, 2014). Dete se u hraniteljsku
porodicu smešta da bi mu se obezbedilo adekvatno porodično okruženje u kome će rasti,
razvijati se, vaspitavati, obrazovati, osposobljavati za samostalan život prateći svoje
potencijale, odnosno u kome će imati iste šanse kao i deca koja odrastaju sa svojim
roditeljima.
Kada je reč o pojavnim oblicima hraniteljstva u našoj zemlji, aktuelno je moguće
razlikovati nekoliko oblika hraniteljstva koji su zakonom regulisani. Ovi oblici su
(Pravilnik o hraniteljstvu, 2008):
Standardno hraniteljstvo: hraniteljstvo koje obuhvata decu bez roditeljskog staranja
i bez značajnih smetnji u psihofizičkom razvoju
8
Specijalizovano hraniteljstvo: podrazumeva i porodični smeštaj uz intenzivnu ili
dodatnu podršku koji treba da odgovori na potrebe dece koja imaju razvojne
smetnje, izraženije zdravstvene teškoće, poremećaje ponašanja ili druge slične
teškoće
Urgentno hraniteljstvo: oblik hraniteljstva koji se primenjuje u situacijama kada je
bezbednost deteta ugrožena do nivoa da je neophodno njegovo izdvajanje iz
biološke porodice bez odlaganja
Povremeno hraniteljstvo: usluga za decu sa izraženijim zdravstvenim ili razvojnim
teškoćama, ali koja se primenjuje primarno sa ciljem da njihova biološka ili
hraniteljska porodica pronađe načine da sačuva svoje kapacitete za adekvatnu brigu
o deci i funkcionalnost. Sa druge strane, povremeno hraniteljstvo ima za cilj i
pružanje podrške deci iznad deset godina starosti koja su na dužem
institucionalnom smeštaju, u cilju sticanja iskustva porodičog života i podrške
osamostaljivanju
Na osnovu navedene podele oblika hraniteljstva moguće je reći da sistem socijalne
zaštite naše zemlje, Republike Srbije, teži ka tome da deci bez adekvatnog porodičnog
staranja obezbedi najbolje uslove za život i razvoj, što jeste jedan od važnijih ciljeva
socijalne zaštite svake zemlje. Ono što je relativno nepovoljno jeste to što u našoj zemlji
kontinuirano raste potreba za smeštajem dece u hraniteljske porodice, što dalje implicira da
sve veći broj porodica usled različitih faktora i uzroka ne može na adekvatan način da
obavlja svoju roditeljsku funkciju. Podaci od kraja 2016. godine ukazuju na to da je u našoj
zemlji na hraniteljstvu bilo ukupno 5.320 dece, smeštene u 4.504 hraniteljske porodice, pri
čemu je tokom te kalendarske godine u hraniteljske porodice zbrinuto oko 800 dece
(RZSZ, 2017).
Ovakvo stanje stvari nameće pred državu i sva lica i instituciju uključene u process
hraniteljstva adekvatan, profesionalan i ka cilju usmeren pristup, a glavni cilj jeste dobrobit
dece koja su, na žalost, lisena mogućnsoti odrastanja u biološkoj porodici. Jasno je da
pored brojnih uloga u procesu hraniteljstva zapravo možda ključnu ulogu imaju sami
hranitelji, te je cilj narednog odeljka ovog rada da pruži opis ključnih karakteristika samog
hraniteljstva, odnosno lica koja se bave ovom aktivnošću, s obzirom na to da je
razumevanje hraniteljstva neophodan preduslov za adekvatnu obradu teme koja se odnosi
na analizu uloge socijalnog radnika kod smeštaja dece u hraniteljstvo, što jeste primarni
cilj ovog rada.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti