Seminarski rad: “Ekonomski principi poslovanja”

Marko Polić 27/1

Page 1

                                    1. UVOD

Pravila ponašanja preduzeća se zasnivaju na zakonitostima procesa privređivanja. Ove zakonitosti 
se ispoljavaju u mogućnosti stvaranja veće proizvedene od utrošene vrednosti. Ovakve mogućnosti, 
pa stoga i zahtevi poslovanja preduzeća proističu iz sposobnosti radne snage da stvori veću vrednost 
od vrednosti potrebne za njeno reprodukovanje. Otuda se ekonomski principi poslovanja ispoljavaju 
u vidu težnje da se ostvari što bolji rezultat sa što manjim ulaganjima.
Ekonomski principi poslovanja su određene norme ili pravila koja se primenjuju u poslovanju i radu 
preduzeća i drugih ekonomskih subjekata, u svrhu racionalnog ostvarivanja njegovih ekonomskih 
ciljeva.   Ekonomski   uspešno   poslovanje   se   ostvaruje   onda   kada   se   tim   poslovanjem   ostvaruju 
unapred postavljeni ekonomski ciljevi preduzeća. Stepen uspešnosti ostvarivanja ciljeva preduzeća 
izražava efikasnost njegovog poslovanja.
U   osnovi   ekonomske   efikasnosti   preduzeća   je   njegova   težnja   da   svojom   delatnošću   ostvari 
maksimalni rezultat uz minimalna ulaganja potrebnih faktora materije, energije i vremena. 
Ekonomski ciljevi i zadaci su deo ukupnih ciljeva i zadataka preduzeća. Efikasnost poslovanja 
preduzeća je upravo proporcionalna ostvarenim rezultatima. Veći rezultati podrazumevaju i veću 
efikasnost pod uslovom da su ulaganja za te rezultate ostala ista ili nisu povećana u većem obimu od 
obima rezultata.
Zbog nemogućnosti sintetičkog, zbirnog izraza efikasnosti poslovanja teorija i praksa ekonomije 
preduzeća afirmišu određene ekonomske principe poslovanja preduzeća. Najznačajniji principi su: 

produktivnost, ekonomičnost i rentabilnost.

Seminarski rad: “Ekonomski principi poslovanja”

Marko Polić 27/1

Page 2

                                           

2. PRODUKTIVNOST – pojam i značaj

Produktivnost predstavlja jedan od izraza kvaliteta ekonomije preduzeća. Produktivnost izražava 
efikasnost trošenja radne snage i podrazumeva da se sa što manjim utrošcima radne snage ostvaruje 
što veća količina proizvoda ili usluga. Dakle produktivnost je sposobnost da se proizvede odrđena 
količina proizvoda za određeno vreme uz normalnu intenzivnost faktora.

Produktivnost   u   širem   smislu   predstavljapovećanje   proizvodnje   i   bogatstva   jednog   društva     sa 
postojećim radnim stanovništvom. Produktivnost je mera ukupne ekonomske efikasnosti, dobija se 
tako što se autputi dele inputima. Autputi predstavljaju proizvode ili usluge, a inputi raspoložive 
resurse.

Produktivnost u užem smislu usmerena je na produktivnost rada, odnosno prikazuje efikasnost 
tekućeg rada – da se sa štomanje utrošenog rada ostvare što bolji rezultati. To se može izraziti 
obrascem:

                   

P=Q/L

Gde je P – produktivnost u datom period; Q – fizički obim proizvodnje; L – količina utrošaka rada.

Značaj produktivnosti se ogleda u njenom uticaju na životni standard, koji se ispoljava na dva 
načina:

-

Sa povećanjem produktivnosti povećava se ponuda na tržištu, a samim tim i mogućnost da 
se bolje zadovolje tekuće i rastuće potrebe. Istovremeno povećava se društveno bogatstvo i 
nacionalni dohodak.

-

Sa povećanjem produktivnosti povećava se radni učinak zaposlenih a sa njim i njihova 
zarada, odnosno kupovna moć, čije povećanje omogućava viši životni standard.

Kako je suština povećaju rezultati sa istim uloženim radom, znači da je povećanje produktivnosti 
mnogo bolje rešenje nego da se, recimo, produžava radno vreme ili povećava broj zaposlenih. Da bi 
se mogla povećati produktivnost, potrebno je da se poznaju faktori od kojih produktivnost najviše 
zavisi.

             2.1. Faktori produktivnosti

Faktori produktivnosti su sve one činjenice koje utiču na radni učinak i kao takve ih možemo 
grupisati u:
  

1.

Unutrašnje

 – subjektivne faktrore 

2.

Spoljašnje 

– objektivne faktore.

background image

Seminarski rad: “Ekonomski principi poslovanja”

Marko Polić 27/1

Page 4

Ovaj metod se lako primenjuje u preduzećima koja imaju jedan proizvod, odnosno homogenu liniju 
proizvodnje.

2. Metod norma časa. Po njemu se produktivnost meri kao relativan pokazatelj. Izračunava se 

iz   odnosa   potrebnog   normativnog   vremena   za   izradu   jedinice   proizvoda   i   utrošenog   – 
stvarnog vremena kojese potroši prilikom izrade jedinice proizvoda.

                              

P=t(n)/t(p)=normirano vreme/ostvareno vreme

Po ovom metodu produktivnost se, kao što smo rekli, iskazuje relativno neimenovanim brojem koji 
može biti:

a)

P=1

 – stvarno vreme rada je jednako objektivno mogućem, što znači da je produktivnost na 

normiranom nivou.

b)

P>1

 – stvarno vreme manje od objektivno mogućeg vremena, što znači da je produktivnost 

povećana i troši se manje rada za jedinicu proizvoda.

c)

P<1

  –   stvarno   vreme   veće   od   objektivno   uslovljenog,   produktivnost   je   manja   od 

projektovane i troši se više rada za jedinicu proizvoda.

Ovaj metod može da se koristi kao kontrolni, kada se sprovode mere za povećanje produktivnosti. A 
od mera koje se koriste za povećanje produktivnosti, najbolje rezultate daju: 

-

Organizacione   mere

:   povećanje   stepena   korišćenja   kapaciteta,   eliminacija   zastoja, 

kvalifikovana radna snaga, optimalan intezitet rada i sl.

-

Tehničke   mere

:   izmene   tehničkih   uslova   rada,   izmene   tehničke   struktire   osnovnih

sredstava rada povečćanog učešća produktivnije opreme, izmene životnih i radnih 

uslova i sl.

-

Društvene mere

: izmene društvenih uslova u okruženju delovanjem na institucije društva 

preko granskih udruženja, privredne komore…

Ukoliko su potrebne veće i opsežnije promene potrebnoje pristupiti reorganizaciji preduzeća.

Želiš da pročitaš svih 1 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti