Uvod u računovodstvo

1. VRSTE SREDSTAVA U PREDUZEĆU
Prema vremenu reprodukovanja sredstava mogu se podijeliti naosnovna ili stalna i obrtna.
Osnovna sredstvaimaju koeficijent manji od jedan, što znači da sredstva traju duže od godine dana. U ova sredstva spadaju nematerijalna i materijalna ulaganja.
Nematerijalni oblici ulaganja su: osnivačka ulaganja, ulaganja u istraživanje i razvoj, patenti, licence, koncesije i goodwill.
Materijalni oblici ulaganja su: zemljište, šume, gređevinski objekti, oprema, višegodišnji zasadi, osnovno stado, materijalno ulaganje u pripremu, avansi za materijalna ulaganja.
Obrtna sedstva imaju koeficijent obrta veći od jedan u određenom poslovnom periodu a obuhvataju: zalihe, potraživanja i novčana sredstva.

 
2. OSNOVNA ILI STALNA SREDSTVA
Osnovna sredstva su ona sredstva koja se pri korištenju postepeno troše, ne mjenjajući pritom svoj fizički oblik, dok svoju vrijednost prenose, srazmjerno trošenju, na učinke (gotove proizvode ili usluge). Ona u proces proizvodnje ulaze cijelokupnom svojom vrijednošću, ali se pri jednom poslovnom ciklusu ne troše u cijelosti, već se njihova vrijednost usljed fizičkog i moralnog rabaćenja postepeno smanjuje, i do kraja zadržavaju svoj prvobitni oblik.
Osnovna sredstva mogu biti: materijalna i nematerijalna.

2.1. Materijalna osnovna sredstva
Dijele se na sljedeće grupe:
–    zemljište i šume (poljoprivredna zemljišta, nepoljoprivredna zemljišta, zemljišta za eksploataciju rudne supstance, građevinska zemljišta i ostala zemljišta za privredne svrhe, te prirodne, plantažne i ostale šume),
–    građevinski objekti (građevinski objekti hidrogradnje, saobraćaja i transporta, privredne zgrade i ostali građevinski objekti),
–    oprema (mašine, uređaji, postrojenja, transportna sredstva i sredstva veze, standardni i specijalni alati, laboratorijska oprema, pogonski i poslovni inventar i sl.),
–    alat i inventar s kalkulativnim otpisom,
–    višegodišnji zasadi (voćnjaci, vinogradi, hmeljarnici, plantaže drveća i sl.),
–    osnovno stado (radna i priplodna stoka),
–    materijalna prava (patenti, licence, pravo na model, pravo na uzorak i druga slična prava),
–    ostala osnovna sredstva i
–    ulaganja za pribavljanje osnovnih sredstava.
U našim zakonskim propisima usvojena je i podjela koja za kriterijum uzima odnos osnovnog sredstva prema procesu proizvodnje. Prema ovom kriterijumu, osnovna sredstva se dijele na:
–    osnovna sredstva u pripremi (čija izgradnja još nije završena),
–    osnovna sredstva u funkciji (uključena u poslovnu aktivnost)  i
–    osnovna sredstva van funkcije (koja su izgubila upotrebnu vrijednost).
Da bi se govorilo o evidenciji osnovnih sredstava i obračunavanju njihovog utroška (amortizacije), treba znati koje sve vrijednosti postoje kod osnovnih sredstava. Vrijednost po kojoj su osnovna sredstva nabavljena od dobavljača jeste fakturna vrijednost. Fakturna vrijednost dobavljača uvećana za zavisne troškove nabavke ovih sredstava (dopreme, carine, montaže i sl.) i dovođenja u funkcionalno stanje (uključivanje u upotrebu) predstavlja nabavnu vrijednost. Nabavna vrijednost koristi se za evidenciju osnovnih sredstava u knjigovodstvu i kao osnovica za obračunavanje amortizacije (otpisivanje).Kada se nabavna vrijednost umanji za izvršene otpise (amortizovanu vrijednost) dobija se sadašnja vrijednostosnovnih sredstava. Tržišna vrijednost osnovnih sredstava predstavlja vrijednost koja se postiže njihovom prodajom na tržištu i može biti veća, manja ili jednaka sadašnjoj vrijednosti.