Odlomak

ZAGAĐENJE VAZDUHA

Vazduh se smatra zagađenim ukoliko sadrži određene supstance u koncentracijama koje izazivaju štetne posledice kod živih organizama, u prvom redu čoveka. Ljudske potrebe i aktivnosti produkuju u atmosferu razne gasove i čestice. Sagorevanje fosilnih goriva remeti balans CO2 i O2 u vazduhu, a emituju se i CO, produkti nepotpunog sagorevanja benzina u motorima i olovo. Osim toga, oslobađaju se i drugi gasovi i tako narušava uobičajeni odnos gasova u atmosferi, tj. narušava njen hemijski sastav, odnosno remete osnovni abiotički faktor životne sredine svih kopnenih vrsta organizama. Glavni zagađivači vazduha su oksidi C, N, S- a, lebdeće čestice, ozon, isparljive organske supstance, radon.
Zagađenje vazduha može da bude:

1.    Lokalno- vezano pre svega za gradove i krupnije industrijske regione. U okviru gradova, naročito većih, ili industrijskih regiona, uže posmatrano susrećemo se i sa sublokalnim zagađivanjem, budući da zagađenje u nekom većem gradu ili industrijskom regionu, nije ravnomerno raspoređeno.
2.    Globalno- karakteristično za celu atmosferu. Posledica je lokalnog zagađenja i uslovljeno je vazdušnim strujanjima kojima se zagađen vazduh iz jednih oblasti prenosi u druge, često veoma udaljene.

Pored toga fenomen zagađivanja atmosfere uključuje u sebe tri glavne komponente:
Izvor       atmosfera       receptor (primalac)
Izvori zagađivanja mogu biti različiti. U zavisnosti od izvora, zagađivanje može da bude:

1.    Prirodno- koje se najčešće karakteriše ograničenim trajanjem i izraženom lokalnošću, mada i prirodno zagađivanje može da ima u odreenoj meri izražen globalni karakter.
2.    Antropogeno- koje je globalno i trajno

Sagorevanje fosilnih goriva, najveći je izvor zagađivanja atmosfere. Saobraćaj, koji je najvećim svojim delom vezan za sagorevanje fosilnih prirodnih goriva, učestvuje u ukupnom zagađivanju atmosfere sa oko 50%.
Sa antropogenim zagađivanjem priroda se prvi put srela u trenutku kada je prvobitni čovek svesno zapalio vatru. Efekti tog zagađivanja bili su zanemarljivi. Međutim, već u 13. Veku zagađivanje atmosfere počinje da se javlja kao problem. To je vreme kada se počinje sa intenzivnim korišćenjem uglja za grejanje. Postepeno povećavanje tog oblika zagađivanja prati povećavanje populacije čoveka da bi krajem 19. A naročito u 20. Veku došlo do naglog skoka stepena zagađenja vazduha uporedo sa počecima i intenziviranjem korišćenja nafte i njenih derivata, a potom i razvoja različitih tipova indrustrije, pre svega hemijske.
U savremenom svetu nivo zagađenja atmosfere u nekom regionu u korelaciji je sa stepenom industrijalizacije tog regiona i gustinom saobraćaja. Razvijeniji sever produkuje 93% a nerazvijeni jug svega 7% SO2. Slično stanje je i sa mnoštvom drugih polutanata. Merenja su pokazala da zagađenje pojedinim polutantima u velikim urbanim centrima može ponekad da bude i stotinama puta veće od dozvoljenog.
Hemijski sastav onog što se iz različitih izvora ispušta u atmosferu zavisi od vrste goriva koje se koristi, načina njihovog sagorevanja, od tipa industrije i u njoj prisutne tehnologije. Pri tome su količine polutanata koji se emituju u atmosferu izuzetno velike. Pored veoma visoke emisije pojedinih gasova treba ukazati i na činjenicu da se aktivnošću čoveka javlja trend rasta te  emisije.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Skripte

Komentari