Kao   nastavak   filozofije   Arts'n'Crafts   pokreta,   javlja   se   pokret  Art   Nouveau.   Ovaj   pokret   je 
zasnovan na organskoj elegantnosti, lakoći i valovitosti pokreta. Radovi dizajnera Art Nuovo 
stila podsećaju na žive organizme, na insekte i cveće, ali i na žensko telo, a pre svega kosu. 
Osnovni materijali ovog stila su gvožđe i staklo. Kovano gvožđe je dozvoljavalo eleganciju 
pokreta, a staklo prozračnost i igru svetla i boja.

Ime  Art Nouveau  je pokret dobio po grupi belgijskih umetnika XIX veka, iz 1884. Ovo ime 
prerasta u novu umetničku formu i na kraju u svoj dosadašnji naziv. Ovaj stil se naziva još i 
secesija u Austrji ili jungendstil u Nemačkoj. Stil se deli na organski u Francuskoj, Belgiji, 
Španiji, Českoj, Italiji, SAD i geometrijski u Škotskoji i Austriji. 

Teoretičari ovog stila, bili su Viktor Horta i Van de Velde, a najveći majstori dizajna u ovo 
vreme bili su: Antoni Gaudi, Emil Gale, Viktor Horta, Hektor Gimar, Čarls Mekintoš i sestre 
MekDonald.

                      

            Lampa Mekintoš                                                          plakat sestara Mekdonald

Gaudi

 se i danas smatra jednim od najkontroverznijih, a iznad svega revolucionarnih arhitekata. 

Gaudijev stil je poznat u celom svetu, a karakterišu ga izuzetno meke i izuvijane linije koje se 
suprotstavljaju svim pravilima građenja. Gaudijeve građevine su završavane na osnovu njegovih 
ličnih zahteva. Jasni i precizni crteži ne postoje, ovaj arhitekta je na licu mesta sakupljao svoju 
inspiraciju, a sakupljao ju je iz mekih biljnih oblika. 

Gaudijevi zidovi izgledaju kao mekana, ručno vajana masa. Oni su završavani karakterističnim 
fasadama koje jasno ukazuju na strukturu stabla, kosti, krljušti i sličnih potpuno organskih formi. 
Najupečatljiviji   je   njegov   poseban   stil   lomljenja   raznobojnih   pločica   i   stvaranja   nadaleko 
poznatih mozaika kojima je obavijao fasade, ukrašavao nameštaj, bojio skulpture. Ove pločice u 
igri sa svetlošću postižu još zanimljiviju strukturu, nalik kameleonovoj koži.

Jedno   od   najčuvenijih   dela   ovog   arhitekte   jeste   park   Guelj,   u   Barseloni.   Ovaj   park   je 
sponzorisala   Gaudijeva   velika   mecena,   porodica   Guelj.   Park   Guelj   je   zaista   neponovljiv   i 
jedinstven. Sličnog   nema nigde na svetu, a zahvaljujući samom arhitekti, park je postao deo 
pejzaža Barselone. 

Park je podignut u više nivoa. Pošumljen je borovima koji se suprotstavljaju palmama. Glavni 
plato je uzdignut na kosim stubovima koji svojom strukturom podsećaju na palme. Zanimljivo je 
da   nijedan   Gaudijev   stub   u   ovom   parku   ne   stoji   pravo.   Po   podu   platoa   i   njegovom   celom 
dužinom   vijuga   beskončna   klupa   obložena   gaudijevskim   lomljenim   pločicama.   Ova   klupa 
podseca na vijugavu zmiju, kao i svetlucavost njene kože. Ispod platoa se podvijaju nepravilni 
stubovi koji se završavaju tavanicom od lomljenih pločica na kojoj se ukazuju jasno postavljeni 
mozaici sunca, zvezda   i drugih nebeskih tela. Centralno mesto u parku predstavlja fontana u 
obliku guštera, koja je postala simbol Barselone i jedna od najvećih svetskih turističkih atrakcija.

                                                  

Kadrovi iz parka Guelj

background image

Želiš da pročitaš svih 7 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti