Zdravstveni turizam

UVOD
Zdravlje je jedan od motiva koji podstiču turizam i, iz godine u godinu, postaju važan odlučujući faktor kod odabira turističkog putovanja. Tu činjenicu jasno koristivećina banja u Evropi, koje svoje tržišne aktivnosti usmjeravaju u promociju modernog zdravstvenog odmora pod različitim nazivima,a u kojima podudaraju prelaze iz pasivnog liječenja u aktivan trening za tijelo, dušu i duhovnost.
Zdravstveni turizam predstavlja najuspješniji segment slovenske turističke ponude. Izvanredne prirodne ljepote u službi liječenja predstavljaju za slovenačke banje važnu prednost na osnovu koje se razvija specifična kvalitetna, šarolika i tržišno zanimljiva ponuda turističkih proizvoda, sa kojim je konkurentna i na širem evropskom pa i svjetskom tržištu.
Velnes (wellness) turizam povezujemo sa zdravstvenim turizmom, mada je među njima važna razlika- kod zdravstvenog turizma se radi o djelovanju i efikasnosti različitih prirodnih sredstava koji su specifični za tu mikro okolinu i koje nije moguće premjestiti u drugu okolinu, dok velnes turizam gradi svoju ponudu na holističnom tretmanu zdravlja, koji se temelji na visokom kvalitetu ponude, individualizmu, raznolikosti, kreativnosti, novim kulturama i filozofijama, jednom riječju – na uživanju.
Pojam velnes se je u turizmu pojavio 1989. godine u prospektima austrijske banje BadHofgastein, gdje su propagirali novu ponudu pod sloganom ˝magicwellness˝ (magičan velnes). Radilo se o novoj ponudi kojom su pozicionirali odmore u banjama i kod klasičnih odmora.

Slika 1 (Baden-Baden, Njemačka)

1. ISTORIJA ZDRAVSTVENOG TURIZMA

U staroj Grčkoj postojali su ljekari i vidari, ali je za mnoge bolesnike posljednja nada bio sam „bog medicine“, Asklepije. Odlazilo se u njegova svetilišta, a najpoznatije je bilo u Epidaurusu (Peloponez).U starom Rimu bilo je više od 900 kupatila, a najveće od njih, Karakalino, i moglo je da primi odjednom 3.200 ljudi.
Neke banje iz rimskog doba i danas su aktivne: Tako je AquaeCalidae- danas Viši, AquaeSextiae – Eks anProvans (Aix–en–Provence), AquaeSulis – Bat, a AquaeMattiacae – Visbaden (Wiesbaden).
U srednjem vijeku medicina je bila dosta razvijena u islamskim zemljama. Postojale su i mobilne klinike za lječenje nepokretnih ljudi, pacijenti su dobijali bolničku odjeću, a po izlasku – i po pet zlatnika kao pomoć dok se ne vrate redovnom poslu. Keruanska bolnica (Tunis), izgrađena 830. godine, imala je i bolničarke iz Sudana, što su prve bolničarke u arapskoj istoriji.
U Otomanskom carstvu, hamam nastavlja rimsku tradiciju kupanja, boravka u prostoriji sa parom i masaže. Njegov anglosaksonski naziv („tursko kupatilo“ ili Turkishbath) predstavlja rezultat previda; u 16. vjeku, jedan engleski posjetilac Carigrada video je tamošnje, još uvijek aktivne, rimske terme i pogrešno ih protumačio kao turski izum.
Od 15. do 17. vjeka, loši higijenski uslovi u Evropi podstakli su kod bogatih zanimanje za banje, mineralne izvore i morsku obalu i to u zdravstvene svrhe. Pravi „banjski turizam“ razvija se od 18. vjeka, a praksa „uzimanja ljekovite vode“ često je značila i početak razvoja turizma na takvim mjestima.
U istom periodu javljaju se i prvi vidovi talasoterapije (upotrebe morske vode u lječenju), dok tokom 19. vjeka mnogobrojni Englezi putuju u tople i suve klimate pogodne za plućne bolesnike i one koji pate od kostobolje.