Proizvodni sistemi
Sadržaj
1
2

1. O PROIZVODNIM SISTEMIMA
1.1. Osnovni pojmovi u proizvodnim sistemima
Proizvodnja je uslovljena postojanjem skupa elemenata (predmeta rada, sredstava rada i
učesnikau procesima rada), relacija između elemenata i njihovih karakteristika uređenih u
skladu sa projektovanimpostupcima promena stanja sa jedne i ulaganjem ljudskog rada sa
druge strane, odnosno uslovljenapostojanjem sistema za proizvodnju oblikovanog na način da
obezbedi transformaciju raspoloživihresursa u proizvode u skladu sa datim potrebama.
Slika 1. Osnovni model transformisanja resursa u proizvode
U proizvodnom sistemu odvija se proces rada, tj.proces transformacije ulaznih u izlazne
veličine.Proces rada je niz uzastopnih promena stanja na predmetu rada u vremenu. U svakoj
fazi odvija seodređena operacija (na svakom tehnološkom sistemu), svaka operacija traje
određeno vreme. Proces radaodvija seprema definisanom postupku rada.
Svaki sistem ima svoje ulazne veličine: materijal, informacije i energiju. Dakle u
svakomproizvodnom sistemu postoje
tri vrste tokova
.
Tok materijala
čini skup postupaka promena stanja projektovanih tako da omoguće
transformacijuulaznih materijala (informacija) u izlazne proizvode potrebnog i dovoljnog
kvaliteta.Tok materijala činiosnovni tok u svakom proizvodnom sistemu.
Tok informacija
predstavlja tok u kome se vrši izdvajanje i obrada podataka u cilju
dobijanjainformacija potrebnih za donošenje odluka koje obezbeduju projektovane aktivnosti
za podešavanjesistema i držanje izlaznih veličina u dozvoljenim granicama.Tok informacija
je kontrolni tok.
Tok energije
predstavlja skup mreža, uređaja, postrojenja i vodova koji obezbeđuju rad
tehnološkihsistema i uslove rada. Tok energije je pomoćni tok u svakom proizvodnom
sistemu.Dve osnovne radne karakteristike proizvodnog sistema su:
4
kapacitet i efektivnost
. Kapacitet (
Ke
)je maksimalna količina rada vremenski izražena koju
dati sitem može da da u određenom vremenu.
Efektivnost sistema (
Es
) je verovatnoća da će sistem u najkraćem vremenu stupiti u dejstvo,
da ćepouzdano raditi u projektovanom vremenu bez otkaza i da će se lako i brzo
prilagođavati promenama uokruženju. Mera funkcionalne pogodnosti je fleksibilnost sistema.
Slika 2. Efektivnost sistema u vremenu
Es=OG(t) x P(t) x FP
gde je:
Es – efektivnost sistema
OG – operativna gotovost
P – pouzdanost
FP – funkcionalna pogodnost
1.2. Prilazi u projektovanju proizvodnih sistema
Oblikovanje tokova materijala u proizvodnim sistemima je uslovljeno:
• odnosom struktura – količine u programu proizvodnje,
• stepenom tehnološke složenosti predmeta rada i
• kapacitetom sistema.
Predmeti rada, u opštem slučaju, protiču kroz proces sa ili bez povratnih tokova,
opterećujućirazličite preseke projektovanim postupkom, strukturom i količinama. Kao
rezultat dobijamo osnovnimodel tokova materijala u sistemu.
5

• nizak stepen iskorišćenja sredstava rada u vremenu i radnim karakteristikama zbog
malihkoličina različitih delova,
• visoki iznosi pripremno-završnih vremena,
• dugi rokovi isporuka, odnosno vremena trajanja ciklusa proizvodnje,
• teškoće u ažuriranju baza različitih podataka,
• složenost postupaka planiranja i kontrole redosleda operacija i radnih naloga,
• nemogućnost primene metoda neprekidnih tokova u uslovima programa šire strukture.
1.4. Grupni prilaz u oblikovanju tokova materijala
Grupni prilaz je savremeniji. Razvijen je na osnovama sličnosti delova u programima
proizvodnje,ograničenog broja oblika i objedinjavanju predmeta rada sličnih karakteristika u
operacijsku grupu osnovnujedinicu posmatranja. Operacijska grupa je utvrđena na osnovu
sistema klasifikacije, koji u sebi sadržikriterijume razvrstavanja, čime su stvoreni uslovi za
povećanje količina na relaciji ulaz- izlaz procesarada.
Za ovako dobijenu operacijsku grupu vrši se izbor realnog ili projektovanje kompleksnog
predmetarada i za njega se razrađuje tehnološki postupak. Pod pojmom sličnost karakteristika
podrazumeva seskup relevantnih obeležja predmeta rada u operacijskoj grupi koji određuju
mogućnost na jednom ili
skupu tehnoloških sistema istih karakteristika.
Na ovaj način javljaju se, umesto pojedinačnih, tokovi operacijskih grupa što povećava
količine toku i, nizom drugih efekata, podiže kvalitet tokova u celini.
Primenom grupnog prilaza u oblikovanju tokova materijala postižu se sledeći efekti:
• minimalizacija pripremno-završnih vremena,
• smanjenje vremena trajanja ciklusa proizvodnje,
• smanjenje nedovršene proizvodnje,
• sniženje stepena složenosti tokova materijala u sistemu,
• povećanje stepena fleksibilnosti struktura preduzeća,
• povišenje stepena serijnosti,
• mogućnost izbora odgovarajućeg stepena automatizacije,
• olakšano upravljanje procesima rada,
• sniženje stepena složenosti informacionih tokova,
• optimalan razmeštaj radnih mesta,
• primena grupnog modularnog prilaza u razvoju proizvoda,
• izgradnja sistema bez ugrađenih ograničenja,
• povećanje nivoa kvaliteta, što kao rezultat daje povećanje ukupne efikasnosti i
efektivnostisistema u celini.
U oblikovanju unutrašnje strukture (razmeštaj radnih mesta) postoje takode dva prilaza:
procesni
I
predmetni
.
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti