PRIRODNA 
LJEKOVITA 
SREDSTVA

              

DEFINICIJA PRIRODNIH LJEKOVITIH SREDSTAVA

Ljekovito bilje je najstariji lijek svih naroda na svim kontinentima i kroz sva vremena. Naši 
životni prostori su bogati fluorom. To je razumljivo kad znamo da je zemljište funkcija klime, a 
biljni   pokrivač   funkcija   podneblja   i   podloge.   Baš   zbog   tih   navedenih   uslova,   a   prije   svega 
sunčanih   dana,   u   vrijeme   vegetacije   naša   zemlja   obiluje   kvalitetnim   ljekovitim   biljem   sa 
maksimalnim   sadržajem   alkaloida,   heterozida,   eterskih   ulja,   polifenolskih   i   poliuranskih 
jedinjenja, vitamina i provitamina i mnogih drugih ljekovitih materija. Više od 100 biljnih vrsta 
propisuju farmakopeje kao oficijalne droge za proizvodnju galenskih preparata. 

Fitoterapija   je   primjena   ljekovitog   bilja   u   liječenju   nekih   bolesti.   Tako   možemo   objasniti   i 
neorganizovane   akcije   za   očuvanje   prirode   i   zaštitu   čovjekove   sredine.   Kod   nekih   zemalja, 
zakonom je zabranjena primjena sintetskih boja, jer dozvoljavaju jedino prirodne boje, uglavnom 
biljne, jer su prirodni pigmenti neškodljivi a većina sintetskih boja su kancerogene.

Postoji mnoštvo vrsta iz biljnog svijeta koje karakterišu ljekovito i otrovno dejstvo za čovjeka. 
Primjena biljaka u liječenju zasniva se na iskustvima starih naroda, a kasnije na poznavanju 
hemijskih sastava, a na kraju i farmakodinamskog dejstva. 

Korištenje biljnih dijelova je raznovrsno kad se koristi kao lijek. Može se koristiti cijela biljka, 
jedan njen dio, više dijelova, ili pak ispitane hemijske supstance dobijene iz biljke. Ljekovitost 
droga zavisi od vrste i količine ljekovitih sastojaka, određenog fiziološkog svojstva koje droga 
sadrži.

Fiziološki aktivne materije koje se mogu naći u biljkama su alkaloidi, glikozidi, saponini,tanini, 
eterska ulja, sluzi, smole, gume, balzami, fermenti, mnoge biljne kiseline, šećeri i dr. I otrovne 
biljke su ljekovite ako se upotrebljavaju u terapijskim dozama. 

Otrovnim   materijama   se   smatrau   one   koje   i   u   malim   količinama   mogu   djelovati   štetno   na 
čovjeka. Otrovnost biljaka se pripisuje alkaloidima, glikozidima i nekim eterskim uljima. Isto 
tako i u raznim fazama razvoja biljaka, različite su i količine ljekovite supstance. Pri ocjeni 
kvaliteta droge, posebno je važna činjenica u kakvom je stanju biljka ili droga koja se koristi u 
sirovom  stanju, kao svježa ili kao sušena droga. 

Sušenje i način prerade, pakovanje i čuvanje su veoma značajni za dobijanje kvalitetnih sirovina 
tj. droga. 

Razvoj farmaceutske industrije i sve veći broj sintetskih lijekova ne umanjuju značaj ljekovitog 
bilja kao prirodnih ljekovitih sirovina koje služe u farmaceutskoj industriji za proizvodnju čistih 
ljekovitih supstanci, gotovih preparata, kao i u apotekama za izradu raznih galenskih formi.

2

background image

b) biljke koje nadražujući djeluju na nervni sistem;

c) biljke koje umirujući djeluju na nervni sistem;

d) biljke za ublažavanje bolova;

e) biljke koje regulišu rad sistema za varenje;

f) biljke koje olakšavaju iskašljavanje;

g) biljke koje ubrzavaju zarastanje rana.

U  domaćim uslovima od ljekovitog bilja mogu se preipremati:

1. čajevi,

2. tinkture,

3. macerati,

4. sokovi,

5. praškovi.

Čajevi

-najčešći oblik je čaj, jer ga   je najlakše prirediti. Kod priređivanja treba dobro pratiti 

uputstvo jer o tome ovisi uspjeh liječenja. Može se koristiti korijen (kamilica), cvijet i list.

Tinkture

- je najprikladniji oblik lijeka, jer se lahko dozira u kapljicama. Ta ekstrahirana tvar je 

netopiva u vodi, pa se ona taloži. Zato takve lijekove prije upotrebe treba promučkati. Zato se 
ekstrahirane tvari otapaju u alkoholu.

Praškovi

-   možemo   ih   sami   pripremati   mljevenjem,   prosijavanjem   droge   i   tako   ćemo   dobiti 

grube, polusitne i sitne praškove. Uzimaju se kašikom.

Sirupi

-pripremaju se otapanjem šečera u blago zagrijavanoj vodi. 16 dijelova šečera +10 dijelova 

vode i 10% ekstrakta biljne droge i to se sve kuha.

Macerat

- to je jednokratni ekstrakt usitnjene droge koja se natapa definisanim rastvaračem na 

sobnoj temperaturi.

  

4

           DEKLARACIJA PRIRODNIH LJEKOVITIH SUPSTANCI

Na   svakom   pakovanju   prirodnih   ljekovitih   sredstava   moraju   biti   vidljivo   istaknuti   sljedeći 
podaci:

1. naziv i sjedište proizvođača;

2. proizvodni naziv lijeka;

3. kvantitativni sadržaj aktivne supstance;

4. oblik lijeka;

5. veličina pakovanja;

6. način upotrebe;

7. način čuvanja lijeka od vanjskih uticaja (vlaga, svjetlost, temperatura itd.)

;

8. rok trajanja lijeka;

9. eventualna upozorenja (djeca, dojilje, trudnice).

         PROIZVODNJA PRIRODNIH LJEKOVITIH SREDSTAVA

                                       VRIJEME BRANJA

Za   proizvodnju   droga,   veoma   je   važno   dobro   poznavanje   gajenja   ljekovitog   bilja,   zatim 
sakupljanja, sušenja, rezanja sitnjenja, pakovanja i čuvanja.

Gajenje ljekovitog bilja

Velika medicinska i terapijska vrijednost biljnog svijeta, vremenom je nametnula potrebu da se 
iz   obilja   biljnih   vrsta   gaje   one   koje   sadrže   najviše   ljekovite   supstance   koje   se   mogu   lahko 
sakupljati, sušiti, presađivati i one koje su ekonomičnije. 

5

background image

gubi   na   svojoj   vrijednosti.   Sakupljeno   bilje   se   rasporedi   na   hartije,   daske.   Podvrgavaju   se 
promaji i određenoj temperaturi da bi došlo do oslobađanja vlage. Biljke treba često prevrtati.

Rezanje i sitnjenje droga

Droge dolaze u promet u različitim oblicimai veličinama. Mogu doći kao cijeli biljni organ, ili u 
komadima određene veličine. Imamo 3 vrste usitnjenosti:

1. grubo sječenje,

2. polusitno sječenje,

3. sitno sječenje.

Prvo se obavlja rezanje dok je biljka još uvijek malo svježa, a kad se potpuno osuši, onda ide 
sitnjenje. Rezanje se ovavlja različitim uređajimai noževima koji mogu biti na električni pogon 
ili obične ručne mašine.

Stabilizacija droga

Mnoge droge su prilikom sušenja nestabilne i mijenjaju svoj sastav, odnosno dolazi do razaranja 
aktivnog principa. Da bi se to izbjeglo pribjegava se stabilizaciji droga postupkom brzog sušenja 
na povišenoj temperaturi.

Pakovanje i čuvanje droga

Mnoge droge se mogu duže čuvati a neke imaju ograničeno vrijeme čuvanja, najščešće 1 godinu. 
Usljed dužeg čuvanja droga gubi svoj kvalitet. Izuzetak je frangulae cortex ili krušina. Ova biljka 
treba prvo da odstoji i godinu i tek se onda može koristiti zato što ima previše aktivnog principa i 
potrebno je da se sve to slegne.  Ova biljka se nalazi u čajevima za mršanje.

  Poslije sušenja droga se zapakuje i čuva na suhom mjestu da bude čista i na provjetrenom 
mjestu. Cvjetovi, lišće pakuju se u metalne kutije koje se hermetički zatvore. Mogu se čuvati i u 
manjim ili večim kesama od deblje hartije koje su sa unutrašnje strane obložene impregniranom 
hartijom. Na taj način se sprečava isparavanje eteričnih ulja iz droga i ono štiti od vanjskih 
faktora, prožeta je nepropusnom tvari.

                       

7

Želiš da pročitaš svih 27 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti