Znacaj saradnje porodice i vrtica

Uvod
Saradnja između predškolske ustanove i porodice je od najvećeg značaja za ostvarivanje ciljeva vaspitno-obrazovnog rada i polazi od stanovišta da porodica ima ključnu ulogu u životu deteta. Upoznavanje sa osnovnim karakteristikama porodice (socijalni, kulturni, ekonomski, obrazovni status itd.) doprinosi razvoju saradnje na način koji odgovara porodici i doprinosi ostvarivanju osnovnih ciljeva i zadataka vaspitno-obrazovnog procesa.
Kontinuirana saradnja vrtića i porodice doprinosi, kako razvoju deteta i unapređivanju rada vaspitača tako i razvoju roditeljske uloge.Prvi korak u planiranju saradnje predstavlja upoznavanje mogućnosti i očekivanja porodice.Osnovni principi saradnje sa porodicom baziraju se na negovanju partnerskog odnosa, poštovanju ličnosti i uloge roditelja, širokoj ponudi raznih mogućnosti za uključivanje roditelja,uvažavanju ideja roditelja, ideji da saradnja kao proces zahteva vreme, strpljivost i zajedničku odgovornost, profesionalnom u odnosu prema informacijama dobijenim od roditelja, poštovanju privatnosti porodice.
Uslov za zdrav i prirodan razvoj deteta je u prvom redu sređen porodični život. Život deteta u porodici je, prva, najveća i nezamenljiva škola za dete. Od odnosa koji u porodici vladaju , zavisi kakvo će biti dečje mentalno zdravlje. Uslovi koji postoje u porodici utiču da se dete uspešnije razvija ili zaostaje u razvoju. Prema tome, može se reći da se u porodici daje temelj celokupnog vaspitanja dece. Organizovano predškolsko vaspitanje postaje neophodnost savremenog života u smislu planskog i sistematskog delovanja na fizički i psihički razvoj predškolske dece, pa se na taj način smanjuju razlike koje proizilaze iz različitih socio-kulturnih porodičnih uslova i stvaraju ravnopravni uslovi za razvoj dece ovog uzrasta. Neophodnost predskolškog vaspitanja nikako ne treba da predstavlja, zamenu podičnom vaspitanju, niti da oslobađa roditelje obaveze vaspitanja svoje dece jer vaspitanje u vtiću je samo dopuna porodičnom vaspitanju. Što ukazuje na činjenicu da preškolske ustanove i porodicu treba kombinovati, a ne suprotstavljati. Veća isprepletenost porodičnog života i predškolskih ustanova, njihova važna uloga u razvoju i vaspitanju dece, zahteva da se mnogi elementi koji karakterišu porodično vaspitanje unesu u vaspitno-obrazovni rad sa decom u predškolskim ustanovama i obrnuto. Na taj način roditelji i vaspitači upućeni su na međusobnu saradnju kako bi obezbedili ujednačene sadržaje, sredstva i metode vaspitanja deteta.
Porodica ima veliku ulogu i u stavaranju osnova moralnog vaspitanja deteta. Ovo vaspitanje odvija se u porodici, pre svega, kroz interakciju članova šire porodice, i zavisi od međusobnih odnosa roditelja i odnosa roditelja prema samom detetu. Ono što je karakteristično za dete predškolskog uzrasta jeste da se ono indentifikuje sa ponašanjem svojih roditelja , kao i sa njihovim moralnim stavovima. U tom periodu ono je izrazito emocionalno vezano za svoje roditelje. Sve što se događa u porodici , utiče na dete tj. na stvaranje njegovog moralnog lika. U skladnoj porodici u kojoj postoje korektni odnosi, puni ljubavi i poštovanja dete stiče ljubav prema radu, poštovanje društvene imovine, i odraslih ljudi