Demencija i stare osobe
DEMENCIJA I STARE OSOBE
Z A V R Š N I R A D
OBLAST: Zdravstvena nega starih
MENTOR: Prof. dr sci med. Ljiljana Milović
Student:
Tanja Ljubojević
38981/2010/I
ĆUPRIJA, 2011. god.
ZAVRŠNI RAD
DEMENCIJA I STARE OSOBE
ĆUPRIJA, 2011. god.

DEMENCIJA I STARE OSOBE 1
_______________________________________________________________________________________________________________________
1.0. UVOD
Starost je životno doba koje u određenom smislu povećava mudrost čoveka, a
mudrost se među ostalim stiče iskustvom, jer vreme je veliki učitelj. Stariji ljudi
imaju potencijal za prenos znanja, umeća, veština i iskustva na mlade naraštaje radi
boljitka i napretka društva u kojem živimo. U prošlim vremenima ljudi su gajili
veliko poštovanje prema starijim osobama. Danas se u razvijenim zemljama starost
manje ceni i poštuje uglavnom zbog onih materijalnih interesa kojima je važnija
čovekova neposredna korisnost i proizvodnost. Takvo mišljenje često je
podcenjivačko prema osobama treće ili četvrte životne dobi pa se stoga starije osobe
i same pitaju je li njihovo postojanje još korisno.
Starenje je biološki fenomen u kojem se menja odnos osobe prema vremenu, svetu,
okolini, ali i prema vlastitoj prošlosti. Suočenje sa starenjem započinje između 50. i
60. godine života kada se i muškarci i žene moraju suočiti s brojnim telesnim i
psihičkim promenama.
Tipični klinički sindrom koji je upravo posledica telesnih i psihičkih promena
nazvan je "organski psihosindrom". Može biti akutni kao što su različita konfuzno-
smetena stanja i hronični kao demencija.
Demencija je sindrom koji se sastoji od gubitka intelektualnih sposobnosti
dovoljno ozbiljan da bi osobu ometao u socijalnom i profesionalnom funkcionisanju.
Osnovno obeležje demencije je oštećenje u kratkoročnom i dugoročnom
pamćenju.
Demencija pogađa memoriju, apstraktno mišljenje, rasuđivanje i dovodi do
promena u ponašanju i ličnosti.
Zdravstvena nega mora biti individualizovana da bi se sačuvalo dostojanstvo
dementne osobe. Uprkos kognitivnim nedostacima i bihevioralnim abnormalnostima
pacijenti su osjetljivi na stavove i čini se da instinktivno znaju kome mogu verovati.
Čak i dementne osobe u krajnjem stadijumu bolesti koje se smatraju
bespomoćnim i beznadežnim mogu kratko odgovoriti toplinom i zadovoljstvom kada
su stimulisane. Za te pacijente cilj nije orijentacija nego ljudski kontakt.
Zdravstvena nega bi trebala biti usmerena prema održavanju dobrog opšteg
zdravstvenog stanja tj. održavanju motoričkih veština i čuvanju funkcionalnosti.
Trenutno nema poznatih lekova za demenciju, stoga je smisao nege u
poslednjim godinama pacijentovog života u adekvatnoj i efikasnoj zdravstvenoj
nezi. Kvalitet života pacijenta zavisi isključivo o veštinama i interesu osoba koje se
brinu o pacijentu.
______________________________________________________________________________________________________________________
T. Ljubojević Diplomski rad
DEMENCIJA I STARE OSOBE 2
_______________________________________________________________________________________________________________________
1.1. IZBOR TEME I DEFINISANJE PROBLEMA
Demencije predstavljaju jedan od najznačajnijih zdravstvenih problema
današnjice. Sa starenjem svetske populacije, koja je u predhodnom veku doživela
višestruko povećanje broja stanovnika, broj osoba sa demencijom se značajno
poveća.
Rezultati novog istraživanja su pokazali, da će broj obolelih od demencije i
Alchajmerove bolesti 2030. godine iznositi 65,7 miliona, a 2050. čak 115,4 miliona.
U studiji se navodi se da će 2010. godine od demencije patiti ukupno 35,6 miliona
ljudi u svetu. Naučnici su izračunali da će se za 20 godina broj obolelih od
demencije u Evropi povećati za 40 odsto (44 odsto u zapadnoj Evropi), 63 odsto u
Severnoj Americi, 77 odsto u južnom delu Latinske Amerike i 89 odsto u razvijenim
azijskim pacifičkim zemljama.
Ali povećanje broja obolelih od demencije i Alchajmera biće još veće u
drugim zemljama: 117 odsto u istočnoj Aziji, 107 odsto u južnoj Aziji, izmedju 134 i
146 odsto u ostalim delovima Latinske Amerike i 125 odsto u severnoj Africi i na
Bliskom istoku.
Demencija je sindrom koji podrazumeva zmanjenje kognitivnih sposobnosti u
bar dva neuropsihološka domena, s narušavanjem svakodnevnih aktivnosti obolele
osobe.
Etiološki faktori su različiti i demencija se, kao jedina ili značajna pojava,
javlja u više od stotinu bolesti. Četiri glavne vrste su: Alzhajmerova bolest (AB),
vaskularne demencije (VD), demencija s Levijevim telašcima (DLT) i
frontotemporalne demencije (FTD), koje čine oko 95% svih demencija. Bolesti koje
se leče čine svega 2,2% ove grupe. Procenjuje se da više od 4% ljudi starijih od 65
godina ima demenciju. Posle 65.godine, prevalencija se udvostručava svakih pet
godina, tako da je učestalost ovog sindroma kod osoba starijih od 70 godina 14%,
kod starijih od 85 godina 20-50%, a kod stogodišnjaka 60-90%.
Zbog svega gore navedenog odlučili smo se, da se opredelimo za ovu temu i
da naš cilj istraživanja bude:
„Ispitati najčešće faktore rizika za nastanak demencije“
„Procena mentalnog stanja, utvrđivanje simptoma demencije, sprovođenje
adekvatne nege u skladu sa tim“
______________________________________________________________________________________________________________________

T. Ljubojević Diplomski rad
DEMENCIJA I STARE OSOBE 4
_______________________________________________________________________________________________________________________
1.4. RANIJA ISTRAŽIVANJA
U novoobjavljenom britanskom naučnom istraživanju o broju obolelih od
demencije navodi se da širom sveta od te bolesti pati 35 miliona ljudi.
Broj pacijenata koji trpe posledice oboljenja koja, kako se navodi, oštećuje mozak i
mentalnu sposobnost, mnogo je veći nego što se pretpostavljalo na šta ukazuje
podatak da oko dve trećine obolelih živi u zemljama u razvoju u kojima je životni
vek ljudi poslednjih decenija znatno produžen.
Postoje brojni dokazi koji ukazuju da ono što je loše za srce je loše i za mozak,
jer prema novim istraživanjima se ispostavilo da su dobro poznati faktori rizika za
koronarnu bolest i moždani udar ujedno i faktori rizika za nastanak demencije u
starijoj životnoj dobi. To se pre svega odnosi na pušenje, povišen krvni pritisak,
nekontrolisane vrednosti glukoze i holesterola u krvi.
Više od 11.000 osoba starosne dobi od 46 do 70 godina praćeni su nešto duže od
jedne decenije s ciljem utvrdjivanja mogućeg razvoja demencije.
Kod 203 pacijenata kod kojih je dijagnostikovana demencija postojala je značajna
povezanost sa faktorima rizika, prvenstveno sa pušenjem, hipertenzijom i
dijabetesom. Potencijalni rizik za nastanak demencije značajno se menjao kod osoba
povezanih sa faktorima rizika u starosnoj dobi od 55 do 69 godina.
Pokazalo se da je pušenje faktor koji rizik od nastanka demencije povećava za čak
4,8 puta, dijabetes povećava rizik za 3,4 puta, dok osobe sa hipertenzijom imaju 1,8
puta veći rizik u odnosu na osobe sa normalnim krvnim pritiskom.
Povećana telesna masa i povišene vrednosti masti u krvi u ovom slučaju nisu bile
dokazano povezane sa rizikom od mogućeg nastanka demencije, a istraživanje je
takodje pokazalo da faktori rizika nisu značajno povezani sa demencijom nakon 70-
te godine života.
______________________________________________________________________________________________________________________
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti