Poslovne komunikacije
1. TEORIJSKE OSNOVE KOMUNICIRANJA
Pojam komunikacije izveden je od latinske riječi
„communis“
što znači zajedničko, opće.
Kominikacija
je proces zajedništva ili jedinstva misli pošiljatelja i primatelja, odnosno, proces podjele
misli i njihovih značenja.
Komunikacija
je proces prenošenja poruke od jedne osobe do druge, to jest prijenos informacija od
pošiljatelja ka primatelju uz uvjet da primatelj razumije poruku. Osnovni oblici komunikacije zasnivaju
se na znakovima i zvukovima.
Pod komunikacijom se podrazumijeva mehanizam pomoću kojega ljudski odnosi egzistiraju i
razvijaju se, a čine ga svi simboli duha sa sredstvima njihova prenošenja u prostoru i njihova
očuvanja u vremenu.
Temeljne odrednice komunikacije su:
-
Podjela misli i pošiljatelja i primatelja (npr. skulptura kipara)
-
Sličnost značenja poslanih simbola (kodnih sustava) tj.razumijevanje poruke
-
Potrebno je odabrati jezik u procesu komunikacije (npr. govor gluhonijemih)
KOMUNIKOLOGIJA-
znanost koja pokušava osvijestiti proces komuniciranja i na taj način prodrijeti u
sam bit ljudske komunikacije kako bi ona postala efikasnija. Pojedinačne komunikološke discipline su:
edukativno, pravno, turističko i poslovno komuniciranje.
POSLOVNO KOMUNICIRANJE-
područje komuniciranja unutar strukturiranja, održavanja i razvijanja
svih oblika ljudskog rada i proizvodnje. Temeljna svrha svakog komuniciranja je razvijanje spoznanja i
informacija s pomoću kojih se brže i lakše te efikasnije odvijaju procesi- u slučaju poslovne
komunikacije- poslovni procesi. Predmet poslovnog komuniciranja je istraživanje što boljih
dvosmjernih veza unutar poduzeća jer je to pretpostavka uspješnog djelovanja poduzeća kao cjeline.
POSTANAK I RAZVOJ POSLOVNOG KOMUNICIRANJA-
u Babilonu i Asiriji se pisalo na glinenim
pločicama, u Egiptu na papirusu, a u antičkom Rimu stilusom po voštanim pločicama. Tintom na
papiru se počinje pisati od 12. st.
Pojavljuje se institucija glasnika koji su bili prvi prenositelji poruka. Pojava glasnika uzrokuje pojavu
pošte, a pojava pošte pojavu prve poštanske marke 1840.
Stupnjevi razvoja poslovnog komuniciranja:
-
Trgovačko dopisivanje (Benedikt Kotruljević- O trgovini i savršenom trgovcu,
1485.g.)
-
Poslovno (privredno) dopisivanje (Antun Jakić- Trgovački listar, 1862.g.)
-
Poslovno komuniciranje
2. MODELI KOMUNICIRANJA
ELEMENTI PROCESA KOMUNICIRANJA:
-
Pošiljatelj poruke
(izvor) - ima misao koju na način razumljiv primatelju kodira.
-
Primatelj poruke
(recipijent, adresat) - dekodira poruku i pretvara ju u misao koju
razumije.
-
Komunikacijski kanal
- Povezuje pošiljatelja i primatelja. Za prijenos poruke se
koriste različita sredstva: pismo, telefon, kompjutor....
-
Povratna veza
- razumijevanje poruke treba biti potvrđeno povratnom vezom.
-
Buka (šum) u komunikacijskom kanalu
- to su prepreke u komuniciranju kao na
primjer: upotreba dvosmislenih znakova, nepažnja, pridavanje pogrešnog značenja
riječima, selektivna percepcija i dr.
1. TRANSAKCIJSKI MODEL:
-Komunikatori: osobe koje istovremeno stvaraju i konzumiraju poruke
-svaki sudionik stvara poruke koje prima drugi komunikator
-ne postoji jednakost između komunikatora (šef- zaposlenik ->nisu ravnopravni u
razgovoru)
-ovaj se model ne može primjeniti u masovnoj komunikaciji.
2. EKOLOŠKI MODEL
- VIDI BILJEŽNICU
3. MODEL SUSTAV PROCES:
-
Značenje nije preneseno u cijelosti nego je stvoreno u umu primatelja tek
djelomično temeljem poruke
-
Prenesene poruke se filtriraju kroz pošiljateljeva vjerovanja, vrijednosti, generičke
i naučene uzorke ponašanja, trenutno fizičko i emocionalno stanje
-
Poruka koja se prenosi u kounikaciji može se interpretirati različito od istih riječi
koje se prenose telefonom ili napismeno
-
Kako primatelj odgovara na poruku je znatno važniji pokazatelj toga što je
komunicirano od onoga što ste rekli ili za ono što se pretpostavlja da ste mislili.
3. OBLICI KOMUNICIRANJA
-MEĐUOSOBNA KOMUNIKACIJA
(interpersonalna) komunikacija predstavlja proces prenošenja misli
jezikom ili nekim drugim simbolima, uz prisutnost pošiljatelja i primatelja i uz mogućnost izmjena
uloga i dobivanja neposredne povratne informacije. Komuniciranje je fleksibilno i sudionici su
uglavnom spremni na prilagođavanje komunikacijskog sadržaja ako naiđu na otpor komunikatora. Što
se pošiljatelj i primatelj više razlikuju, to će postojati veća neusuglašenost između željenog i
prihvaćenog sadržaja komuniciranja. Dakle, komunikacija je uspješnija ako pošiljatelj i primatelj imaju
zajednička iskustva, tj. ako dolazi do preklapanja njihovih polja iskustava.
-MASOVNA KOMUNIKACIJA
- Pod pojmom masovne komunikacije označuje se onaj vid
komunikacijske prakse u okviru kojeg se manipuliranjem značenjima simbola poruka šalje u vremenu
i prostoru, posredstvom masovnih medija, instrumentima masovne difuzije informacija namijenjenih
primateljima. osnovne specifičnosti masovne komunikacije su:
- Ostvaruje se pomoću suvremenih medija
- Izložena javnom mnijenju
- Nužna je aktualnost
- Često se pridružuju i slikovni oblici komuniciranja
- Publika je široka, heterogena i anonimna za komunikatora
4. OBLICI KOMUNICIRANJA PREMA OSJETILIMA
1.
Slušno - govorna komunikacija
: odvija se prvenstveno kroz govor i jezik. Postoji i nejezična
manifestacija ovog tipa komunikacije, npr. kašalj, hrkanje, zviždanje i sl.
2.
Vizualna komunikacija
: očituje se u jezičnom i nejezičnom obliku. Jezični oblici su npr. jezik
gluhonijemih. Vrhunac razvoja vizualne jezične komunikacije je razvoj pisma. Tu spadaju u

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti